Iako je ostvarila napredak od 0,8 bodova, Hrvatska je na ljestvici klimatskog napretka 65 zemalja pala za četiri mjesta, na 36. poziciju, pokazuje drugo izdanje izvješća Green Transition Tracker koje je objavio Allianz Research. Hrvatska je ostvarila 22,9 bodova no napredovala je sporije od globalnog prosjeka od dva boda i prosjeka Europske unije od 2,2 boda.
Rezultat pokazuje da je Hrvatska prešla manje od četvrtine puta prema cilju nulte neto stope emisija. Na ljestvici se nalazi iza Slovenije, Mađarske i Slovačke, ali ispred Brazila, Japana i Sjedinjenih Američkih Država.
Najveći napredak Hrvatska je ostvarila u proizvodnji električne energije. Udio niskougljičnih izvora u proizvodnji električne energije porastao je sa 73,4 na 76,3 posto. Proizvodnja električne energije iz solarnih izvora u 2025. povećana je za 60,2 posto, a iz energije vjetra za 16,9 posto.
Istodobno, energetska učinkovitost i promet ostaju slabije točke. Pokazatelj energetske učinkovitosti pao je za 4,4 boda, ukupne emisije porasle su za 4,1 posto, a udio električnih automobila u prodaji novih vozila zadržao se na pet posto, jednako kao i godinu ranije.
Katharina Utermoehl, voditeljica tematskih istraživanja i istraživanja politika u Allianz Researchu, ocijenila je da Hrvatska ostvaruje napredak u proizvodnji čišće električne energije, ali da je energetska tranzicija i dalje neuravnotežena.
„Veća primjena čiste energije u zgradama, industriji i mobilnosti bit će ključna za ubrzanje smanjenja emisija i stabilniji smjer Hrvatske prema nultoj neto stopi emisija”, izjavila je Utermoehl.
Svijet napreduje, ali presporo za klimatske ciljeve
Izvješće obuhvaća 65 zemalja odgovornih za 81 posto globalnih emisija stakleničkih plinova. Njihov napredak procjenjuje se na temelju pet pokazatelja: intenziteta ugljika i energije, emisija po stanovniku prema potrošnji i teritorijalnom načelu te udjela niskougljične energije u proizvodnji električne energije.
Od 65 analiziranih zemalja, njih 56 poboljšalo je rezultat, u prosjeku za dva boda. Međutim, samo trećina zemalja napreduje tempom usklađenim s ciljevima Pariškog sporazuma.
Na vrhu ljestvice nalaze se Luksemburg, Danska i Estonija, a svih deset vodećih zemalja dolazi iz Europe. Najveći pojedinačni napredak ostvarila je Kolumbija, s povećanjem rezultata od 16,5 bodova, ponajprije zahvaljujući rastu proizvodnje iz hidroelektrana i novim solarnim kapacitetima. Na začelju su zemlje Perzijskog zaljeva koje se oslanjaju na proizvodnju nafte.
Patrick Hoffmann, ekonomist u Allianz Researchu koji prati područje ESG-a, istaknuo je da je problem globalne tranzicije sve manje u smjeru promjena, a sve više u njihovoj brzini.
„Gotovo svaka zemlja kreće se u pravom smjeru. Problem je kojom brzinom. S obzirom na trenutačni napredak, nulta neto stopa emisija bit će postignuta tek 2064. godine – 14 godina nakon što je predviđeno”, rekao je Hoffmann.
Europa usporila smanjenje emisija, SAD bilježi njihov rast
Razlike između zemalja dodatno se produbljuju. Države u gornjoj polovici ljestvice ostvarile su prosječan napredak od 2,6 bodova, dvostruko više od zemalja u donjoj polovici, koje su napredovale 1,3 boda.
Europska unija i dalje je među predvodnicima, s napretkom od 2,2 boda. Ipak, emisije su joj u 2025. pale za samo 0,2 posto, nakon prosječnog godišnjeg smanjenja od četiri posto u prethodnom razdoblju. Prema sadašnjem tempu, ciljeve bi ostvarila tek 2057. godine.
Sjedinjene Američke Države ostvarile su napredak od 1,2 boda i pale na 41. mjesto. Emisije su porasle drugu godinu zaredom, a proizvodnja električne energije iz ugljena povećala se za 13 posto.
