Hrvatska s Programom priuštivog najma ne uvodi potpuno nov model, nego pokušava primijeniti rješenje koje su neke europske zemlje već testirale. Privatni vlasnici praznih stanova prepuštaju nekretnine državi ili posredničkoj instituciji na upravljanje, a ti se stanovi potom daju u najam po priuštivijim uvjetima građanima koji se za to kvalificiraju.
Javni poziv Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) za vlasnike praznih nekretnina bio je otvoren od 18. prosinca 2025. do 15. veljače 2026. godine. Odnosio se na stanove prazne najmanje dvije godine, koji se daju na upravljanje na razdoblje od 3 do 10 godina.
Gotovo tisuću prijava iz cijele Hrvatske
Prema najnovijim podacima APN-a, objavljenim u petak, na taj je poziv zaprimljeno 958 zahtjeva vlasnika nekretnina iz svih županija Hrvatske. Najviše ponuda stiglo je iz Grada Zagreba (346).
Među ponuđenim nekretninama dominiraju stanovi (555), zatim kuće (283) i stanovi u kući (74). To je više od ranije objavljenih procjena iz veljače. Tada je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine govorilo o više od 850 zahtjeva. To pokazuje da je nakon završetka poziva i obrade pristiglih prijava konačna brojka ipak nešto viša.
Znači da interes vlasnika postoji, ali i da je još prerano govoriti o velikom tržišnom zaokretu. Hrvatska, naime, ima višestruko veći fond praznih stanova od broja dosad prijavljenih nekretnina. Ovih 958 prijava prije je signal da je model operativno moguć nego dokaz da će sam po sebi bitno promijeniti tržište najma.
Drugim riječima, program je zasad prošao prvi test interesa. Pravi pokazatelj će biti koliko će od tih prijava završiti u stvarno aktiviranim stanovima i koliko će ih doista doći do najmoprimaca.
Europska iskustva: Nema čarobnog rješenja
Europska iskustva pritom sugeriraju da Hrvatska ide smjerom koji ima smisla, ali ne i smjerom koji jamči brzo rješenje.
Belgija i Francuska najbliži su hrvatskom modelu. U tim zemljama socijalne najamne agencije ili posredničke organizacije uzimaju privatne stanove od vlasnika, jamče naplatu najma, upravljaju nekretninom i stan dalje daju kućanstvima s nižim prihodima.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) ističe da je prednost takvog pristupa to što brzo aktivira postojeći fond bez čekanja nove gradnje, ali i da se radi o ograničenom instrumentu koji sam ne može riješiti širi problem nedostatka priuštivih stanova.
Francuska je pritom jedan od rijetkih primjera gdje se vide i mjerljiviji učinci: kroz model posredovanog najma i šire mjere Housing First otvoreni su deseci tisuća smještajnih kapaciteta, uz snažnu potporu države i porezne poticaje vlasnicima.
Poljska i Mađarska pokazale su da model može funkcionirati, ali zasad više kroz manje lokalne ili pilot-sheme nego kao masovni nacionalni sustav.
Glavna pouka
Slovenija je Hrvatskoj posebno zanimljiva jer ide u sličnom smjeru, ali s većim naglaskom na razvoj javnog najamnog fonda nego na široko aktiviranje privatnih praznih stanova.
Glavna pouka iz Europe prilično je jasna: ovakvi programi imaju rezultat samo kada vlasniku nude dovoljno jak paket koristi. To u pravilu znači sigurnu i redovitu naplatu, preuzeto upravljanje nekretninom, jasna pravila povrata stana i često neku vrstu financijskog ili poreznog poticaja.
Bez toga programi najčešće ostanu mali, lokalni ili pilot-karaktera. S druge strane, kad su dobro postavljeni, mogu relativno brzo aktivirati dio praznih stanova i pomoći kućanstvima koja ne mogu pratiti tržišne cijene najma.
Za Hrvatsku to znači da početnih 958 prijava nije zanemarivo, ali ni dovoljno da bi se govorilo o preokretu. To je dobar početak i dokaz da je dio vlasnika ipak spreman prepustiti stan državi na upravljanje, no dugoročni uspjeh ovisit će o tome hoće li država taj interes pretvoriti u stvarno useljive stanove, stabilne ugovore i povjerenje vlasnika da im je takav model sigurniji od držanja stana praznim ili iznajmljivanja na komercijalnom tržištu.
