U Hrvatskoj posljednjih godina raste broj osoba koje traže pomoć zbog ovisnosti o alkoholu i drogama, a samo je 2023. godine zabilježeno više od 8.000 slučajeva liječenja povezanih s alkoholom. Upotreba kokaina porasla je pet puta u odnosu na 2011., a sve je veći udio odraslih, gotovo 12 posto, koji su barem jednom koristili neku drogu. Poseban problem postaje i rastuća konzumacija sedativa i trankvilizatora, koji se sve češće koriste bez liječničkog nadzora.
Prosječna dob osoba koje se liječe od ovisnosti o drogama danas iznosi 42 godine, što pokazuje da problem ne pogađa samo mlade. U 2023. godini registrirano je i 339 smrti povezanih s ovisnošću, što jasno potvrđuje da se radi o jednom od najtežih javnozdravstvenih izazova u Hrvatskoj.
Podružnica španjolske centrale
Psihijatrijske klinike prva su linija obrane, no mnogima je i nakon tjelesnog izlječenja od ovisnosti potrebna adekvatna podrška. Humanitarna udruga Remar, koja je u Hrvatskoj podružnica španjolske centrale koja je prisutna u 75 zemalja svijeta, jedna je od zajednica u kojoj ljudi koji se nađu na rubu mogu potražiti i dobiti pomoć u stvaranju novog života.
Mnogi mladi hrvatski ovisnici su 1994. godine masovno odlazili na liječenje u Španjolsku kao jednu od prvih zemalja gdje se liječenje ovoga tipa uopće nudilo. Po prvi put se tada mladi susreću s komunom Remar. Vrlo brzo, već nakon tri godine, direktor komune Miguel Diez uvidjevši tako veliku potrebu i problem ovisnosti koji se u Hrvatskoj širi, šalje grupu kršćanskih misionara da otvore prvu kuću.
Tako je komuna Remar Croatia osnovana 1998. godine u Zaprešiću te se od tad proširila i danas postoji u Harmici i Prigorju Brdovečkom (Zagrebačka županija) te u Rijeci i Cerovlju (Istra). Tu se trenutačno nalazi osamdesetak osoba, djevojaka, mladića ali i bračnih parova s djecom.
Rehabilitacijski programi za ovisnike
Predsjednik Remara Dejan Vukadinović kaže kako ima samo jednu želju, a to je promijeniti svijest okoline o ovisnicima. “Naša udruga je osnovana s ciljem da pruži utočište i put oporavka osobama koje se bore s ovisnostima. Temeljne vrijednosti su vjera, zajedništvo, rad i ljubav prema čovjeku. Želimo pomoći ljudima da pronađu novi smisao života kroz duhovni rast, terapijski rad i društveno korisne aktivnosti. Najvažniji su naši rehabilitacijski programi u kojima štićenici prolaze kroz strukturiran život u zajednici, uz poučavanje Biblije i radne aktivnosti.
Imamo kuću za muškarce povezanu s radom u trgovini rabljenog namještaja i transportu, kuću za žene koje pružaju usluge čišćenja, te treću kuću s crkvom i stolarijom, koja je središte duhovnog i radnog života zajednice”, pojašnjava Vukadinović strukturu Remara.
Dugoročne promjene dolaze kroz promjenu identiteta – da čovjek više ne vidi sebe samo kao ovisnika, nego kao vrijednog i sposobnog člana društva
Uspješna reintegracija u društvo
Ističe kako su rezultati njihovog rada itekako mjerljivi. Godinama tako svjedoče slučajevima bivših ovisnika koji se reintegriraju u društvo, nalaze posao, obnavljaju odnose s obitelji i postaju aktivni članovi zajednice.
“Konkretno, mnogi naši bivši štićenici danas svjedoče o potpuno novom životu, slobodnom od ovisnosti. To je za nas najveći pokazatelj uspjeha. Prepoznajemo da sustav često nema dovoljno kapaciteta ili osobnog pristupa za ljude s problemom ovisnosti. Mi pomažemo upravo onima koji su izgubili vjeru u sebe i koje društvo često marginalizira – ovisnicima, beskućnicima i onima bez podrške obitelji.
Civilni sektor može pružiti toplinu, osobni odnos i trajnu podršku koju sustav često ne može osigurati. Mi smo tu kada netko završi liječenje u bolnici ili izađe iz institucije, ali mu i dalje treba sigurno mjesto i zajednica”, objašnjava Vukadinović.
Jer, kada bolničko liječenje završi ovisnici se često, bez adekvatne podrške, mogu ponovno pronaći u problematičnom društvu i vratiti se starim navikama. Država tu nema ni približno dovoljne kapacitete u sustavu socijalne i zdravstvene skrbi, pa su udruge protiv Remara nasušno potrebne.
Njihovi su ciljevi, kaže Vukadinović, jasni. “Dugoročne promjene dolaze kroz promjenu identiteta – da čovjek više ne vidi sebe samo kao ovisnika, nego kao vrijednog i sposobnog člana društva. Edukacijom, radnim navikama, duhovnim rastom i primjerom vraćamo nadu ljudima i mijenjamo percepciju ovisnosti u društvu”, kaže.
Izazovi su financije i nedostatak stručnih suradnika i volontera
No, nije im uvijek lako. “Najveći izazovi su financijska stabilnost i osiguravanje dovoljno stručnih i volonterskih suradnika. Zajednica i institucije mogle bi nas više prepoznati i uključiti u svoje strategije socijalne skrbi, a mediji nam pomoći da se čuje glas o uspješnim pričama oporavka. Financiramo se kroz vlastite radne aktivnosti, trgovinu rabljenim namještajem, poslove čišćenja i transporta, ali i kroz donacije, potpore građana i povremene projekte.
Surađujemo i s privatnim tvrtkama koje nam doniraju robu ili angažiraju naše štićenike za rad. Odnos je win-win: oni dobiju kvalitetnu uslugu ili društveno odgovorno ulaganje, a naši štićenici dobiju priliku za radnu terapiju i integraciju. Svaka pomoć znači, bilo kroz volontiranje, donacije, kupovinu u našem dućanu ili širenje priče o našem radu. Građani mogu doći, posjetiti nas, upoznati štićenike i pronaći svoj način kako doprinijeti”, kaže Vukadinović.
Ističe kako je njega na ovaj posao “natjerala” ideja da nitko nije izgubljen i da svatko zaslužuje novu priliku.
“Najznačajniji trenutci su uvijek kada vidim bivšeg ovisnika kako ponovno gradi obitelj, nalazi posao i živi slobodno, tada znam da trud nije bio uzaludan. Kada bih mogao napraviti samo jednu stvar, promijenio bih stav društva prema ovisnicima, da ih ljudi ne gledaju kroz stigmu i osudu, nego kao ljude koji zaslužuju ljubav, podršku i priliku za novi život”, zaključuje Dejan Vukadinović.
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom Udruge u službi boljitka zajednice sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
