Više od polovice hrvatskih organizacija (53%) doživjelo je jedan ili više slučajeva gospodarskog kriminala ili prijevara u posljednje dvije godine, pokazalo je istraživanje konzultantske kuće PwC. Ovo je značajan, više nego dvostruki porast u odnosu na istraživanje iz 2016. godine (26%), što jasno ukazuje da su gospodarski kriminal i prijevare trajna i rastuća prijetnja organizacijama u Hrvatskoj.
Istraživanje je također pokazalo da hrvatski ispitanici općenito podcjenjuju buduće rizike prijevara. Većina ih misli da promjene u geopolitičkom okruženju neće utjecati na prilike za počinjenje prijevara i gospodarskog kriminala u sljedeće dvije godine (40%) ili nisu sigurni kakav će taj utjecaj biti (23%).
Dokazuje to i nedavni slučaj u kojem je žrtva bilo Gradsko poglavarstvo Đakova. Gradski proračun oštećen je za (samo) 50.000 eura jer pročelnik nije prepoznao lažnu elektroničku poruku. Samo na području Osječko-baranjske županije ove godine prijavljeno je osam prijevara putem elektroničke pošte. Dvije su završile gubitkom većim od 450.000 kuna.
Bilo je u Hrvatskoj prošlih godina i nekoliko slučejeva lažnih konzultanata SAFU-a koji su “obilazili teren”, nudili i naplatili svoje usluge. To su samo neki primjeri koji su i javno objavljeni.
PwC je za potrebe Globalnog istraživanja gospodarskog kriminala za 2018. godinu ispitao više od 7200 sudionika iz 123 zemlje. Hrvatska je u Globalnom istraživanju gospodarskog kriminala sudjelovala drugi puta, sa 62 vodeće hrvatske organizacije koje su podijelile svoje iskustvo i percepciju o ovoj temi.
Na globalnoj razini s gospodarskim kriminalom u posljednje dvije godine susrelo se 49 posto organizacija. Iako je zabilježena stopa gospodarskog kriminala u hrvatskim organizacijama (53%) viša od svjetske (49%) i istočnoeuropske razine (47%), moguće je da je ona rezultat veće osviještenosti o prijevarama i poboljšane detekcije. U stvarnosti su sve organizacije izgledne žrtve gospodarskog kriminala i prijevara, a zabilježene brojke vjerojatno su korisnije kao pokazatelj organizacijske osviještenosti nego stvarne prijevare, navode analitičari PwC-a.
Potrošačke prijevare i obmanjujuće poslovno ponašanje
Najčešći zabilježeni tipovi prijevara su dvije vrste koje se do sada nisu posebno isticale. To su potrošačke prijevare (61%) te obmanjujuće poslovno ponašanje koje dijeli drugo mjesto s kibernetičkim kriminalom (33%). Protupravno prisvajanje imovine palo je s prvog na treće mjesto (30%).
Mito i korupcija pali su s 2. mjesta na kojem su se nalazili u 2016. godini (33%) na 4. mjesto (12%) najčešće zabilježenih slučajeva kriminala. Analitičari PwC-a smatraju da je “poboljšanje” samo relativno i da se može pripisati općenito slabijoj detekciji karakterističnoj za ovu vrstu prijevare.
Potrošačku prijevaru doživjelo je u Hrvatskoj gotovo dvije trećine (65%) ispitanih poduzeća iz sektora financijskih uslugao. Potrošačke prijevare su navedene i kao najteže i najozboljnije u smislu posljedica koje uzrokuju.
Kibernetički kriminal
Na globalnoj razini kibernetički kriminal pogađa svaku treću organizaciju (33%), što je porast u odnosu na situaciju prije dvije godine (25%) te u odnosu na globalnu razinu (21%). U Hrvatskoj je kibernetičkim krinminalom pogođeno bilo 31 posto sipitanih organizacija.
>>Malware: U 47 posto slučajeva napadnuti doznaju da su na udaru iz vanjskih izvora
>>Malware i ransomware – po čemu se razlikuju i kako se zaštititi
>>Što je phishing i kako se od njega zaštititi
Prevladavajuće vrste kibernetičkih napada u Hrvatskoj uključuju zlonamjerni softver (malware, 35%) i krađu identiteta putem interneta (phishing, 27%). Gotovo polovica hrvatskih ispitanika navela je kako su im kibernetički napadi ozbiljno poremetili i/ili prekinuli poslovne procese (47 %), jasno ukazujući na to koliko je opasna ova vrsta prijevare.
