Metastruct, KROY i DHM među ovogodišnjim su finalistima programa “Pokreni nešto svoje”. Tri startupa kroz tehnologiju i stručna znanja rješavaju konkretne probleme u građevini, modnoj industriji i industriji hrane – od učinkovitijeg korištenja materijala i boljeg pristajanja odjeće do digitalizacije HACCP-a i svakodnevnog poslovanja.
Iako dolaze iz različitih industrija, povezuje ih isti pristup uz pomoć znanosti, tehnologije i strukovnih znanja rješavaju konkretne probleme iz prakse.
Od papira do digitalnog menadžera: Kako DHM mijenja poslovanje u industriji hrane
Priča o DHM-u započela je iz vrlo konkretne potrebe za učinkovitijim provođenjem HACCP sustava u vlastitom restoranu. Klasičan, “papirnati” način vođenja evidencija već je tada djelovao zastarjelo i bilo je jasno da mu je potrebna modernizacija, osobito u uvjetima sve većeg opsega poslovanja u ugostiteljstvu i proizvodnji hrane. Na tržištu je postojalo tek nekoliko sličnih rješenja, uglavnom usmjerenih prema velikim sustavima, pa je Marko Matijević prepoznao priliku za razvoj proizvoda koji bi bio prilagođen velikom broju malih i srednjih poduzeća, koja su također zakonski obvezna provoditi HACCP.
Od početka je cilj bio napraviti jednostavan i intuitivan sustav koji ne traži dodatno vrijeme za učenje. Danas je DHM više od digitalne zamjene za papirnate HACCP evidencije. Korisnicima pruža podršku i alate za organizaciju svakodnevnog poslovanja.
“HACCP je i dalje u fokusu, od izrade dokumentacije i provođenja audita u nekom objektu, ali ostali moduli poput sustava za naručivanje namirnica, organizacije smjena i prijave na posao omogućili su nam da klijentu ponudimo rješenje za puno više izazova s kojima se suočavaju u svakodnevnom poslovanju. Nismo im samo dali alat, već im pomažemo da ga nauče koristiti i stojimo im dugoročno na raspolaganju”, kaže Marko.
Tim DHM-a okuplja stručnjake s iskustvom u ugostiteljstvu, proizvodnji hrane, sigurnosti hrane i razvoju softvera. Osnivaču Marku Matijeviću, bivšem ugostitelju s iskustvom u preradi mesa i maloprodaji, pridruženi su, među ostalima, profesionalni kuhar i konzultant Vedran Vukašinović, stručnjakinja za sigurnost hrane Ingrid Babić te Mario Ulamec.
Suradnja s novim korisnikom počinje procjenom postojećeg stanja, nakon čega DHM pomaže u uklanjanju nesukladnosti, implementaciji rješenja i edukaciji zaposlenika.
“Educiramo osoblje i pratimo ih dok ne dođu do razine da mogu sve obavljati samostalno”, objašnjava Marko. Većinu korisnika danas čine restorani, no DHM sve više ulazi i u proizvodnju hrane, posebno preradu mesa i pekarnice. “Njima treba više prilagodbe jer u proizvodnji hrane svaki proces ima svoje specifične zahtjeve”, kaže Marko.
Marko DHM vidi kao “digitalnog menadžera” koji preuzima dio operativnih zadataka, pomaže u donošenju odluka i štedi vrijeme. “Puno je pritiska i žurbe, bilo zbog gostiju koji hoće brzinu i kvalitetu, bilo zbog prirode proizvoda gdje imamo održavanje svježine hrane, praćenje sljedivosti, hladnog lanca i slično. Sve mora biti precizno organizirano i usklađeno jer svaka greška rezultira bacanjem hrane, odnosno novca.”
Marko je s programerima razvio jednostavan, a učinkovit sustav koji može koristiti i skladištar ili mesar na terenu, ali i prehrambeni tehnolog iz svog ureda.
“Mi zapravo prodajemo ‘promjenu navika’, što je izuzetno teško zbog same prirode ljudi. Često smo znali čuti odbijenicu tipa ‘odlično je sve što imate, ali moji su navikli raditi na papirima’. No nakon što probaju aplikaciju i sve što ona nudi, ta izjava se mijenja u ‘nema šanse da se ikad više vratimo na papir”, kaže Marko.
