Krojačka radnja Mate Ž: Posla ima i previše, ali krojača je sve manje

Uđete li u stari dio Zadra kroz Kopnena vrata kod Foše, krenete Ulicom Špire Brusine i nastavite Ulicom Borelli stići ćete do zgrade zadarskog Općinskog suda. Odmah pokraj nje, u Ulici Blaža Jurjeva, nalazi se “Krojačka radnja Mate Ž”.

Mate Ž, punim imenom Mato Žagar, zadarska je legenda i dobri duh Varoši. Uvijek nasmijan, dobro raspoložen i spreman porazgovarati – čak i s novinarima, iako odmah govori kako se o njemu već i previše pisalo. “A što ćete napisati o meni?”, pita Mate i veselo dodaje: “Recite da sam zadovoljan sa svime”.

Rođeni je Podravac, a u Zadar je stigao davne 1968. godine kako bi radio kod lokalnog majstora krojača. I tu je ostao, oženio se, supruga mu je s Dugog otoka. Postao je fetivi Dalmatinac, Zadranin iz Varoša. “Jedino me malo govor odaje”, smije se Mato.

Pedeset godina kontinuiranog rada

Zanimalo nas je naravno kako je Mato Žagar postao Mate Ž? Kada je prije gotovo 30 godina uselio u sadašnji prostor prijatelji su mu besplatno izradili reklamu, a na ploči su napisali “Krojačka radnja Mate Ž”. I tako je Mato Žagar postao Mate Ž.

Posla, kaže, ima i previše, ali krojača je sve manje i manje. Na Poluotoku je još samo jedan, nekad ih je bilo nekoliko. Ima još jedan po jedan na Relji i na Bulevaru.

Inače, u Zadru se pojam Poluotok odnosi na povijesni centar grada. To je dio grada smješten na malom poluotoku koji je okružen morem s tri strane i povezan s kopnom. Poluotok je srce Zadra, bogat povijesnim i kulturnim znamenitostima.

“Mene poznaju svi u gradu. Kad pitaju kod koga ideš, svi kažu ‘Idem kod Mate’. I to vam tako. Dolaze mi iz ljudi iz okolice Zadra, iz zaleđa, s otoka, iz Šibenika, Splita… Dolaze i naši ljudi iz inozemstva, a ima i nešto stranaca koji dolaze redovito u Hrvatsku. No, osim ovih iz grada, prave, stalne mušterije su iz okolice, s otoka i iz zaleđa”, priča nam Mato.

“Ljudi te prihvate kad s njima razgovaraš, zafrkavaš se i svi se zajedno nasmijemo. Nitko se ne naljuti, svi dođu ponovo. Imam dvoje pomoćnika, znaju raditi. Ja sam zadovoljan, oni su zadovoljni… Danas sam više ja njima pripomoć.”

Kako je Podravac završio u Zadru?

U Zadar se doselio davno. “Majstor Stjepan koji je imao krojačku radnju u Zadru bio je iz Varaždina i dao je oglas da traži krojača. Tada ja još nisam bio zaposlen i tek sam završio školu. Ali se sjećam da sam uvijek govorio da ću raditi u Dalmaciji.

Kad sam pročitao da se traži krojač u Zadru, javio sam se na oglas i dogovorio sastanak s majstorom. Kad me upitao što znam raditi, rekao sam “Sve” k’o iz topa. A nisam imao pojma. On se nasmijao i pitao me jesam li spreman ići raditi u Zadar, na što sam ja odgovorio “Jesam, zato sam i došao”.

Poslao me kući da se spremim i rekao da ujutro dođem ponovo u Zagreb pa ćemo zajedno na vlak za Zadar. I tako sam ja u jednom danu iz Podravine stigao u Dalmaciju i tu sam ostao cijeli život, gotovo 60 godina”, ispričao nam je majstor Mato, koji je nedavno proslavio 77. rođendan.

Mato Žagar – “Čovik godine”

Prije pet godina, 22. studenoga 2019., dodijeljena mu je nagrada Grb gradonačelnika zbog neprekinutog 50-godišnjeg rada u samom srcu Poluotoka.

