Istraživanje virusa danas nadilazi puko otkrivanje uzročnika bolesti – ono uključuje razumijevanje njihove genetike, evolucije i načina prijenosa, ali i razvoj univerzalnih dijagnostičkih alata koji mogu reagirati na nove prijetnje prije nego što prerastu u epidemije.
Startup VirusHunter nastao je iz “ljubavi” prema virusima i iz dugogodišnjeg znanstvenog rada koji je postupno prerastao u ambiciju da se temeljna istraživanja pretoče u konkretnu primjenu. Ideja o patentiranju metode, što je uspješno ostvareno prošle godine, proizašla je iz uvjerenja da znanstveni rezultati ne moraju ostati unutar laboratorija, već mogu postati alat s jasnim društvenim učinkom, kažu osnivačice doktorice znanosti Andreja Ambriović Ristov i Dragomira Majhen.
U vremenu kada globalna mobilnost i klimatske promjene ubrzavaju širenje bolesti, klasične dijagnostičke metode često nisu dovoljne za pravovremenu identifikaciju nepoznatih ili mutiranih virusa. Upravo tu se otvara prostor za inovacije koje spajaju molekularnu biologiju, biotehnologiju i napredne analitičke tehnologije.
Pravovremena identifikacija nepoznatih virusa
Dr. sc. Andreja Ambriović Ristov počela je raditi na adenovirusnim vektorima za cijepljenje još 1993. godine u Francuskoj, a nastavila je po povratku u Hrvatsku, u vrijeme kada su istraživanja virusnih vektora tek započinjala. Prvo vektorsko cjepivo odobreno je neposredno prije pandemije bolesti COVID-19, čime je potvrđena dugogodišnja znanstvena vizija tog područja.
Dr. sc. Dragomira Majhen je tijekom poslijedoktorskog usavršavanja u Nizozemskoj, u tvrtki Johnson & Johnson, radila na adenovirusu tipa 26, koji je kasnije poslužio kao temelj za cjepivo protiv SARS-CoV-2.
“Ideja da same pokušamo razviti metodu i komercijalizirati je još uvijek je samo ideja, jer razvoj ovakvog testa je prilično velik projekt. Još uvijek ne znamo koliko će nam vremena biti potrebno, pa čak ni hoćemo li u tome uspjeti. Ali znamo da nećemo lako odustati.
Temeljna motivacija za VirusHunter je naše mišljenje da viruse vrlo često zanemarujemo, a infekcije uzrokovane virusima stavljamo pod isti nazivnik ‘viroze’. Danas znamo da i infekcija nekim ‘običnim’ virusom može povećati rizik za razvoj neke druge bolesti kasnije u životu. A svima je poznato da virusi mogu biti veliki problem za osobe s oslabljenim imunitetom. Stoga smo zaključile kako bismo mogle osmisliti test koji bi otkrio sve viruse u uzorku, a ne da ih moramo tražiti jedan po jedan”, pojašnjavaju.
Nakon pandemije COVID-19 postalo je jasno koliko je takav pristup važan. Test koji bi istodobno otkrio sve viruse u uzorku otvorio bi put razvoju protuvirusnih lijekova, a to je još uvijek nerazvijeno tržište, upravo zbog nemogućnosti brze dijagnostike.
Prijelaz iz akademskog u poduzetnički svijet
“VirusHunter je tehnologija razvijena na Institutu Ruđer Bošković, no nedavno smo je licencirali od Instituta i otvorili tvrtku BioDetect Solutions j.d.o.o. Osnivačice tvrtke smo nas dvije, koje smo ujedno i izumiteljice VirusHunter tehnologije. Tim koji razvija VirusHunter je zasad još uvijek vezan uz Institut Ruđer Bošković, a trenutačno ga uz nas čine i Ana Runtić, mag. biol. mol., dr. sc. Lucija Ružić i dr. sc. Mario Stojanović. Do nedavno je s nama bila i dr. sc. Jelena Martinčić, a u samim počecima i Alen Kovačević, mag. biol. mol koji je radio s nama na prvom VirusHunter projektu i također je autor dobivenog patenta”, objašnjava Andreja.
Iako nemaju prethodno poduzetničko iskustvo, većina tima prošla je edukacije startup programa poput Nuqleusa i ZICER-a, čime su započeli prijelaz iz akademskog u poduzetnički svijet.