Važan korak u razvoju projekta bila je i nagrada programa “Pokreni nešto svoje”. “Ekipa iz programa prepoznala je koliko je vlastitog vremena, energije i odricanja uloženo u projekt i hvala im od srca na tome. Osim toga, kroz njihov mentorski program smo došli i do novih saznanja, a medijska vidljivost koju smo dobili je nešto neprocjenjivo”.
Danas je DHM u novoj fazi razvoja. DHM 2.0 uz HACCP pokriva i druge potrebe interne organizacije ugostiteljskih objekata, a sljedeći fokus je proizvodnja hrane.
Marko veliki potencijal vidi u povezivanju sustava s IoT tehnologijama, primjerice pametnim termometrima koji bi omogućili automatski nadzor temperature. Strateški fokus je i primjena AI i LLM tehnologija u analizi podataka i podršci odlučivanju.
Dugoročna vizija je razvoj sustava koji razumije poslovanje, prepoznaje potencijalne probleme i preuzima dio svakodnevnih upravljačkih zadataka.
Može li se graditi s manje materijala? Metastruct odgovor traži u prirodi i 3D printu
Sve je počelo pitanjem koje se na prvi pogled čini jednostavnim: može li konstrukcija biti istodobno čvršća, učinkovitija i izrađena s manje materijala? Tim se pitanjem tijekom doktorskog istraživanja počela baviti Lucija Stepinac, doktorica znanosti, magistra građevine te osnivačica i CEO Metastructa.
Proučavala je principe po kojima prirodni sustavi postižu učinkovitost. Primjerice, kako kost istodobno može biti lagana i čvrsta zahvaljujući strukturi prilagođenoj funkciji i opterećenjima. Tijekom postdoktorskog usavršavanja na EPFL-u dodatno je razvijala znanja iz naprednih geometrija, digitalnog projektiranja i aditivne proizvodnje.
Iz toga je nastao Metastruct, deep-tech platforma koja povezuje parametarski i generativni dizajn, topološku optimizaciju, napredne materijale, strukturne simulacije i 3D printanje. Prirodne principe Metastruct prevodi u inženjerski jezik pomoću matematičkih modela, algoritama i računalnih simulacija.
“Proces počinje digitalno. Najprije definiramo što konstrukcija mora postići, primjerice koliku nosivost, krutost ili drugu funkciju treba imati. Zatim pomoću parametarskog i generativnog dizajna, topološke optimizacije i strukturnih simulacija algoritamski tražimo geometriju koja će te zahtjeve ostvariti uz što učinkovitiju upotrebu materijala”, tumači Lucija.
Za razliku od konvencionalnog pristupa, Metastruct ne polazi od unaprijed zadanog oblika, nego geometriju i unutarnju strukturu razvija prema stvarnim opterećenjima i funkciji. Optimizirani digitalni model potom se kreira 3D printanjem, što omogućuje izvedbu kompleksnih geometrija i smanjuje količinu otpada jer se materijal dodaje samo ondje gdje je potreban. Konvencionalnim postupcima to bi bilo teško ili neisplativo proizvesti.
Konkretan primjer je prototip MetaWALL-a, modularnog zidnog i fasadnog sustava koji objedinjuje konstrukcijsku učinkovitost, izolaciju, ventilaciju i potencijalnu zelenu infrastrukturu u jedno skalabilno rješenje.
U laboratorijskim ispitivanjima MetaWALL je pokazao približno četiri puta veću krutost i oko 77 posto manju deformaciju u odnosu na referentni uzorak. U dodatnim ispitivanjima na posmik 3D-printani betonski element mase samo 90 kilograma dosegnuo je nosivost od 100 kN. Ti rezultati pokazuju da ideja o „manje materijala, a više učinkovitosti“ nije samo koncept. Ona se može mjeriti, testirati i dokazivati.
MetaWALL je trenutačno u postupku patentne zaštite, a šira tehnologija može se primjenjivati na različite građevinske elemente i sustave. Njezina je posebnost u tome što nije vezana uz samo jedan materijal ili proizvodni proces.
Tim Metastructa kombinira znanstveno, inženjersko i poslovno znanje. Lucija Stepinac vodi razvoj tehnologije i proizvoda, Dijana Malek poslovni razvoj i komercijalizaciju, a Mislav Stepinac tehnički razvoj, istraživanje i validaciju.
No put od znanstvenog istraživanja do tržišnog proizvoda nije jednostavan, osobito u građevinarstvu, gdje su sigurnost, trajnost i regulatorni zahtjevi ključni. Metastruct je razvio i laboratorijski ispitao prototipove, a sljedeća faza uključuje veće demonstratore, dodatna ispitivanja, certifikaciju i pilot-projekte s industrijskim partnerima.
