Regulatori i nadzorna tijela javne nabave na europskim građevinskim tržištima bore se s neuobičajeno niskim ponudama građevinskih tvrtki iz trećih zemalja. Utemeljenost takvih ponuda odnosno ponuđenu cijenu teško je provjeriti i potvrditi, navodi se u novom Izvješću o stanju europskog tržišta rada u građevinarstvu (FELM – Better Functioning of the European Construction Labour Market). Izvješće donosi rezultate istraživanja o tome kako tvrtke i radnici iz trećih zemalja pristupaju europskom tržištu, podatke o broju građevinskih tvrtki i radnika iz trećih zemalja prisutnih na tržištu Europske unije te šest studija slučaja o građevinskim projektima na području EU u kojima sudjeluju tvrtke i radnici iz trećih zemalja, prenosi Construction Europe.
Izvješće je objavljeno nakon radionice održane 26. siječnja, koju su organizirali Europska federacija građevinske industrije (FIEC) i Europska federacija radnika u građevinarstvu i drvnoj industriji (EFBWW) kako bi se raspravljalo o tržišnim izazovima povezanim s tvrtkama i radnicima iz trećih zemalja u zemljama EU-a.
Jedna studija slučaja obuhvaćena analizom je proširenje Stockholmskog metroa u Švedskoj, posao za koji je kao izvođač radova odabrana kineska građevinska tvrtka CRTG Engineering (Sweden) AB, švedski ogranak i europsko sjedište kompanije China Railway Tunnel Group (CRTG), čija je krajnja matična tvrtka u državnom vlasništvu – China Railway Engineering Group Company. Radovi na ovom velikom projektu započeli su 2019., izvode se na osam lokacija, a trebali bi završiti 2034. godine.
Medijsku pažnju u Švedskoj privukao je jedan iz paketa ugovora dodijeljenih CRTG-u, nakon što je drugoplasirana tvrtka na natječaju kritizirala nisku cijenu koju je ponudila kineska tvrtka: cijena je bila oko 40 posto niža od druge najniže primljene ponude.
Izvješće FELM-a pokazalo je da je u slučaju CRTG-a njegova švedska podružnica morala ispuniti stroge zahtjeve u fazi nabave, a čini se da je naručitelj redovito nadzirao proces u suradnji s javnim tijelima odgovornima za osiguravanje usklađenosti u područjima radnog prava te uvjetima rada i radnog okruženja.
Nedostatak ovlasti za provjeru niskih ponuda
No, slučaj je pokrenuo šire pitanje: imaju li naručitelji resurse za provjeru informacija koje im daju ponuditelji u slučajevima kada su njihove ponude neuobičajeno niske i kada bi tvrtka ponuditelj mogla primati državnu potporu?
Izvješće FELM-a pokazalo je da naručitelji često nemaju mandat ni resurse za takve provjere. Iako se članak 69. Direktive 2014/24/EU o javnoj nabavi usredotočuje na neuobičajeno niske ponude i bavi se pitanjima narušavajuće prakse koja može dovesti do nepoštenog tržišnog natjecanja, on zapravo ne precizira što znači “neuobičajeno nisko”.
U izvješću se navodi: “Određivanje praga za ono što predstavlja neuobičajeno nisku ponudu prenosi se na nacionalne institucije. Međutim, mnoge države članice nemaju metodu za prepoznavanje neuobičajeno niskih ponuda i za pregled svakog slučaja pojedinačno. One koje to imaju, imaju i prilično različite pragove odstupanja od prosječne cijene, od 15 posto u Belgiji i Švedskoj do 50 posto u Portugalu. Ostale zemlje ne daju specifikacije, što čini gotovo nemogućim pravno utvrditi što je nenormalno niska ponuda”.
U 2010. radnici iz trećih zemalja činili su 5,6 posto radne snage u građevinarstvu Europske unije, a do 2014. njihov udio pao je na oko 5 posto. Od 2014. nadalje postojano je rastao, ali se vratio na 5,8 posto u 2020.
U FELM-u se ističe da javna tijela u nekim zemljama EU-a, poput Njemačke i Austrije, koriste sustav pretkvalifikacije kako bi osigurala ispunjavanje pravnih, financijskih i profesionalnih zahtjeva. FELS sugerira se da bi se takav sustav pretkvalifikacije mogao proširiti na cijelu EU.
