Kada se sastanu, članovi Nadzornog odbora Udruženja obrtnika Jastrebarsko dobro znaju da neće tako lako otići, jer će ih njihova predsjednica, jaskanska obrtnica, ponovo „bombardirati” idejama i prijedlozima. Radi se, dakako, o Nadici Golojuh koja je za gotovo četiri desetljeća rada zaradila prestižno priznanje Hrvatske obrtničke komore, ovogodišnje „Zlatne ruke”.
O njenom bi se radu mogla napisati knjiga, a kamoli novinarski članak, jer je Nadica uistinu svestrana obrtnica koja nikada nema mira. Ironično, smije se, Zlatne ruke dobila je za obrt „Nada – Kolači, torte i dekoracije”, a isprva je mrzila i samu pomisao na to da bude na jednom mjestu, u kuhinji.
– Završila sam školu za tekstilnog tehničara, zanimali su me krojevi, moda i dizajn. Počela sam raditi prije 36 godina, a vrlo brzo imala sam priliku surađivati s brojnim poznatim modelima. Između ostalog dizajnirala sam i haljine za čuvenog Rikarda Gumzeja, pravim imenom Josipa Gumzeja. Pokojni se Rikard, iako po struci pravnik, proslavio otvaranjem prvog butika u bivšoj Jugoslaviji te je kreirao haljine za natjecanja poput Kraljice Hrvatske i Miss svijeta.
– Imala sam u Jastrebarskom i agenciju za fotomodele. Uvijek sam radila bar tri posla, uvijek sam htjela više i više. Pokrenula sam i niz humanitarnih akcija, između ostalog i jednu s Ashley Colburn, poznatom američkom producenticom i dobitnicom Emmyja. Radili smo 100-metarsku štruklu, a novac je otišao na dvije strane, za liječenje jednog bolesnog obrtnika iz Jastrebarskog te za udrugu „Sve za nju” koja pomaže ženama oboljelim od raka dojke. Uvijek imam 100 ideja, a probudim se s bar tri, pa bi se moglo reći da mirujem samo ono malo vremena kad spavam – smije se simpatična i vrijedna Jaskanka.
Kćer studira ekonomiju, a sinovi građevinu, ali svi se subotom postroje u kuhinji i pomažu majci.
Zaljubljenica u jaskanski kraj
Nadica Golojuh kaže kako je velika zaljubljenica u svoj kraj kojeg smatra vrhunskim izvorom inspiracije za stvaralaštvo bilo koje vrste, pa je tako bila i suorganizator festivala za najbolju skladbu i najljepše Jaskanke i Jaskance. Taj je projekt odradila uz pomoć Renate Novoselec Gonski, a iako su neki skladatelji bili iz Mađarske, dirigent iz Malte, sve su skladbe i pjesme morale biti o jaskanskom kraju.
– Bilo je prekrasno, bilo je više od tisuću ljudi u narodnim nošnjama. Pokrenuli smo tada i projekt Pjenušac i jagode. Ovo je vinarski kraj, a uz vinsku cestu prije godinu dana otvorili smo i prvu cestu pjenušca. Sad povezujemo proizvođače jagoda i pjenušca – u dahu će Nadica.
Nikako mi da dođemo do onog najvažnijeg, njenih torti i kolača o kojima se naveliko priča. No, Nadica opet o svome kraju u kojeg je zaljubljena.
– E i tu su ljudi iz Jastrebarskog i s Plešivice najbolji! Naši tradicijski kolači jako su ukusni, bila sam i na međunarodnim sajmovima slastica, pa i u Americi… Ma kakvi! Ne mogu se oni mjeriti s našim štrukljima, salenjacima, greblicom, gibanicama… – kaže Nadica.
Greblica?
