Danas nije teško naći neki posao, ali je izazovno pronaći smislen posao koji te zaista razvija. Mladi danas žele više od same satnice. Žele da ono što rade donosi neku vrijednost i da u tome rastu. Nije problem raditi, ali problem je ako to bude samo potrošnja vremena bez stvarnog znanja i iskustva. Poslovi koji te samo troše, a ništa ti ne daju, dugoročno su najteži, istaknula je Klara Barković, studentica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, koja je u sklopu TeenBiz projekta podijelila svoja iskustva i razmišljanja.
Dodaje da često čuje kako mladi nisu spremni, da moraju prvo skupljati iskustvo za druge. “A zašto? Zašto ne bismo imali pravo odmah probati, riskirati, pa i pogriješiti? Greške su najbolja škola. Nedostaje nam prostora da pogriješimo, a bez toga nema stvarne inovacije i osobnog rasta”, naglašava Klara. U razgovoru se osvrnula i na život mladih, primjerice studenata u Hrvatskoj danas, što znači biti mlad u vremenu stalnih promjena i gdje u svemu tome vide vlastitu budućnost?
Greške su najbolja škola
Klara poručuje da njezina generacija traži priliku da pokaže što može, a ne da samo sluša i provodi savjete “starijih i iskusnijih”.
Na upit kako danas izgleda studentski život, Klara odgovara kako je on život pun kontrasta – s jedne strane sloboda i prilike, a s druge stalni pritisci. “Imamo mogućnosti učiti, putovati, upoznavati ljude, ali troškovi i obaveze su veliki. Većina nas radi uz faks. To iskustvo ponekad puno znači, ali često oduzme energiju za ono što je stvarno važno – studij i vlastiti razvoj”, naglašava.
Klara kaže kako je poduzetništvo kao opcija za mlade privlačno, ali i vrlo teško. “Treba puno hrabrosti i još više podrške. Kod nas se još uvijek često gleda s nepovjerenjem kad netko mlad pokreće nešto svoje – kao da moraš prvo raditi deset godina za nekog drugog da bi dobio pravo na vlastitu ideju. Mladima bi trebalo dati više prostora da pogriješe i da iz tih grešaka nešto nauče”, predlaže ova mlada djevojka.
Dodatno, ističe kako obrazovni programi definitivno ne pripremaju mlade dovoljno dobro za poduzetništvo. “Jednostavno, ne nudi nam se dosta prilika. Preusko su postavljeni smjerovi pa čak i da se hoćeš upustiti nešto, ti tu ni ne znaš što točno možeš dobiti, ne znaš što ti se nudi, nema ih baš ni puno, a većinu njih moraš plaćat na nekom privatnom fakultetu. Sustav je postavljen kao da je to neka državna tajna. Ne daj Bože da netko bude uspješan”, navodi.
Što više prakse, bolje za budućnost svake mlade osobe
Odlazak nije bijeg nego i potraga za prilikom
“Svi me pitaju planiram li otići izvan Hrvatske”, nastavila je Klara. “Mislim da nije poanta samo u odlasku ili ostanku. Odlazak nije bijeg nego i potraga za prilikom. Mladi odlaze jer žele sigurnost i bolji život, ali i zato što osjećaju da ovdje njihove ideje nailaze na zid. Ako želite da ostanemo, ne treba nas plašiti pričom o gubitku generacije, nego nam pokazati da ovdje možemo nešto stvoriti. Da naša energija i ideje vrijede i ovdje”, iskreno će Klara.
Dodaje kako smatra da je obrazovanje temelj, ali često ostaje previše teoretsko. “Nama treba više praktičnih vještina – kako se snaći na tržištu rada, kako pregovarati, kako razviti projekt. Znanje je važno, ali znanje koje ne znaš upotrijebiti brzo postane frustracija. Fakultet bi trebao biti i laboratorij života, a ne samo zgrada za predavanja i ispite”, istaknula je.
Osvrnula se i na svoj studij, za učiteljski smjer, specifično razrednu nastavu. “To je nešto o čemu se vidim jer obožavam rad s djecom i činjenicu koliko će različitih ljudi, osoba, karaktera, zanimanja, proći kroz učiteljeve ruke. Lijepo je razmišljati o tom kako ti na početku ne znaš što su ta djeca sposobna u budućnosti napraviti, a ti si nekako njihov prvi doticaj s realnosti, pogotovo za one koji nisu išli u vrtić, pripremaš ih za život. To nije samo učenje, to je doslovno i odgajanje te djece, sutra mladih, pametnih, naprednih osoba.
A za taj moj posao izdvojila bih definitivno strpljivost kao jednu od važnijih vještina. Puno je tu komunikacije, otvorenosti za nova iskustva, snalaženje u trenutku s roditeljima i jednostavno pristupačnost, otvorenost, komunikativnost, suosjećajnost. Puno vještina za jedan posao”, kaže Klara.
Što je mladima najveći izazov
Upitana o najvećem izazovu mladih, Klara odgovara kako je to pronaći balans između očekivanja društva i vlastitih želja. “Odrastamo s porukom da trebamo završiti fakultet, naći posao, zasnovati obitelj, ali mnogi od nas žele istražiti, riskirati, putovati, mijenjati stvari. Pitanje je kako pomiriti te dvije stvarnosti. Mislim da se tu krije i najveća napetost generacije kojoj pripadam”, konstatira.
Posebno je izdvojila jedan segment u kojem bi voljela vidjeti promjene. “Htjela bih vidjeti primjere uspješnih mladih koji su nešto postigli i bez fakulteta, jer su otvorili nešto svoje, uspjeli sami pokrenuti i voditi neki biznis, uspjeli se pozicionirati, ali i mladih koji su u nekom poduzeću uspjeli penjati se na hijerarhiji svojim radom. Stvara se privid da su mladi nesposobniji nego su bili njihovi vršnjaci prije, kao i da je uspjeh nemoguć ako nemaš veza.
I sama sam se osvjedočila zadnjih godina koliko su stručna zanimanja bitna u životu. Nekad su se nekima smijali kad su kretali u strukovnu školu, danas ih nedostaje, a toliko su bitni za svakodnevni život – od vodoinstalatera do frizerki, kozmetičara do automehaničara, stolara do soboslikara”, mudro ističe Klara.
Imati struku danas je jako dobra stvar, ocjenjuje Klara.
Najveći motivatori su joj bliža obitelj i nekoliko bliskih prijatelja. “Vezana sam uz ovo malo ljudi koje imam oko sebe u životu. Bitno mi je njihovo iskreno mišljenje, prije svega potpora i podrška. Bez njih ne bih mogla ništa”, zahvalno kaže.
Na kraju Klara ima poruku za vršnjake i generaciju. “Jednostavna je poruka: budite hrabri i budite svoji. Nemojte se zadovoljiti minimumom, ali nemojte ni misliti da morate sve sami. Okružite se ljudima koji vas podržavaju i učite iz svakog iskustva. Mi mladi želimo šansu – ne samo savjete. Ako nam se da prostor, pokazat ćemo koliko možemo”, zaključila je razgovor studentica Klara Barković.
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom TeenBiz sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
