U 91. godini preminuo je Hrvoje Kačić, sveučilišni profesor i odvjetnik, stručnjak u području pomorskog prava, velikan dubrovačkog i hrvatskog vaterpola, legendarni Jugov vaterpolist i srebrni olimpijac.
Prof. dr. sc. Hrvoje Kačić rođen je 12. siječnja 1932. u Dubrovniku. Studirao je pravo na sveučilištima u Zagrebu i Sarajevu, a u veljači 1956. diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1958. postaje stalnim vježbenikom Općinskog suda u Dubrovniku i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu (Odjel za pomorsko pravo). U prosincu 1960. položio je pravosudni i odvjetnički ispit. U siječnju 1961. zaposlio se u brodarskoj tvrtki Atlantska plovidba.
Od 1965. član je Predsjedništva Hrvatskog društva za pomorsko pravo, a od 1962. sudjeluje na plenarnim konferencijama Comité Maritime International (CMI), krovne udruge nacionalnih društava za pomorsko pravo: Atena 1962., New York 1965., Tokio 1969., Hamburg 1974., Rio de Janeiro 1977., Montreal 1981., Lisabon 1985. i Pariz 1990.
Od 1968. godine kao član Državnog izaslanstva sudjelovao je na nizu raznih diplomatskih konferencija. Od 1970. do 1974. bio je predsjednik Stalnog pravnog odbora Međunarodnog udruženja brodovlasnika (INSA) u Gdyniji. Od 1981. do 1985. član je Izvršnog odbora Međunarodne udruge regulatora u Antwerpenu i izvjestitelj na konferencijama Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) u Ženevi, kao i na konferencijama vezanim uz pitanja pomorskog osiguranja i prijevoza robe morem.
Sudjelovao je u radnim skupinama i odborima za izradu nacrta različitih međunarodnih pomorskih konvencija. Bio je voditelj Katedre za pomorsko pravo na dubrovačkom fakultetu, a predavao je poslijediplomske kolegije na Pravnom fakultetu u Splitu i na Međunarodnom međusveučilišnom centru Sveučilišta u Zagrebu. Predavao je i u Italiji, Velikoj Britaniji, Beligiji, Nizozemskoj, Norveškoj, Španjolskoj, SAD-u, Kini, Nigeriji, Austriji, Njemačkoj, Rusiji, Japanu, Singapuru i Novom Zelandu.
Objavio je četiri stručne knjige o pomorskom pravu i preko četrdeset članaka o trgovačkim i pravnim temama vezanim uz pomorstvo, brodogradnju, osiguranje, investicije i dr. Tijekom godina bio je član upravnih odbora raznih međunarodnih korporacija u sektoru brodarstva i osiguranja. Od 1989. je odvjetnik u Zagrebu.
Kao nezavisni kandidat izabran je u prvi saziv Sabora Republike Hrvatske te je u njemu vodio Odbor za vanjsku politiku. Volonterski je sudjelovao je u izradi Hrvatskoga ustava, zatim u radu Komisije za izradu teksta Rezolucije o zaštiti ustavnog poretka i nacionalnih prava, Komisije za izradu državnopravnih akata za suverenu i samostalnu Republiku Hrvatsku, Komisije za utvrđivanje činjenica i okolnosti u svezi s naoružavanjem rezervnog sastava policije i obrane Hrvatske, Komisije za kontrolu prekida vatre u Republici Hrvatskoj, Radne grupe za izradu odluka i zaključaka o razdruživanju sa Jugoslavijom i drugim republikama dotadašnje države.
Predstavljao je Republiku Hrvatsku na nekoliko zasjedanja Konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Haagu tijekom rujna i listopada 1991, koja se održavala pod pokroviteljstvom Europske zajednice.
U svojstvu predsjednika Odbora za vanjsku politiku predvodio je saborska izlaslastva pri Parlamentu Vijeća Europe, Skupštini parlamentaraca NATO država i Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji te zasjedanjima Srednjoeuropske inicijative.
Od siječnja 1994. do lipnja 2001. obavljao je, također volonterski, dužnost predsjednika Državne komisije za granice Vlade Republike Hrvatske. Zapažen je njegov rad na utvrđivanju granice u Savudrijskoj vali i na Prevlaci. Nikada nije bio član niti jedne stranke.
Sportska karijera
Od 1950. do 1961. bio je vaterpolski reprezentativac te je nastupio na Europskom prvenstvu u Beču 1950. (bronca), Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956. (srebro), Europskom prvenstvu u Budimpešti 1958. (srebro), Mediteranskim igrama u Bejrutu 1959. (zlatna medalja) i Olimpijskim igrama u Rimu 1960. (četvrto mjesto).
Sav je igrački vijek bio i ostao vezan isključivo uz dubrovački Jug, s kojim je osvajao titule prvaka države 1950. i 1951. godine. Igračku karijeru završio je 1962. godine kako bi doktorirao pravo. U idealnu vaterpolsku momčad svijeta izabran je triput (1956., 1957. i 1960.).
U studentskim danima je nekoliko puta zatvaran zbog “hrvatskog nacionalizma”. Zbog toga nije sudjelovao na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. (služio je kaznu zatvora od 30 dana). Tri puta mu je oduzimana putovnica. U anketi ondašnjeg “Narodnog sporta” (današnjih “Sportskih novosti”) proglašen je 1957. najboljim sportašem Hrvatske, ali vlasti su zabranile da se nagrada Kačiću dodijeli.
Dobitnik je Nagrade za životno djelo zajednice sporta Dubrovačko-neretvanske županije 2018. i Nagrade Hrvatskog vaterpolskog saveza za dugogodišnji rad u vaterpolu 2019. godine. Autor je knjiga “U službi domovine” (2002.), “Dubrovačke žrtve: Jugokomunistički teror na hrvatskom jugu 1944. i poratnim godinama” (2009.) i “Hrvatska Prevlaka u poratnim godinama” (2015.).