“Imamo dvije tehnologije u postupku patentne zaštite, razvijene na temelju višegodišnjeg istraživanja, numeričkog modeliranja i laboratorijskih ispitivanja. Sljedeća faza je prijelaz iz laboratorijske validacije prema većim demonstratorima i pilot-projektima s industrijskim partnerima, o čemu trenutačno pregovaramo”, objašnjava Lucija.
“Paralelno moramo provesti daljnja ispitivanja, certifikaciju i pripremu proizvoda za tržište. Želimo dokazati ne samo da tehnologija funkcionira u kontroliranim uvjetima, nego i da je moguće pouzdano proizvoditi, ugrađivati i skalirati takve sustave u stvarnim projektima.”
Jasno je da Metastruct primarno cilja B2B tržište. Potencijalni korisnici su proizvođači građevinskih sustava i elemenata, tvrtke koje imaju kapacitete za 3D printanje, građevinske i razvojne kompanije, projektantski uredi te investitori koji traže lakša, materijalno učinkovitija i prilagodljiva rješenja. “Ne želimo nužno postati klasični proizvođač građevinskih elemenata s velikom vlastitom proizvodnom infrastrukturom. Naš je cilj razviti tehnologiju, proizvode i digitalni proces projektiranja, a proizvodnju skalirati kroz mrežu provjerenih industrijskih partnera”, tumači Lucija.
Poslovni model vide kroz razvoj i prodaju vlastitih proizvoda, B2B rješenja, licenciranje tehnologije i dugoročno vlastito softversko rješenje za projektante i industriju. Takav model omogućio bi rast bez proporcionalnog povećanja vlastite proizvodne infrastrukture.
Najveći izazov Lucija vidi u tome što razvijaju deep-tech tehnologiju za vrlo tradicionalnu industriju. U građevinarstvu nije dovoljno pokazati da je nešto tehnološki izvedivo. Potrebno je dokazati sigurnost, pouzdanost, trajnost, mogućnost proizvodnje i usklađenost s regulatornim zahtjevima.
“Zato nam je laboratorijska validacija toliko važna”, ističe Lucija. „Želimo da se razgovor o inovaciji temelji na mjerljivim rezultatima, a ne na percepciji.”
Upravo zato sudjelovanje u programu “Pokreni nešto svoje” za Metastruct predstavlja puno više od financijske potpore.
“Kao deep-tech startupu koji razvija novu tehnologiju za tradicionalnu industriju, važno nam je dobiti potvrdu tržišnog interesa i pristup ljudima koji nam mogu pomoći da tehnologiju približimo tržištu.”
Dobivena sredstva i mentorsku podršku usmjerit će na prijelaz iz laboratorijske faze prema tržišnoj validaciji, uključujući razvoj i testiranje prototipova, demonstracijske projekte, certifikaciju i komercijalizaciju.
“Mentorski dio programa nam je važan jer u ovoj fazi nije dovoljno samo dodatno razvijati tehnologiju. Potrebno je istodobno precizno definirati tržište, poslovni model, partnerski ekosustav i put prema međunarodnoj primjeni. Upravo takva kombinacija tehnološke i poslovne podrške može značajno ubrzati naš razvojni put”, ističe Lucija.
Dugoročna ambicija je da Metastruct bude prepoznat kao vodeći regionalni istraživačko-razvojni centar za aditivne tehnologije u graditeljstvu i partner industriji u razvoju nove generacije građevinskih sustava.
Lucija navodi kako žele razviti portfelj validiranih proizvoda, realizirati pilot-projekte i tehnologiju prenijeti iz laboratorija u stvarnu, komercijalnu primjenu. “Ne vidimo Metastruct kao tehnologiju ograničenu na hrvatsko tržište. Upravo suprotno, građevinska industrija diljem Europe suočava se s istim izazovima: rastom cijena materijala, nedostatkom radne snage, potrebom za većom produktivnošću i sve strožim zahtjevima za smanjenjem ugljičnog otiska.
Zato je naš cilj od početka razvijati skalabilnu i materijalno neovisnu tehnologiju koja se može prilagođavati različitim proizvodnim procesima i tržištima. Kao početno tržište vidimo Europu, a dugoročno želimo graditi međunarodna partnerstva i tehnologiju pozicionirati globalno. Naša je ambicija da Metastruct ne bude samo još jedan proizvod, nego platforma koja omogućuje potpuno novi način projektiranja i proizvodnje građevinskih sustava – s manje materijala, manje otpada i većom učinkovitošću”, zaključuje Lucija.