– Da, da! Imamo mi svoju, plešivičku greblicu i ta je prava, izvorna. Kada bi radnici radili teške poslove, ručak je bio veoma skroman pa bi dobili i greblicu da se jelo malo pojača. A namjerno govorimo i štruklji, a ne štrudle, jer štruklji su specifični po korama koje moraju biti jako tanke. Kad se prosuše na suncu i ispeku, ma to je ludo koliko su ukusne – kaže Nadica koja je godinama vodila i jaskanski fašnik kao i Dane vina.
“Uvijek imam 100 ideja, a probudim se s bar tri, pa bi se moglo reći da mirujem samo ono malo vremena kad spavam”
Nije lako biti obrtnik
Iako je paralelno pekla kolače, tek je prije manje od deset godina odlučila otići na majstorski ispit.
– Još 1988., kad je privatna trgovina bila rijetkost, otvorila sam trgovinu voćem i povrćem. No, zanimalo me i dekoriranje pa sam se počela baviti dekoracijama sala za vjenčanje. Nisu to bile sale kao danas, vjenčanja su se radila u vatrogasnim ili društvenim domovima i slično… Jedna me gospođa zamolila da proširim ponudu i na proizvodnju kolača. Nije mi bilo lako, dugo sam vremena provela razmišljajući i naposljetku pristala. Garažu sam pretvorila u kuhinju po svim standardima. Malo po malo posao je bio sve veći, prošli su kroz moj obrt i brojni šegrti, a uz sebe sada imam i još tri zaposlenice. Nije lako biti obrtnik, svaki je obrtnik uvijek u strahu hoće li mu radi nečega propasti posao. Ja se toga, srećom, ne bojim jer uvijek imam tri posla – opet će kroz smijeh Nadica.
Pitamo ju što misli o rastućem trendu prodaje kolača preko društvenih mreža, naročito Facebooka, gdje se prodaju kolači amatera iz kućne radinosti.
– To je velik problem iz više razloga. Ne radi se samo o tome da su oni nelojalna konkurencija, nego je tu i pitanje standarda i kvalitete. Moj će obrt dobiti veliku financijsku kaznu ako u kuhinji bude pronađena bilo kakva nepravilnost, najmanja mrlja, a tim se ljudima ništa ne gleda. Tko će biti odgovoran ako se netko otruje? Usto, ja plaćam i sva potrebna davanja kako bi mogla raditi, oni ništa. Slučajevi se sporadično prijavljuju, ali sve se na kraju svede na to da ljudi ne žele prijavljivati vlastite susjede kako im se ne bi zamjerili i slično – kazuje svestrana obrtnica.
Za nju, pak, posla ima sasvim dovoljno.
– Radimo trideset, četrdeset vrsti kolača i brojne torte za različite prigode, krštenja, zaruke, vjenčanja… Gotovo da nema toga što ne možemo napraviti. Radili smo repliku torte s vjenčanja britanske princeze Kate. Ljudi znaju doći i reći „daj mi najveću i najskuplju”, a kako da ja znam što je njemu najveće i najskuplje – smije se.
Zato joj mušterije često dolaze s fotografijama s interneta i žele da im se napravi baš takva torta. Vrijedna Nadica tada mozga, nekada joj neki komad dekoracije ne ispadne dobro na prvu pa ga radi ponovno do savršenstva, a na jednu je posebnu ružu potrošila čak tri dana, kaže. Za događaje poput domjenaka najpopularniji su, otkriva nam, takozvani slatki stolovi i slastice u malim čašama.
Nema sumnje da će obrt ići dalje, kćer studira ekonomiju, a sinovi građevinu, ali svi se subotom postroje u kuhinji i pomažu majci.
– Nikola i Ines imaju drugačije interese, ali Mislav već peče svoje štruklje. Ujedno su oba sina i nogometaši pa imam sreću da mi djeca imaju i zlatne ruke i zlatne noge i nadam se da će ih i oni dobro iskoristiti te marljivo raditi kao i ja – zaključuje nagrađena obrtnica Nadica Golojuh.
#ZlatneRukeTradicije br. 6
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom Zlatne ruke tradicije sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija Agencija za elektroničke medije.