Mato Žagar je dobio i nagradu “Čovik godine” koju dodjeljuje KUD Bleke i Konji te priznanje zadarskog Udruženja obrtnika.

“Evo sad Zadar daje neke poticaje pa su me tražili da pošaljem papire. A što će meni poticaji u ovim godinama? Iako je uvijek dobro dobiti nešto. Kad sam dobio nagradu, također sam dobio nešto novaca”, iskreno priča Mato.

A koliko se sve te godine promijenio krojački posao? “Nije to više to. Sad svi idu u škole za modne dizajnere, nitko ne šije, niti zna šivati. Prije su dolazili naučnici na praksu, više ih nema. Uostalom, ja sam išao šest mjeseci u školu, šest mjeseci na praksu i tako tri godine. Još smo imali i u školi praksu, išli smo kod krojača na praksu dva puta tjedno. To je bio pravi, stari majstor.

Nema više starih majstora

Nema više ni toga da naručiš odijelo pa da ti ga krojač sašije. Nitko to neće raditi. Ne isplati se, čast iznimkama. Danas možete povoljno kupiti jako lijepo gotovo odijelo ili haljinu i ako nešto ne valja odete krojaču to prepraviti.

Ni mi više ništa ne šijemo po narudžbi. Samo radimo preinake. Kad treba nešto skratiti, suziti, pojas proširiti ili skratiti – to se danas najviše radi”, kaže Mato.

“A i kad bih htio sašiti odijelo, nema više ni pravih materijala – vune, gabardena… Sve je samo sintetika.”

“No, danas je, lakše nego prije. Nekad si imao probe za odijela, jednu, drugu, treću… Danas prepraviš, mušterija isproba, naplatiš… Čist račun, duga ljubav. Tako je svuda, u Zadru, Zagrebu… Kad budemo mlađi, bit će još bolje”, šali se majstor Mato.

A za prepravke mu ne dolaze samo ljudi iz Hrvatske, nego i iz Švicarske, Njemačke, jer tamo im je to skupo. “Skupe robu, po pet-deset komada, pune vreće. Sve ono što treba prepraviti. Evo sada radim pet komada za Njemačku”, govori nam pokazujući što trenutačno radi. “Kažu, naučili smo se tako – kad dođemo u Hrvatsku, u svoj kraj, idemo kod Mate”.

Suradnja s brendovima

“Surađujemo i s velikim, poznatim brendovima kada treba nešto skratiti ili suziti. Evo, s Martinom Arbanasom surađujemo već godinama. Radili smo i za Varteks. Gotovo 80 posto dućana dolazi kod mene kad treba nešto prepraviti. Nisu bili zadovoljni s onima koji su im to radili prije pa su se prebacili k meni.

To vam je neka veza, lančani sistem. Netko kaže ‘Bio sam kod njega i dobro mi je napravio’ pa dođu i drugi. Tako sam stekao puno mušterija iz grada, županije. Izađem ljudima u susret, nema nikakvih problema”, priča Mato.

Prije nekoliko godina, kad je dobio nagradu Grada, razmišljao je i o povlačenju u mirovinu. Ali brzo su ga razuvjerili, a Mato previše voli druženje s ljudima i svoj posao da bi se toga odrekao.

“Ne daju mi. Govore mi: ‘Mato nemoj, još si potreban’. Nisam nikad bio bolestan, ništa me ne boli, svakog jutra vježbam 20 minuta, propješačim svakog dana rivom, na čistom zraku”, razlaže.

“Nije mi teško raditi. Ujutro dođem u sedam i po, poslije podne nekad ranije oko 4 i po. Imam svoj ritual: jutarnja kava, popodne kava i navečer piće. Lijepo ti dan prođe u miru. Petkom i subotom igramo buče, spremamo gradele, lešadu, nekad janjca naručimo. Zabavljamo se, dobra je ekipa”, ispričao nam je na kraju tajnu svoje vitalnosti majstor krojač Mato Žagar.

#ZlatneRukeTradicije br. 8

Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom Zlatne ruke tradicije sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija Agencija za elektroničke medije.

Ako želite saznati još novosti iz svijeta poduzetništva, biznisa, financija i novih tehnologije prijavite se na naš tjedni newsletter!