Pronaći i imati vrhunski nišni proizvod – bila je ideja vodilja koja je Zrinku Ljevar Marelić, usmjerila poduzetništvu, u kojem danas sa suprugom Denisom, stvara prepoznatljiv brend u svijetu dizajna jelovnika, cjenika, vinskih karata i druge opreme za vrhunske domaće ugostitelje, od poznatih restorana do svjetski poznatih hotelskih kuća.

Biti poduzetnikom je kruh sa sedam kora, reći će Zrinku Ljevar Marelić na početku razgovora za poslovniFM. Teško je, ali nikad u životu nisam požalila što sam poduzetnik. I da moram i mogu ponovo birati, opet bih bila to što jesam. Možda bih samo jedno promijenila – puno kraće bi radila za kompaniju za koju sam radila i puno ranije bih se odlučila za poduzetništvo, istaknula je. Dodaje da sloboda nije samo ono da možeš biti gdje hoćeš, već je sloboda u vrednovanju sebe i svog rada. Svi na leđima nosimo svojevrstan papir na kojem piše ‘dopusti mi da se osjećam vrijednim i važnim‘. Kroz sve godine rada, pa i odmalena, smetala me mogućnost da imam šefa koji će mjeriti sate, odlučivati o plaći, procjenjivati koliko ćete imati godišnjeg odmora, odobravati vam dane…., sažela je svoju poslovnu poduzetničku filozofiju direktorica tvrtke The Fabric.

Poduzetništvo je kruh sa sedam kora

Upravo sloboda potiče kreativnost. To je sloboda koju imaš baš u svemu: biti s djetetom kad treba, raditi s kim hoću, nekome s kim ne želim raditi mogu reći da neću, slobodu postavljanja cijena, putovanja, u kreativnosti. To je toliko snažno i toliko bogato, da se ne da ni iskazati riječima. To jest težak, krvav posao, no opet ništa ne bih drukčije, istaknula je Ljevar Marelić.

– Iako je ime The Fabric, strani klijenti čak i zbog imena očekuju vidjeti tvornicu, halu, traku. A mi smo manufaktura, mala tvornica. Naši proizvodi su svi ručno izrađeni, tako da kad ih gledate osjetite da u svakome ima malo more ljubavi i da se izrađuju s velikom strašću. Vjerujem da naši klijenti to i osjete, reći će vlasnica. Na žalost, nisu nam dali da se nazovemo Fabric, na francuskom, no preduhitrili smo ih: tvrtka se zove The Fabric, a obrt Fabric, tako da imamo i jedno i drugo, uz smijeh će Zrinka Ljevar Marelić.

A u život je krenula u posve drugom pravcu – prvo školujući se za zubotehničarku, pa nakon školovanja na Prehrambeno biotehnološkom fakultetu, za zvanje nutricioniste, ljubav ju je odvela u kreativne vode, prema dizajnu. Jednostavno, kad se zaljubila u svog supruga, on je već bio zaljubljen u posao koji i danas radi i tu je strast i na nju prenio.
Korak po korak, odlučili su se krenuti s nečim što je tada jako nedostajalo na tržištu, a nedostaje i danas, iako je situacija ipak nešto bolja. Krenuli su s izradom personaliziranih jelovnika, vinskih karata i svega potrebnog ugostiteljsko-turističkom sektoru.

Bitno je nametnuti se kreativnošću

– Napravili smo krasan cjenik, koji je neko vrijeme stajao, stajao i stajao – on je gledao mene, ja njega. I jednog dana, Denis ga je uzeo u ruke i rekao da će me gađati s njim ako nešto ne učinim. I tako je krenula priča s restoranima. Odvažila sam se, otišla u jedan zagrebački restoran i izašla s velikim osmijehom, jer sam uspjela ugovoriti veliki posao, ističe Ljeva Marelić. Zajednički posao ih je toliko povezao da ih klijenti danas više doživljavaju kao Zrinku i Denisa, nego kao The Fabric. Denis je kreativan dio njihovog dvojca koji stalno nešto zamišlja i izmišlja, dok je ona ‘šefica naplate’, kaže sugovornica uz smijeh.
–Istina je da u svakom poslu postoji konkurencija, no zapravo nemamo konkurencije koja nam u stvarnosti konkurira. Idemo za tim da klijenta zatvorimo kompletno, slično kao kad u građevini kažete ‘ključ u ruke’. Klijentima dajemo mogućnost da sudjeluju u svakoj fazi, uvijek poštujemo njihove želje, ali nastojimo dati i savjet o tome što se njima više isplati, što se pokazalo kao naša najveća prednost.

Opuštanje uz posao

Pomalo sjetno će reći kako i prije krize, sve što su tražili i aplicirali, nisu ništa dobili.
–Restauracija starih knjiga dugotrajan je i vrlo kompliciran posao, kojem se supružnici posvećuju. Prvo treba rašiti knjigu, lijepiti je s papirom, pa ponovo šivati. Na tom tragu vrijednih uspomena su i obiteljski albumi, zapravo mala obiteljska stabla, gdje u paketu dolaze stvari vaših djedova, pradjedova, baka. To može biti lula, naočale, sat, narukvica, broš, naušnice, slike koje se obrađuju i izrađuju sa paspartuima. Dugotrajan je to posao, pripreme mogu trajati i nekoliko mjeseci.
– Jako puno vremena provodimo u radioni, pustim si glazbu, neki dobar film, upalim svoj stroj i radim. To je za mene predivno opuštanje, uz posao, naglašava Zrinka Ljevar Marelić u emisiji Poslovna žena razgovarajući s urednicom Marijanom Matković.