KROY: Može li odjeća bolje pristajati svima?
Kada kupimo odjeću, veličina na etiketi trebala bi biti jednostavna informacija. XS, S, M, L, XL – dovoljno je pronaći svoju veličinu i očekivati da će odjevni predmet odgovarati tijelu. U stvarnosti, stvari nisu tako jednostavne. Ista veličina različito pristaje različitim ljudima, a problem postaje još veći kada se odjeća proizvodi u velikim količinama i za različita tijela. Upravo je taj problem u središtu KROY-a, projekta koji razvijaju Kristijan Bartol i David Bojanić.
“Jedan od glavnih problema je da je proces određivanja prikladnih veličina odjeće dugotrajan i skup pa se u pravilu proizvede više odjeće nego što je potrebno, a veličine često ne odgovaraju značajnoj skupini ljudi. Ovaj problem danas je i dalje prisutan velikim dijelom zbog nedostatka tehnologije koja istovremeno uzima u obzir desetke ili stotine različitih oblika tijela te određuje kako će određena veličina odjeće pristajati takvim ljudima”, tumači Kristijan.
KROY je proizašao iz Kristijanova trogodišnjeg znanstvenog istraživanja na Tehničkom sveučilištu u Dresdenu i višegodišnjeg rada s Davidom tijekom njihovih doktorata na FER-u. Istraživali su modeliranje parametarskih 3D oblika tijela, a istraživanje su potom proširili na modeliranje odjeće, materijala i komocije.
“Takav model odjeće je jedinstven u istraživanju i industriji pa smo odlučili istražiti potencijalnu tržišnu vrijednost.”
Vjerovali su da KROY može biti više od zanimljive tehnologije, no trebalo im je nekoliko mjeseci da pronađu konkretan problem koji njome mogu riješiti i tržište kojem bi takvo rješenje bilo dovoljno vrijedno da za njega plati.
Kristijan kaže kako su i dalje u fazi “vjerovanja”, iako svaka iteracija ideje i razgovor s ljudima iz industrije potvrđuju da idu u pravom smjeru.
“Postojeći alati virtualno isprobavaju i analiziraju odjeću s obzirom na samo jedno tijelo. Glavni tehnološki izazov je isti komad odjeće precizno i efikasno virtualno odjenuti na različita tijela. To je ključna prednost i razlika koju donosi KROY.”
Osnovna ideja je jednostavna: umjesto da se pristajanje odjeće procjenjuje na jednom tijelu, zašto ne analizirati kako će određeni komad pristajati reprezentativnoj populaciji?
Za početak je dovoljno da modni brend dostavi mjere odjeće, a dodatno može dati i raspone mjera tijela za svaku ciljnu skupinu, primjerice XS, S, M, L i XL. KROY potom pokazuje koliko dobro određena veličina pristaje različitim tijelima, na kojim dijelovima nastaju problemi i kojem postotku ciljane populacije odgovara.
“Na osnovi te informacije brend može donijeti odluku o prilagodbi veličina koje će bolje odgovarati većem broju ljudi”, objašnjava Kristijan. Drugim riječima, KROY ne pokušava pronaći „idealno tijelo” za odjeću, već otkriti kako će ista odjeća što bolje funkcionirati unatoč stvarnim razlikama među ljudima.
Znanstveno rješenje na kojem se temelji KROY već je opisano u radu objavljenom ove godine na konferenciji, no komercijalno rješenje zahtijeva još neke bitne odluke koje Kristijan i David čuvaju u tajnosti.
Fokus su usmjerili prema proizvođačima radnih uniformi. To je segment u kojem se jedan model odjeće proizvodi u više veličina i u tisućama primjeraka, pa i relativno mala poboljšanja u pristajanju mogu imati konkretnu financijsku vrijednost.
Za analizu jednog modela odjeće planiraju naplaćivati 500–3.000 eura, ovisno o veličini klijenta. “Računamo da bi cijena našeg proizvoda predstavljala 5–10 posto uštede koju analiza donosi”, kaže Kristijan.
No KROY još nije u fazi u kojoj mogu reći da su se potvrdili na tržištu. Trenutačno razvijaju prototip koji će koristiti u razgovorima s potencijalnim partnerima i kupcima.
