Znate li da u Jastrebarskom postoji Bačvarska zbirka? Zbirka je za javnost otvorena 2012. godine i obuhvaća dvjestotinjak eksponata: tradicijske ručne alate i naprave za izradu drvenoga posuđa, stare fotografije tradicionalnog načina izrade bačava, alate i drveno posuđe korišteno u procesu proizvodnje vina i bačvi. Od Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2014. dobila je status kulturnoga dobra.

Uz zbirku nalazi se i obrtnička radionica bačvara Milivoja Ive Goluba, jednog od rijetkih još uvijek aktivnih bačvara. U njoj se godinama, sada u drugoj generaciji, proizvode drvene bačve koje su oduvijek tražena roba u Jastrebarskom, gradu koji je okružen vinogradima Plešivice, Okića, Svete Jane i Krašića. Smjestio se na pola puta od Zagreba i Karlovca i koji je oduvijek bio vinogradarski kraj, popularno mu tepaju Jaska, po domaći, pa se i stanovnici zovu Jaskanci i Jaskanke.

A upravo je Jaskancu Golubu i njegovom Bačvarskom obrtu Hrvatska obrtnička komora 2013. dodijelila status Obrta s tradicijom.

Obrt s tradicijom

Posjetili smo ga u radionici i doznali puno toga o povijesti obrta i vinarstva u Jaski i okolici, u kojoj je pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća bilo više bačvarskih radiona nego što ih danas ima u Hrvatskoj. Radionu je utemeljio Milivojev otac Mirko.

“Otac je u Zagreb došao 1958. i radio je u jednoj bačvariji u Heinzelovoj ulici. Igrom slučaja došao je u Jasku i radio kod majstora koji je nekad imao tvornicu bačava. Nakon njegove smrti naslijedio je taj obrt. Isprva je radio za njegovu ženu, a nakon što je 1962. položio majstorski ispit otkupio je alat, otvorio svoju radionicu i nastavio s tim poslom. Ja sam znanje dobio od oca. Tata je bio majstor starog kova koji je najviše vjerovao u svoje ruke, u ručni rad prije svega”, navodi Golub. Dodaje da se kao klinac igrao u toj radioni s drvom i od 13. godine je počeo ocu pomagati, što je on izdašno nagrađivao.

“Nikad nisam tražio nikakav drugi posao, nastavio sam njegovim putem. No,  radionica je danas puno bolje tehnološki opremljena pa se radi lakše, brže točnije i bolje”, priča nam Milivoj Golub.

Uz izradu novih bačvi, što je glavna djelatnost, majstor Golub popravlja starije bačve kako bi im produžio vijek trajanja i povremeno izrađuje namještaj i posuđe te druge korisne predmete od drva u „bačvarskom” stilu.

Tehnološki napredak u bačvarstvu

“Danas postoje razni materijali – inox, beton, plastika, staklo… – ali drvene bačve su još uvijek nezamjenjive. Drvo je specifično po tome što je materijal koji dopušta mikrooksigenaciju, odnosno propusnost kisika prema tekućini koju sadrži i tako nadopunjuje vino.”, tumači majstor Golub. To posebno dolazi do izražaja prilikom tradicijske izrade.

“Mi našom tehnologijom svaku bačvu savijamo na otvorenom plamenu, na vatri. Da bismo mogli savinuti drvo, morate imati vatru ili ga morate kuhati u vodi ili puštati pregrijanu paru. Kad drvo savijate na vatri, tanini u drvu, u hrastovini, te slobodne molekule spajaju se u lance i tostiranjem dobivate drugačije, plemenite okuse. To odgovara vinu, posebno crnom vinu. Kemijska analiza pokazala je da su hrastovo drvo i većina vrsta crnog grožđa kompatibilni, nadograđuju se i nadopunjuju. To vrijedi ne samo za vino, nego i za ocat, rakiju, vinjak… različite vrste jakog alkohola. To je razlog zašto je drvo opstalo u vinarskoj industriji i industriji jakih alkoholnih pića”, pojašnjava.

