Život u zgradama i kupovina stana je velik životni uspjeh. No, još veći je zajedno s ostalim suvlasnicima urediti odnose zajedničkog života, održavanja, investiranja. Zašto mnogi još uvijek ne misle o svojoj imovini, zašto još uvijek dobar dio suvlasnika smatra da će njihove probleme netko drugi riješiti, pitanje je koje si postavljaju i sami upravitelji zgrada. Znate li da je u Hrvatskoj preko 1,5 milijuna suvlasnika stanova u Hrvatskoj u kojima sami suvlasnici uređuju život i odnose?
Nitko, nikakva teta u općini neće riješiti problem i brinuti se o vašoj imovini. Suvlasnici su, temeljem Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima, postali nalogodavci upraviteljima i ne može se više stvarno očekivati da se netko drugi brine o njihovoj imovini, kazao je Dražen Pomper, direktor tvrtkeMonel koja se bavi upravljanjem zgradama, u emisiji ZGRADOnačelnik na prvom poslovnom radiju Poslovni FM.
Tržište upravitelja zgrada je slabo razvijeno
Ocjenjujući kako je tržište upravitelja u Zagrebu i Hrvatskoj slabo razvijeno po pitanju konkurentnosti te da je relativno malo tvrtki koje se bave stvarnim upravljanjem zgrada, Pomper razloge vidi i u činjenici kako je to vrlo kompleksan posao, iako većina smatra da je to samo štampanje uplatnica za pričuvu i plaćanje računa zgrade.
Iza posla upravitelja krije se mnoštvo poslova, ozbiljnih poslova kojima se morate baviti – od prava, financija, subvencija do bankarstva. A u samim zgradama je puno problema, od kojih je najveći – neslaganje suvlasnika.
“Kada živite u zgradi, ljudi često puta zaboravljaju da su oslonjeni jedni na druge i da ne mogu provoditi svoju samovolju, a da ne pitaju ostale. Ne razmišlja se o posljedicama za susjeda – može li to on. Kada bi ljudi shvatili da na kraju krajeva netko nekad mora malo bučiti, jer naprosto mora, da ćeš slijedeći tjedan ti bučiti, onaj tjedan iza ću ja bučiti. Ljudi se moraju međusobno podnositi. Tolerancija mora biti barem malo veća, jer bi se tada većina problema riješila”, ocijenio je Pomper.
Postoji puno potrebe za izmjenom zakona ili stvaranjem novog. Vrijedeći Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, je iz 1997. u okolnostima koje su tada vladale u Hrvatskoj i okruženju te izlaska iz sustava koji je trajao 50 godina.
Neuređeni međuvlasnički odnosi
“Sve su zgrade dobile šprancu međuvlasničkog ugovora i nitko kasnije nije radio specifičnosti, za primjerice Mamuticu ili za zgradu s nekoliko apartmana na moru. A zakonodavac je ostavio tu mogućnost. I sada smo se našli gdje smo se našli. Kao upravitelji smo u jednome trenutku vidjeli tu prazninu da pojedine zgrade specificiramo, pa eto mogu istaknuti da zgrade kojima mi upravljamo imaju drugačije ugovore, koji imaju ugovore od 18 stranica. Zakonodavac je ostavio mogućnost da suvlasnici urede svoje odnose onako kako to oni žele i kako njima najbolje odgovara”, ponovio je Pomper.
Dio krivice za neuređivanje odnosa međuvlasničkim ugovorom, Pomper vidi i u upraviteljima zgrada koji nisu dovoljno poticali edukaciju i spoznaje o takvom mogućem rješenju, jer to stvarno ne moraju znati suvlasnici. Dosta upravitelja je nažalost neinovativnih i neaktivnih, koji su zadovoljni količinom tržišta koje su osvojili.
Sam naziv – Međuvlasnički ugovor – uređuje odnose među suvlasnicima. Mislim da smo se trebali kao upravitelji više miješati, poticati suvlasnike, s njima zajedno stvarati nove okružje i odnose, potaknuti ih da riješe svoje međuvalsničke odnose, smatara Pomper.
“Malo je veći problem kako suvlasnika izbaciti iz zgrade. U posljednjih 21 godinu, mislim da postoje samo dvije presude za isključenje iz suvlasničke zajednice. To je problem – izbaciti nekoga iz vlastitog stana jer remeti život zgrade, kućni red i mir.”, smatra Pomper.
“Često govorim da međusobni odnosu suvlasnika nisu ništa drugo nego brak. Kako se ponašamo u braku, kako je u braku, prvenstveno ovisi o tome kako su se suprug i supruga dogovorili.”, zaključio je Dražen Pomper razgovor za prvu emisiju Zgradonačelnik na prvom poslovnom radiju PoslovniFM.
