Postoje situacije u kojima vam se cijeli svijet u nekoliko sekundi okrene naglavačke. Ne zbog tržišta ili regulatornih promjena, nego zbog jednog telefonskog poziva koji vas zatekne potpuno nespremne. Draga prijateljica ispričala mi je iskustvo koje se ne zaboravlja lako, i iz kojeg svi možemo izvući važnu lekciju.
Za novogodišnje praznike otputovala je s obitelji na planirano i dugo iščekivano daleko putovanje. No, dva dana nakon odlaska susjedi su im javili da se dogodila provala u njihovom domu. Policija je bila na terenu, kuća zapečaćena. Čekao se njihov povratak.
Tisuće kilometara udaljenosti i potpuna nemogućnost reakcije ostavljaju samo jedan osjećaj, osjećaj nemoći. Ovo nije priča o provali. Ovo je priča o tome koliko često podcjenjujemo rizike za vlastiti dom.
Osjećaj koji nadilazi materijalnu štetu
Kad su se vratili u Hrvatsku, prvi korak bio je susret s policijom i očevid. Ulazak u dom bio je prizor koji se teško zaboravlja: razbacane stvari, tragovi provale, otvoreni ormari i ladice. U tom trenutku materijalna šteta postaje sporedna uz neizdrživ osjećaj napada na privatnost.
Ipak, jedna odluka donesena ranije pokazala se ključnom: dom je bio osiguran. Vjerujte to je činjenica koja kad vam se tlo doslovno izmakne pod nogama donosi neprocjenjiv osjećaj olakšanja i spoznaju da niste potpuno prepušteni kaosu. Procedura postoji, sustav funkcionira i u takvim situacijama čini razliku između panike i barem minimalnog osjećaja kontrole.
Sve to me podsjetilo na nešto o čemu često govorimo, ali tek kad se dogodi problem. To je činjenica koliko podcjenjujemo rizike povezane sa sigurnošću vlastitog doma. Nekretnina nije samo broj u procjeni, kvadratura ili tržišna vrijednost. To je prostor mira, sigurnosti i privatnosti. Kad vam netko u njega nasilno uđe, posljedice nisu samo financijske.
Najskuplje odluke su one donesene u panici
U razgovorima s policijom i osiguravateljem postaje jasno koliko ljudi tek nakon štete počinje razmišljati o policama osiguranja, pokrićima i rizicima. Kao i kod kredita, najskuplje odluke su one koje se donose u panici, a ne u miru.
Nitko ne voli trošak za nešto što “možda nikad neće trebati”. Ali to “možda” ponekad dođe baš onda kad ste na drugom kraju svijeta, bez mogućnosti reakcije. Tada takve, relativno male, odluke postaju veliki oslonci.
A život se ponekad pobrine i za dozu ironije. Prijateljica mi je kasnije ispričala da je na stolu cijelo vrijeme stajala kuverta s manjim iznosom novca, koju lopovi nisu primijetili.
Ne možemo kontrolirati sve, ali se možemo pripremiti
Dok mi je to prepričavala, sjetila sam se nečega što sam kao klinka negdje čula – da lopovi najčešće traže novac ili nakit u ladicama, ormarima i skrivenim kutcima, ali rijetko gledaju ono što je ostavljeno na vidljivom mjestu.
Možda je to sitnica, ali ta netaknuta kuverta na stolu pokazala je koliko ne možemo kontrolirati sve scenarije. Ali se možemo pripremiti.
I ponekad, čak i u najneugodnijim situacijama, pronaći razlog za mali, gorko-slatki osmijeh.
Autorica kolumne Kreditno posredovanje #21: Martina Mataić Škugor, direktorica kreditnog posredovanja u agenciji Opereta nekretnine