Bačvar Milivoj Ivo Golub

Prolazi vrijeme barriquea

No, nakon nekoliko godina te arome se iscrpe iz drva i bačve se više ne koriste. Takve bačve često poblanjamo kako bismo došli do aromatskog sloja. Ponovno ih zapalimo kako bismo ih oživjeli i vratili im aromu u manjem dijelu ili ih prenamijenimo za bijelo vino. Za jednu američku vinariju smo preradili čak tri kontejnera takvih 500 litarskih bačvi. Bačva iz kalanog drva ima nevjerojatne prednosti u odnosu na piljeno drvo, pa takvom preradom dobijete kvalitetnu bačvu iz cijepanog drva po 20 posto cijene nove bačve. Tako da je to isplativ posao i za podrumare i za nas”, otkriva nam Golub lijepe priče iz svoje bogate tradicije.

Na upit kako se snalazi danas, kad je drvo sve skuplje i kad kvalitetnog drva ima sve manje, majstor Golub ocjenjuje da “prolazi vrijeme barriquea”.

Potražnja za drvenim bačvama

“U budućnosti će se”, predviđa, “samo vrhunska, najkvalitetnija vina stavljati u drvene bačve. Barrique po standardu ide od 80 do 600 litara, a najčešća je bačva od 225 litara. Te se bačve zbog spomenutog gubitka arome koriste dvije do pet godina. To je nevjerojatno trošenje prirodnih resursa. A drvena bačva može trajati sto godina i ako je reparirate nakon dvije do pet godina, vi ste joj produžili životni vijek. No, takve se velike bačve, koje traju više od sto godina, rade sve manje”.

Unatoč svemu, potražnja za drvenim bačvama je velika. Golub ima svoje stalne kupce koji kupuju isključivo njegove proizvode. Među njima je tvrtka Pa-vin koja s bavi veleprodajom, lokalni vinari poput Šembera, Tomca i Koraka, pa slovenski vinari… jer ni kod njih nema mnogo bačvara.

“Posla uvijek ima, ali fizički sam ograničen. Razdoblje korone nam je čak dobro došlo da završimo neke poslove s kojima smo bili u zaostatku”, kaže majstor Golub.

Bačva od 225 litara za osam sati

“No, prilično sam brz. Jednom sam se testirao s 225 litarskom bačvom od akacije koju sam napravio sam u osam sati. No, radio sam udarnički. Ali to se inače ne radi tako. Za bačve koje se rade na stari zanatski način potrebne su najmanje dvije do tri vatre. Nakon što se bačva ohladi slijedi druga, a idealna je nakon pet dana – treća. Takva bačva drži bez obruča”.

U budućnosti će se samo vrhunska, najkvalitetnija vina stavljati u drvene bačve.

Od dobre bačve traži se da bude nepropusna i da dobro utječe na sadržaj. Uglavnom se radi serija od pet komada i za bačvu od 225 litara potrebno je 11 sati rada. Ali dobije se na kvaliteti, nema lomova dužica i mušterije su vrlo zadovoljne, kaže majstor Golub. „Na nekim slijepim kušanjima smo pobijedili etablirane francuske bačvare. Kad se na zna koja je čija bačva, a vino je isto, pokaže se da je tradicionalni pristup bolji.”

U odnosu na očevo vrijeme, Milivoj je osuvremenio radionu.

Uz tehnologiju potrebno je i znanje

“Tehnologija i napredak olakšavaju cijelu priču, ali treba imati osnove. Mislim da se bez toga ne može. Tehnologija omogućuje precizniji rad, ali morate imati znanje i osjećaj, što dobijete s godinama iskustva i rada. Što imate manje tehnologije, morate imati više znanja. Nije problem u nadgradnji. Tvornica ima strojeve sa senzorima kod savijanja i tostiranja kako im se ne bi događale greške i opet im se dešavaju. Meni se ti problemi kod paljenje ne događaju jer radim samo jednu bačvu. U Francuskoj je u liniji 15 bačava i kada se desi greška, takve bačve idu na manje zanimljiva tržišta. Nama se to ne dešava i dugoročno se to prepoznaje.”

Uvoz iz Francuske i Italije

Francuzi, kaže, imaju tradiciju, rade kvalitetno, ali industrijski. Dnevno proizvode puno veće količine i naprosto se s njima ne možemo mjeriti.