Kina je ostvarila 2,3 boda napretka i zauzela 43. mjesto. Rast njezinih emisija gotovo je zaustavljen, dok se udio električnih automobila na baterije približio polovici prodaje novih automobila. Indija je napredovala 4,5 bodova i popela se na 45. mjesto, zabilježivši prvi pad emisija u posljednjih 25 godina koji nije bio posljedica usporavanja gospodarstva.
Obnovljivi izvori prvi put nadmašili ugljen
Jedan od važnijih globalnih pomaka dogodio se u energetskom sektoru. Udio obnovljivih izvora energije u 2025. prvi je put nakon više od stoljeća nadmašio udio ugljena kao najvećeg svjetskog izvora u proizvodnji električne energije. Njihov udio iznosio je 33,5 posto, u usporedbi s 33,2 posto za ugljen.
Obnovljivi izvori osigurali su 99 posto novih kapaciteta za proizvodnju električne energije, a rast globalnih emisija usporio je na 0,7 posto, u odnosu na 1,5 posto u svakoj od prethodne dvije godine.
Troškovi novih tehnologija također nastavljaju padati. Godišnji kapacitet novih baterijskih sustava za pohranu energije porastao je s oko dva gigavatsata u 2015. na 307 gigavatsati u 2025. Troškovi njihove ugradnje u istom su razdoblju pali za 91 posto.
Smanjuje se i razlika u cijeni električnih automobila i vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem. Dok su električna vozila 2019. bila 49 posto skuplja, razlika je sada oko 20 posto.
Za daljnji razvoj obnovljivih izvora bit će važna ulaganja u elektroenergetske mreže i sustave za pohranu energije. Prema procjenama Allianz Researcha, ulaganja u čistu energiju trebala bi do 2026. porasti za 6,5 posto, na 2,2 bilijuna dolara. Pritom se očekuje rast ulaganja u mreže od 21 posto, a u pohranu energije od 36 posto.
Geopolitičke okolnosti utječu na energetsku tranziciju
Prema analizi Allianz Researcha, geopolitička zbivanja trenutačno imaju snažniji utjecaj na cijene energenata od klimatskih politika. Više cijene dizela povezane sa sukobom u Iranu povećavaju interes za električna vozila.
U analizi se procjenjuje da bi cijena ugljika morala premašiti 200 eura po toni kako bi sama mogla neutralizirati rast cijena dizela povezan sa sukobom.
U Europskoj uniji električni automobili na baterije u rujnu su činili 30 posto novih registracija, što je 11 postotnih bodova više nego godinu ranije.
Međutim, Allianz Research upozorava i na rast subvencija za fosilna goriva, koje su i dalje oko 70 posto veće nego prije energetske krize 2022. godine.
Očekuje se pad emisija, ali rizici ostaju
Allianz Research očekuje da bi emisije CO2 iz fosilnih goriva ove godine mogle pasti za oko 0,5 posto, prvi put u razdoblju gospodarskog rasta, a ne recesije. Kao glavne razloge navodi jeftinije tehnologije čiste energije i visoke cijene fosilnih goriva.
Ipak, rast potražnje za električnom energijom i nedovoljni kapaciteti elektroenergetskih mreža predstavljaju rizik za daljnje smanjenje emisija. Posebno se ističe potrošnja podatkovnih centara i umjetne inteligencije, koja bi do 2030. mogla povećati globalne emisije za oko 0,6 posto.
Dodatne prepreke predstavljaju visoki troškovi financiranja, trgovinske zapreke i politička neizvjesnost.
Ludovic Subran, glavni ekonomist i direktor za ulaganja u Allianzu, smatra da bi mogući pad emisija trebalo promatrati u kontekstu tržišnih promjena, a ne samo klimatskih mjera.
„Emisije CO2 iz fosilnih goriva mogle bi ove godine pasti prvi put izvan recesije, uz smanjenje od oko 0,5 posto, no to je više posljedica jeftinih čistih tehnologija i skupe nafte nego snažnije klimatske politike”, izjavio je Subran.
Dodao je da bi vlade trebale izbjegavati nove subvencije za fosilna goriva te se usmjeriti na predvidljive cijene ugljika i veća ulaganja u elektroenergetske mreže i sustave za pohranu energije.