Prve korake prema realizaciji ideje napravile su još 2016. godine kroz PoC (Proof of Concept) projekt kojim su potvrdile izvedivost koncepta. Nakon toga suočile su se s nedostatkom financiranja jer u tom razdoblju nisu postojali programi namijenjeni translaciji temeljnih istraživanja u primjenu. Situacija se promijenila prije dvije godine, kada su im odobreni projekt “Podrška transferu tehnologije” i dva projekta “Dokaz inovativnog koncepta”.
Faza prototipa
“No, to nam je omogućilo tek početak razvoja VirusHunter testa za otkrivanje bilo kojeg virusa u uzorku. I dalje nam je najveći izazov osiguravanje financiranja, kao i prilagodba akademskog načina razmišljanja zahtjevima poduzetničkog okruženja”, kažu.
Trenutačno se financiraju iz sredstava Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) i to zahvaljujući prethodno spomenutim trima projektima. Također očekuju rezultate dva natječaja na koje su se prijavili, od kojih je jedan EU preakcelerator.
Tehnologija VirusHunter danas je u fazi prototipa, s razinom tehnološke spremnosti TRL4. Metodologija je dokazana za nekoliko različitih virusa, a trenutačno se tim najviše bavi optimizacijom pripreme VirusHunter mamaca koji su ključan element koji ovu tehnologiju razlikuje od konkurencije. “Prvo testiranje u stvarnom okruženju bi, ako sve bude kako želimo, moglo biti 2027.”, kaže Andreja.
VirusHunter mamci ih razlikuje od konkurencije
VirusHunter omogućuje hvatanje bilo kojeg potencijalno patogenog virusa, a da se prethodno ne definira o kojem je virusu riječ. Nakon hvatanja slijedi identifikacija metodama koje otkrivaju proteine ili nukleinske kiseline.
“Kao što je rekla Andreja, ono što našu tehnologiju čini drugačijom od bilo čega drugog prisutnog na tržištu jesu VirusHunter mamci koje smo sami razvili i koji su patentirani. Pomoću njih mi stvarno hvatamo cjelovite viruse. Druge metode temelje se na otkrivanju virusnih genoma (PCR) ili virusnih proteina (antigenski testovi), tako da naš test dokazuje da se stvarno radi o virusnim česticama, a ne njegovim dijelovima. Da ne ulazimo u dubinu, mi smatramo da bi to trebalo biti važno.
Osim toga, različiti smo od konkurencije po tome što većina testova na tržištu traži određeni, unaprijed definirani virus ili nekoliko virusa, pa tako imamo odvojene testove za Covid, ili zajednički test za gripu i Covid. Mi možemo otkriti sve potencijalno patogene viruse u uzorku bez potrebe za pretpostavkom o njegovom identitetu. To znači da potencijalno novi ili nepoznati virusi ostaju nevidljivi standardnim testovima, ali ne i našoj tehnologiji”, tumači Dragomira.
Identifikacija virusa
Nakon što uhvate virus, slijedi njegova identifikacija. Za to se može koristiti metoda otkrivanja proteina (npr. masena spektrometrija) ili genoma (sekvenciranje). Za razliku od metoda koje moraju znati što traže da bi dale rezultat (npr. PCR), VirusHunter koristi tzv. agnostičke metode koje ne trebaju unaprijed znati što traže, već jednostavno pročitaju što vide, što znači da im virus ne mora biti poznat.
Široka primjena
“Svoju tehnologiju bismo u budućnosti rado vidjele u službi kontrole zoonoza, a posebno nas zanima potraga za potpuno nepoznatim ili neočekivanim virusima, što bi omogućilo rano upozoravanje na potencijalne nove virusne patogene za čovjeka. Time bi se sigurno doprinijelo boljem predviđanju potencijalnih epidemija. Nismo se bez razloga nazvale ViruHunters. Dodatno, tehnologija bi se mogla primijeniti i u biotehnološkoj industriji i bio-sigurnosnom nadzoru, gdje je ključno otkriti i poznate i nepoznate kontaminacije virusima”, naglašavaju.
Iako su napravile početnu analizu tržišta, Andreja i Dragomira ističu kako je do točne identifikacije najboljeg poslovnog modela ispred njih još uvijek ozbiljan posao.