“Jasno nam je koji tržišni segment moramo ciljati, ali još nismo utvrdili koje su to točno firme koje bi bile specifično zainteresirane i spremne platiti za našu tehnologiju. To ćemo saznati kroz fokusiranu kampanju u kojoj ćemo se javljati širem segmentu potencijalno zainteresiranih partnera te kroz sudjelovanje na sajmovima i direktnu komunikaciju. Dokaz da naša tehnologija funkcionira u stvarnom poslovnom okruženju imat ćemo u trenutku kad će naš prvi kupac vidjeti značajno smanjenje povrata dostavljene odjeće zbog veličina”, razlaže Kristijan.
Troškove trenutačno pokrivaju vlastitim sredstvima, ali Kristijan ističe da su troškovi razvoja njihovog softverskog proizvoda minimalni.
“U idućoj fazi trebat ćemo kupiti komercijalnu licencu za korištenje modela tijela na kojem se bazira naša tehnologija, a tu ćemo iskoristiti potporu programa ‘Pokreni nešto svoje’. Ne planiramo tražiti investiciju prije nego potvrdimo prvog kupca, nakon pilot-projekata.”
Sudjelovali su u nekoliko važnih startup i poduzetničkih programa. Nuqleus Startup Builder im je pomogao u osnovama razvoja startupa, dok im je Pokreni nešto svoje donio individualizirano mentorstvo i usmjeravanje prema modnoj industriji. Upravo im je ta kombinacija tehnološkog znanja i poslovnog mentorstva pomogla da istraživanje počnu pretvarati u proizvod.
“Bez ovakvih programa naš bi se startup ili ugasio ili postao tzv. lifestyle business, što bi značajno smanjilo njegov potencijalni utjecaj na poboljšanje procesa u modnoj industriji.”
A upravo je promjena industrije ono što Kristijan i David dugoročno žele postići.
“Dugoročni cilj je da KROY postane komunikacijska platforma za modnu industriju, koju koriste dizajneri, krojači, modni brendovi, proizvođači, distributeri te krajnji korisnici”, dodaje Kristijan.
Ideja je da svi oni o veličinama i pristajanju odjeće mogu komunicirati na način koji je svima razumljiv – od dizajna i proizvodnje pa sve do osobe koja na kraju odjene taj komad.
“Za ostvarenje tog cilja potrebno nam je nekoliko uspješnih proizvoda na tržištu koji će stvoriti povjerenje i prepoznatljiv identitet, prije svega među poslovnim korisnicima. Kad dođemo do te faze, a s obzirom na to da krećemo s tehnički jakim timom i uz veliku podršku mentora, integracija procesa u zajedničku komunikacijsku platformu bit će dohvatljiva”, zaključuje Kristijan.
No trenutačni je cilj mnogo konkretniji: razviti prototip, pronaći prvog kupca i dokazati da analiza pristajanja može smanjiti problem neodgovarajuće odjeće.
“Pokreni nešto svoje”: Od financijske potpore do partnerstva za rast
Deset godina nakon pokretanja programa „Pokreni nešto svoje”, podrška poduzetnicima danas uključuje financiranje, mentorstvo, poslovno povezivanje i pristup znanju. Dijana Najjar Raškaj, rukovoditeljica komunikacija Philip Morrisa Zagreb i koordinatorica programa, ističe da je u program dosad uloženo gotovo milijun eura, a da se ove godine dodatno osnažuje suradnjom s HUP-om i Ekonomskim fakultetom u Zagrebu.
„Od početka nam je bilo važno da podrška ne bude samo financijska, nego i mentorska, razvojna i vidljiva, da poduzetnicima otvorimo prostor za povezivanje, razmjenu iskustava i pristup znanjima koja im mogu pomoći u rastu”, kaže Najjar Raškaj.
Ana Brigović iz ACT Grupe naglašava važnost prilagođavanja podrške pojedinom poduzetniku. Program, kaže, nadilazi klasično mentorstvo jer uključuje dubinsku analizu poslovanja i razvoj personaliziranih planova.
„Naš je cilj da poduzetnici iz programa izađu s konkretnim alatima za rast, jasnim razvojnim smjerom i osnaženim kapacitetima”, poručuje Brigović.
Tri ovogodišnja finalista nalaze se u različitim fazama razvoja, ali dijele isti cilj: znanstveno i tehnološko znanje pretvoriti u rješenja koja mogu odgovoriti na konkretne probleme industrije.
Sadržaj je kreiran u suradnji s Philipom Morrisom Zagreb