Unatoč tome što osviještenost hrvatskih organizacija o kibernetičkom kriminalu raste pa svaki treći ispitanik očekuje da će doživjeti kibernetički napad i ujedno vjeruje da će to biti vrsta kriminala koja će izazvati najveće poremećaje i negativne utjecaje (32%), gotovo četvrtina hrvatskih organizacija nema ili nije upoznata s postojanjem programa za sprečavanje i otkrivanje kibernetičkog kriminala u svojim organizacijama (23%). Tek svaki treći (35%) od hrvatskiha ispitanika proveo je procjenu ranjivosti na kibernetičke napade u posljednje dvije godine.
Iako još uvijek ima prostora za poboljšanje, razina povjerenja u tijela odgovorna za provedbu zakona vezanih uz kibernetički kriminal se poboljšala u odnosu na prethodno istraživanje. Više od polovice hrvatskih ispitanika (53%) spremno je s relevantnim državnim tijelima podijeliti informacije o sumnji ili pretrpljenim kibernetičkim napadima.
Posljedice
Broj prijavljenih izravnih financijskih šteta uzrokovanih prijevarama je porastao. u oba posljednja istraživanja (2016. i 2018.) oko pola hrvatskih ispitanika koji su bili žrtve prijevara procijenili su ukupne financijske gubitke na iznos između 320.000 i 6,4 milijuna kuna (između 50.000 i milijun američkih dolara). No, u novom istraživanju čak 9 posto ih je pretrpjelo financijske gubitke veće od 6,4 milijuna kuna (milijun USD). Tolike iznose šteta 2016. nije prijavila niti jedna organizacija koja je sudjelovala u istraživanju.
Ni sekundarni gubici povezani s prijevarama, kao što su iznosi koji se ulažu u istrage i ostale intervencije vezane uz prijevare. nisu zanemarivi: 39 posto hrvatskih organizacija uložilo je u takve istrage i intervencije jednake ili čak veće iznose od onih koji su izravno izgubljeni uslijed prijevara.
Moral zaposlenika (39%) i reputacijska šteta, odnosno šteta za brend i poslovne odnose (oboje po 30%) navedeni su kao najčešći oblici nefinancijske štete prouzročene kriminalom.
Hrvatske organizacije pokazuju pozitivan trend ulaganja i planiranja izdvajanja većih iznosa za borbu protiv gospodarskih prijevara i kriminala, iako je to još uvijek ispod svjetskih razina. Tako je gotovo svaka treća (30%) ispitana organizacije u posljednje dvije godine povećala financijska sredstva za borbu protiv gospodarskog kriminala. Također, svaka treća organizacija (31%) planira u sljedeće dvije godine povećati izdvajanja u tu svrhu.
Većina počinitelja u Hrvatskoj dolazi izvan organizacije
“Hrvatski rezultati se razlikuju od globalnih u pogledu tipičnog počinitelja prijevare. Na globalnoj razini, većina počinitelja dolzi unutar organizacije (52% naprema 42%), dok hrvatski ispitanici navode da je više vanjskih počinitelja u odnosu na unutarnje (50% naprema 42%), te da je većinom riječ o kupcima (70%). S obziromna to da su unutarnji počinitelji prijevara u pravilu sposobniji zaobići unutarnje kontrole, ovaj rezultat može potencijalno ukazivati i na to da organizacije nisu svjesne da su ugrožene od strane svojih zaposlenika”, tumači Ivana Rapić, voditeljica odjela forenzičkih usluga u hrvatskom uredu PwC-a.
“S druge strane”, nastavlja, “visoka stopa prijevara počinjena od strane vanjskih subjekata ukazuje da se nedovoljno pažnje pridaje izboru tih subjekata. Pravovremeno povođenje provjera vanjskih subjekata (tzv. background checks), dubinskog snimanja njihove reputacije i integriteta (tzv. integrity due dilligence) i sličnih corporate intelligence procedura na vanjskim subjektima, uvijek je isplativije nego kasnije suočavanje s neugodnim posljedicama”.
Unutarnji počinitelji prijevara u Hrvatskoj (i globalno) prvenstveno dolaze iz redova marketinga i prodaje (40%) te operativnih i proizvodnih funkcija (30%). Po svemu sudeći, organizacije bi trebale postrožiti mehanizme za sprečavanje prijevara na tim područjima.
Zanemarena opća procjena rizika
Istraživanje je pokazalo da opću procjenu rizika prijevara nije provelo 48 posto ispitanih organizacija, što je gotovo jednako broju ispitanika koji su naveli da prijevaru nisu doživjeli ili da je nisu svjesni (47%). Budući da je opća procjena rizika prijevara ključni preduvjet za učinkovito sprečavanje i otkrivanje prijevara, ovo možda nije puka slučajnost, već mogući pokazatelj dodatnih neotkrivenih prijevara koje se skrivaju među ovim brojkama.