“Drvo koje kupujem za barrique bačve iz radijalnog presjeka je visoke kvalitete i ne morate ga tri puta okretati u rukama. Možda ima pola posto škarta zbog sušenja što je sasvim prihvatljivo. Drvo je skupo, kubik kalane dužice radijalnog presjeka je 4.000 eura. Veleprodajna tvrtka s kojom radim unaprijed plati bačve pa ja kupim drvo. Ali nema dovoljno novaca za ulaganja. Kao tradicionalni obrt dobili smo bespovratna sredstva pa smo poboljšali uvjete rada: nabavili smo sustav za klimatizaciju i prozračivanje te nove strojeve, opremu i alate.

Što se tiče drva, radio sam s tvrtkom Šiška iz Štitara kod Županje koja je imala izuzetno kvalitetno kalano drvo i korektne cijene, ali nisu dobili produžetak ugovora s Hrvatskim šumama. Drvo za barrique bačve se do tri godine zonira se na kiši i suncu nakon toga ide u proizvodnju. Drvo s kojim radim najbolje je nakon 4 do 5 godina. Kupim ga nakon tri godine i ostavim da se još zonira kako bih dobio potrebnu kvalitetu. Kupujem od tvornice u Našicama jer ja kao mali proizvođač imam problema doći do Hrvatskih šuma. Nemam tehnologiju niti mogu sam obrađivati trupce i raditi dužice, tako da kupujem gotovi materijal.”

Cijena Golubove barrique bačve od 225 litara je 650 eura plus PDV. Francuskih, kaže majstor Golub, nema ispod 1.100 eura, a one su industrijski napravljene.

Reparaciju bačve od 225 litara Golub naplaćuje 250 eura. Bačvica od desetak litara je oko 140 eura. Sve je to kalano drvo. Inače, u Hrvatskoj danas postoji tek jedna velika tvornica u Našicama i tri-četiri obrtničke radione od kojih najveća ima 20 zaposlenih. Mnogo bačava uvozi se iz Francuske i Italije.

Budućnost može donijeti sve opcije

Što se tiče budućnosti, majstor Golub kaže kako je otvoren za sve opcije.

“Ako bude zdravlja, nadam se da ću raditi još 15 godina. Htio bih prenijeti znanje i da netko nastavi posao, ali što će biti, ne znam. Mladi ljudi koji su bili na praksi su pristojni, formalno sve slušaju, ali su nezainteresirani. Ja sam stekao znanje od oca, i bila bi šteta izgubiti to znanje, ali ja sam tu nemoćan.

To je problem za koji bi država, županija, gospodarska i obrtnička komora trebali naći rješenje. Imam kontakt sa strukovnim školama u Zagrebu i Karlovcu, zvali su me da održim predavanje. Došlo je osam učenika na upoznavanje, otišli smo u podrum kod Tomca da vide kako se radi i da vide bačvu kao nezamjenjivi dio podruma. Nastavnici su bili fasciniraniji od učenika. Oni vide da rad rukama ima posebnu dimenziju. Mislim da bi država mogla donijeti nekakve odluke

Čuo sam da je Italija svoje tradicijske i umjetničke obrte zaštitila tako da njihovi urari, zlatari, kovači, bačvari i drugi slični obrtnici koji dobiju takav certifikat imaju pravo naplaćivati PDV, ali ga ne uplaćuju državi, a država im također plaća mirovinsko i zdravstveno. I nemaju problem pridobiti mlade ljude da uče te zanate. Kod nas mladi žive u 22. stoljeću i ne zanima ih radiona, nije ih briga hoće li na kraju dana vidjeti nešto što su napravili vlastitim rukama. To je problem koji ja ne mogu rješavati.

Velimir Korak, vinar, rekao je da su naše bačve najbolje, a obišao je hrpu europskih bačvara. On nije kurtoazan čovjek i to mi je priznanje. Kad je on zadovoljan, znači da radim dobar posao. Ali taj posao će stati za 10 do 15 godina i nema nastavka”, zaključuje jaskanski majstor bačvar Milivoj Ivo Golub.

#ZlatneRukeTradicije br. 7


Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom Zlatne ruke tradicije sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija Agencija za elektroničke medije.

Ako želite saznati još novosti iz svijeta poduzetništva, biznisa, financija i novih tehnologije prijavite se na naš tjedni newsletter!