Još uvijek smo u prosincu, u iščekivanju blagdanskih okupljanja, proslava, darova i, malo previše, trošenja. U zraku je veselje, ali i mala doza nervoze zbog planiranja i obaveza. No, nećemo se ni okrenuti i doći će siječanj. A početak godine uvijek ima tu neku posebnu čaroliju.
Tišina nakon blagdana i prazniji kalendari pogodni su za to da mnogi od nas zastanu i razmisle o stvarima koje žele promijeniti. Uostalom, zbog toga i postoji pojam novogodišnje odluke. No, budimo realni, često je taj siječanj i mjesec malih laži koje sebi govorimo. Znate ono: od ponedjeljka ću drugačije, od ove godine ću ozbiljnije… Većinom to budu odluke da se počnemo više brinuti o zdravlju ili ulaganju u sebe. No, ponekad su to i misli o vlastitom domu.
Najčešća zamka kod odluke o kupnji nekretnine
Pogotovo ako ste tijekom blagdana dijelili prostor s brojnim ukućanima itekako svjesni da vam je on postao tijesan. Ili dok prijatelji pričaju o svojim kvadratima, a vi shvatite da se vaša situacija već godinama ne mijenja. Ili dok vam roditelji prigovaraju zašto ste (opet) nešto ostavili na podu svoje sobe.
Ili u trenutku dok plaćate najamninu za idući mjesec, opet. Iskreno priznajte koliko puta vam se u glavi stvorila misao “Pa ovaj bi iznos mogao biti moja rata kredita”. A u stvarnosti, svjesni ste da nekome kroz najamninu plaćate ratu njegovog kredita.
Odluka se roji u vašoj glavi i…
Tu ljudi znaju napraviti pogrešku jer dok prebiru po tablici prihoda i rashoda, zaključe da ipak još “nisu spremni” i to razmišljanje odgode za neku buduću, idealnu verziju sebe. Koja se vjerojatno nikada neće ni pojaviti.
Velike odluke rijetko počinju velikim koracima
Naime, ljudi često misle da odluka o kupnji nekretnine mora biti velika i konačna. U stvarnosti, najveći pomaci počinju malim, gotovo neprimjetnim odlukama. Te odluke ne moraju biti spektakularne, ali moraju biti promišljene.
Iz mog iskustva, vrijeme za kupnju nekretnine, uostalom kao i za neke druge važne životne odluke, rijetko dođe samo od sebe.
Možda vam se čini da ću ponoviti stvari koje svi znaju, barem tako sam ja dugo vremena mislila zahvaljujući bankarskoj prošlosti, ali vjerujte mi život i praksa su me puno puta demantirali.
Eksperiment s budžetom
Zato volim reći da prvi korak prema vlastitoj nekretnini (gotovo) nikada nije odlazak u banku. Prvi korak je testiranje vlastite realnosti odnosno eksperiment s vlastitim budžetom.
Primjerice, to je odluka da se svaki mjesec odvoji iznos koji bi sutra mogao biti rata kredita. I to ne činite iz obveze, nego kao test da vidite kako se osjećate. Što bi za vas značilo svaki mjesec živjeti bez iznosa koji bi sutra bio rata vašeg kredita? Ako taj iznos nekoliko mjeseci prolazi gotovo neosjetno i ne izaziva vašu nervozu i stalno računanje, to će promijeniti način na koji gledate vlastitu financijsku sliku. Ako pak ne prolazi tako… Pa i to je važna informacija. Bolje znati sada nego kad obveza postane stvarna.
Slično je i s pologom za kupnju stana. On se često doživljava kao nešto ozbiljno i veliko, gotovo apstraktno. Nešto što ćete “jednom” morati skupiti, ali to jednom je u dalekoj budućnosti. U praksi, polog se skuplja nizom malih odluka. Kada se pretvori u mjesečnu naviku, npr. trajni nalog na štednju, bez previše razmišljanja to će postati dio vaše rutine. Kao račun koji jednostavno plaćate, samo ovaj put samima sebi. I cilj tada prestaje izgledati nedostižno.
Mali rezovi koji stvaraju prostor
Neki ljudi krenu s “čišćenjem” budžeta. To su one sitnice koje se lako previde jer se radi o malim iznosima npr. pretplata na aplikaciju koju više ne koristite, ali ste ju zaboravili otkazati. Ili ju ni nemate volje otkazivati jer znate da će proces trajati barem dva sata. Ili zašto biste plaćali čuvanje ljetnih i zimskih guma u servisu, ako ih možete spremiti na vlastiti tavan ili u podrum? Jedino što je potrebno jest uvesti u prostor malo reda te pobacati stvari koje godinama skupljaju prašinu, jer ih – ne koristite. Slično je i s opremom ili odjećom koju ne nosite. Zašto to ne biste prodali? Mali iznos koji dobijete možda neće promijeniti vaš budžet preko noći, ali stvorit će prvi prostor za štednju i prije svega, osjećaj kontrole nad vlastitim resursima.
U razgovorima s klijentima često vidim da takvi mali koraci daju i najviše motivacije. Kada vide da mogu upravljati svojim svakodnevnim troškovima i nepotrebnim izdatcima, lakše prihvate veće odluke.
Zanimljivo je i koliko se stvari mogu početi mijenjati kad se plan izgovori naglas. Financijski razgovori kod kuće znaju biti kamen spoticanja u braku ili partnerstvu, posebno kada su ljudi različiti. Npr. jedan je sklon štednji, drugi voli uživati u spontanosti. No, upravo ti razgovori, iako ponekad napeti, mogu biti presudni za dugoročne ciljeve. Primjerice, odustajanje od putovanja za godišnji odmor ne znači manji životni užitak, nego oslobađanje prostora za nešto dugoročnije – vlastiti dom. Takve odluke, donesene s jasnom namjerom i nakon iskrenog razgovora, često su prvi znak da se plan polako počinje slagati i da ideja o vlastitom domu više nije samo misao, nego stvarna strategija.
Put od “jednog dana” do “radim na tome”
Kupnja nekretnine gotovo se nikada ne dogodi preko noći. Naravno da postoje iznimke i ljudi koji si to mogu priuštiti, ali sada govorimo o realnim situacijama. Češće je to rezultat niza malih odluka koje se na prvi pogled ne čine povezane, ali zajedno čine razliku. Malo više discipline jedan mjesec, malo više strpljenja drugi, i ideja koja je nekad bila samo misao počinje dobivati oblik.
Nova godina ne mora značiti potpis ugovora ni ključeve u ruci. Dovoljno je da donese promjenu perspektive. Da se umjesto “jednog dana” pojavi “radim na tome”. U praksi, upravo tu počinje većina ozbiljnih priča o vlastitom domu.
Autorica kolumne Kreditno posredovanje #20: Martina Mataić Škugor, direktorica kreditnog posredovanja u agenciji Opereta nekretnine