Broj građevinskih radnika iz trećih zemalja u EU stagnira
Izvješće je također pokazalo da broj građevinskih radnika iz trećih zemalja na tržištu EU-a nije zabilježio značajan rast u posljednjih desetak godina. Analizirajući podatke Eurostata, autori izvješća utvrdili su da samo 0,1 posto svih tvrtki u građevinskom sektoru u EU-a čine tvrtke čiji vlasnici nisu iz EU-a.
Udio stranih i domaćih radnika u građevinskom sektoru EU (EU prosjek 2010. – 2020.)
Iako se njihov ponder činio većim kada se uzmu u obzir gospodarske karakteristike i karakteristike zapošljavanja – poduzeća izvan EU-a činila su 1,2 posto prometa ostvarenog u građevinskom sektoru, a njihov udio u ukupnom broju zaposlenih u sektoru bio je 0,7 posto.
Udio radnika iz trećih zemalja u građevinskom sektoru u EU-u u 2020. bio je na otprilike istoj razini kao i 2010. U 2010. radnici iz trećih zemalja činili su 5,6 posto radne snage u građevinarstvu Europske unije, a do 2014. njihov udio pao je na oko 5 posto. Od 2014. nadalje postojano je rastao, ali se vratio na 5,8 posto u 2020.
Kroz studije slučaja, izvješće FELM-a pokazalo je da su nedostatak vještina i potražnja za radnom snagom na određenim europskim tržištima glavni čimbenici privlačenja radnika iz trećih zemalja.
Naveden je primjer Slovenije gdje je konzorcij jedne slovenske tvrtke (Kolektor CPG) udružene s dva turska izvođača (Yapı Merkezi i Özaltın) dobio posao izgradnje najvećeg slovenskog javnog građevinskog projekta u posljednjem desetljeću, željezničke pruge Divača-Koper.
Slovensko građevinsko tržište teško je pogođeno velikom recesijom 2008., a izvješće FELM-a navodi da su lokalne tvrtke zaostajale kada je riječ o sposobnosti da realiziraju velike infrastrukturne projekte. “U tom smislu, čini se da je ulazak tvrtki iz trećih zemalja način da se nadoknadi nedostatak stručnosti, resursa i radne snage u Sloveniji”, zaključuje se u izvješću.
Države članice zadržavaju suverenitet
Izvješće FELM-a pokazalo je da je pristup tvrtki iz trećih zemalja reguliran na tri razine: međunarodnoj, na razini EU i nacionalnoj razini.
Kada govorimo o kontroli i pristupu radnika iz trećih zemlja poduzećima iz Europske unije, postoje dvije razine regulacije: propisi EU i nacionalni propisi.
U izvješću se navodi da propisi EU-a ocrtavaju šire okvire za pristup tvrtki i radnika, dok su “institucije na nacionalnoj razini glavna odgovorna tijela za definiranje kriterija za uključivanje i isključivanje, kao i postupaka prijema i provjere”.
“Bilateralni sporazumi o trgovini i radu između država članica EU-a i trećih zemalja igraju važnu ulogu u osiguravanju pristupa tržištu. Osim zakona i propisa, studije slučaja pokazuju da zemljopisna blizina, povijesna pozadina i kulturološke sličnosti utječu na to gdje su u Europi aktivni građevinski radnici i tvrtke iz trećih zemalja, kao što je slučaj s turskim tvrtkama na Balkanskom poluotoku, ukrajinskim radnicima u Poljskoj i bosanskim radnicima u Sloveniji”, razlaže se u izvješću.
Zaštita radnih standarda i prava
U izvješću se također ističe zabrinutost oko zaštite standarda rada i radnih prava radnika trećih zemalja.
Upozorava se: “Analize studije slučaja pokazuju da su riziku iskorištavanja posebno izloženi radnici državljani trećih zemalja zaposleni preko posrednika, kao što su agencije za privremeni rad i agencije za zapošljavanje, i radnici na dnu lanca podugovaranja, kao što su radnici privremeno poslani da obave posao u drugoj zemlji ili (lažni) samozaposleni radnici”.
Kao veliki izazov ističe se praćenje i provedba radnih standarda, prvenstveno zbog jezičnih barijera s kojima se suočavaju javna tijela, socijalni partneri i sami radnici.
“U slučaju radnika državljana trećih zemalja, prekogranična razmjena informacija i suradnja moraju se prilagoditi specifičnim složenim okolnostima u kojima se nalaze ti radnici”, ističe se u Izvješću.
Države članice EU-a s najvećim udjelom građevinskih radnika iz trećih zemalja:
- Slovenija 19,5 %
- Latvija 16,6 %
- Grčka 16,4 %
- Estonija 16,1 %
- Austrija 7,4 %
- Italija 6,3 %