“U svakom slučaju planiramo prodaju našeg proizvoda i usluge, a za početak ćemo se fokusirati na domaće tržište. No za komercijalni proizvod, nakon što ga optimiziramo tako da radi onako kako bismo mi to htjele, trebat će ipak još pričekati jer prije nego što proizvod dođe do korisnika, moramo proći sve relevantne regulatorne procedure i dobiti potrebne certifikate i odobrenja.”
Nužna suradnja s bolnicama
Glavne znanstvene prepreke u razvoju ovakve metode uključuju validaciju i pouzdanost detekcije virusa, osjetljivost detekcije, te osiguranje da test ne daje lažno pozitivne odnosno lažno negativne rezultate. Također je izazov rad s kompleksnim i heterogenim uzorcima, poput brisa nosa čovjeka ili sline, te usporedba s postojećim testovima. Tek kad se u potpunosti riješe znanstvene prepreke, slijede one regulatorne prirode, naglašavaju naše sugovornice.
“Da bismo VirusHunter test stavili na tržište, moramo dobiti dopuštenje od regulatornih agencija. Jedna od glavnih prepreka mogla bi biti nedostatak sličnih testova na tržištu s kojima bismo se mogli usporediti. Naime, klasični in vitro dijagnostički testovi dizajnirani su za poznate, definirane viruse. Naš test detektira bilo koji virus, pa regulativne direktive možda nemaju jasne smjernice za dokazivanje učinkovitosti i sigurnosti takvog testa. Na kraju, ključni izazovi u komercijalizaciji naše tehnologije bit će i prilagođavanje tehnologije tržištu, ponajprije edukacijom potencijalnih korisnika o njenim prednostima u odnosu na klasične testove.”
Za validaciju VirusHunter testa za respiratorne viruse nužna je suradnja s bolnicama jer ona omogućuje validaciju tehnologije na stvarnim uzorcima.
“Osim toga, oni će testirati naš proizvod pa je zbog toga suradnja s bolnicama još važnija. U konačnici dobivanje povratnih informacija od onih koji bi test trebali koristiti bit će ključno u oblikovanju konačnog proizvoda za stvarne kliničke potrebe”, objašnjavaju Andreja i Dragomira.
Partnerstvo s Institutom Ruđer Bošković
Ulazak u startup akceleratore ili privlačenje fondova rizičnog kapitala smatraju iznimno važnim jer bi im omogućili pristup stručnom mentorstvu, poslovnoj mreži i dodatnom financiranju, čime bi se ubrzao razvoj tehnologije i njena komercijalizacija.
Ističu i pozitivan i partnerski odnos s Institutom Ruđer Bošković. “VirusHunter tehnologija razvijena je na Institutu koji nas je podržao tijekom provedbe svih projekata kroz koje smo razvijali ovu tehnologiju, a također je uložio značajne napore u zaštitu intelektualnog vlasništva, odnosno u patentiranje VirusHunter tehnologije. Kako bi se ti rezultati mogli odgovorno prenijeti u praksu i donijeti korist široj zajednici, potpisali smo ugovor o licenciranju. To znači da nam Institut daje pravo da tehnologiju koristimo i dalje razvijamo kroz startup, uz jasno definirane uvjete, obveze i naknade, dok vlasništvo nad patentom ostaje zaštićeno i transparentno”, navode.
Trenutačno su u iščekivanju ishoda za dva prijavljena projekta u okviru kojih planiraju nastaviti daljnji razvoj tehnologije.
“Bavit ćemo se utvrđivanjem osjetljivosti i specifičnosti, stabilnosti naših mamaca, odnosno pripremanjem podataka potrebnih za ispunjavanje regulatornih uvjeta. Očekujemo da ćemo u prvoj polovici 2027 imati spreman minimalno održiv proizvod (MVP), spreman za testiranje u stvarnom okolišu. Jednom kad bude dostupan na tržištu, željeli bismo vidjeti naš test integriran u zdravstvene sustave što bi omogućilo brzu odluku o liječenju, kontrolu infekcija i smanjenje troškova boravka u bolnicama.
Vjerujemo da bi korištenje VirusHuntera za praćenje cirkulacije virusa u populaciji omogućilo upozoravanje na potencijalne epidemije. Također smo uvjerene da bi postojanje ovakvog testa potaknulo razvoj protuvirusnih lijekova, što bi, između ostalog, smanjilo nepotrebno korištenje antibiotika”, poručuju na kraju dr. sc. Andreja Ambriović Ristov i dr. sc. Dragomira Majhen, znanstvenice koje su pokrenule startup VirusHunter.