“Ako se organizacije ne posvete utvrđivanju različitih prijevarnih scenarija koji bi ih mogli pogoditi, teško da će ih moći spriječiti, a još manje otkriti i zaustaviti napade dok su gubici još koliko toliko beznačajni. Time postaju laka meta”, upozorava Per Sundbye, voditelj forenzičkih usluga PwC-a u jugoistočnoj Europi.
Opća procjena rizika se smatra važnim dijelom programa usklađenosti (tzv. compliance programe) koji pomaže organizacijama identificirati jedinstvene i specifične rizike prijevare na koje bi se trebale usredotočiti. Hrvatske organizacije trebale bi početi provoditi opće procjene rizika prijevare u mnogo većoj mjeri. Postoje također naznake o pukom zadovoljavanju forme ili “samo na papiru” pristupu usklađenosti vezano za prijevare u hrvatskim organizacijama – mnoge hrvatske organizacije (81%) su navele kako imaju formalne programe poslovne etike i usklađenosti, ali samo 57 posto ih je izjavilo da imaju specifične politike koje se bave općim rizicima prijevara. Još manji broj ih ima kontrole prilagođene za postupanje s općim rizicima prijevare (24%).
Korporativna kultura i edukacija kao preventiva
“Neke organizacije rade tako da koriste neki postojeći generički dokument kako bi zadovoljile formu i staviti kvačicu na zahtjev da imaju formalan program poslovne etike i usklađenosti. No, ako taj program ne pokriva specifičnosti te organizacije, ako nije učinkovito implementiran i primijenjen, te ako, prije svega, ne postoje upute za njegovu praktičnu primjenu s treninzima i primjerima (tzv. case studies) primjenjivima uoravo na vaše zaposlenike i upravu, on praktično nema nikakve vrijednosti”, zaključuje Sundbye.
Hrvatske organizacije trebale bi pojačati svoje napore u uspostavljanju prikladno prilagođenih kontrola i osiguravanju dostatnih resursa – ljudskih i tehnoloških – koji bi takve programe usklađenosti ustvari učinili učinkovitijima.
Uz interne kontrole druga iznimno važna “protumjera“ za unutarnje prijevare je korporativna kultura koja potiče usklađenost, naglašava važnost etičkog ponašanja i promiče otvorenost i transparentnost. Edukacije kojima se podiže svijest o posljedicama prijevara, periodično potpisivanje izjava o usklađenosti kojima će zaposlenici potvrđivati da slijede protokole društva, dobro oglašavana politika otvorenih vrata i telefon za prijavu nepravilnosti, odlični su pomagači u uspostavi snažne, prijevarama nesklone korporativne kulture.
Sofisticirani alati da, telefon ne
U svijetu je telefon za prijave nepravilnosti važan element korporativne kulture i uobičajeno važno sredstvo za otkrivanje prijevara. U Hrvatskoj pak, pokazuje izvješće, niti jedan slučaj nije bio otkriven tim putem.
Istraživanje PwC-a pokazalo je da hrvatske organizacije u većoj mjeri koriste sofisticiranije alate za otkrivanje i praćenje prijevara, u usporedbi s tradicionalnijim metodama kao što su korporativna sigurnost i rutinske interne revizije koje su predstavljale primarne metode detekcije prije dvije godine, kada je zahvaljujući njima otkriveno 42 posto prijevara.
U 50 posto prijavljenih slučajeva prijevara je otkrivena uz pomoć sofisticiranih alata za upravljanja rizicima prijevara, analizu podataka i praćenjr sumnjivih aktivnosti. Ovi sofsticirani alti su učinkovitiji u otkrivanju šireg spektra mogućih prijevara u uspredbi s tradicionalnim metodama.
S druge strane, broj prijevara otkrivenih bez aktivnog uključivanja same organizacije i više se nego udvostručio: s 8 posto u istraživanju iz 2016. na aktualnih 19 posto. Pri tome je 11 posto prijevara otkriveno slučajno, a 8 posto otkrila su tijela odgovorna za provedbu zakona. Ovo ukazuje na postojanje prostora za poduzimanje fokusiranijih mjera za otkrivanje prijevara.
U kontekstu nove regulative na području sprečavanja pranja novca, čini se da spremnost na potrebne promjene ne ide ukorak s razvojem u ovom području: samo 65 posto hrvatskih ispitanika koji su obveznici primjene regulative o sprečavanju pranja novca provelo je procjene rizika vezanih uz pranje novca, a 18 posto ne vjeruje kako je provođenje takvih procjena rizika uopće potrebno, što je dvostruko više od njihovih
kolega u svijetu (9%).
