Pogledajmo prvo zakon. Privatna kazališta se mogu osnivati kao ustanove, umjetničke organizacije i trgovačka društva, a mogu ih osnovati domaće i strane pravne i fizičke osobe. Prema Zakonu o kazalištima, pod uvjetima za osnivanje podrazumijeva se da kazališta raspolažu kazališnim prostorom funkcionalno pogodnim i opremljenim za izvođenje scenskih i glazbeno-scenskih djela, potrebnim profesionalnim umjetničkim osobljem i potrebnim organizacijskim i tehničkim radnicima. Postojanje uvjeta za osnivanje utvrđuje Gradski ured za kulturu i civilno društvo.
Da, da. Svako malo čujemo da je grad ovaj ili onaj, skupština ova ili ona, ministarstvo izabralo vijeće, predložilo ravnatelja itd… I gotovo po pravilu se za kazališta koja su nacionalna ili gradska, bez obzira na načine vođenja i ostvarivanje gubitaka, nađu sredstva ne samo za podmirenje gubitaka već i za nova razdoblja, uz smjenu jednog i imenovanju drugog/druge prihvatljive osobe. Ali slabo čujemo da su gradovi podržali novcem i prostorom privatna kazališta i umjetničke organizacije.
Kako rade privatna kazališta?
E, da. Dosad nitko nije krenuo putem serijala tekstova kako rade privatna kazališta u velikim gradovima, Zagrebu, Hrvatskoj. Ne mislimo samo na predstave, već upravo na priču o njihovoj egzistenciji, razlozima, načinima rada i preživljavanju, mogućnostima, željama i planovima. Bazu i osnov podataka te izbor sugovornika temeljimo na Očevidniku kazališta koji sadrži temeljne podatke o svim javnim i privatnim kazalištima, kazališnim družinama i kazališnim kućama u Republici Hrvatskoj, bilo da obavljaju kazališnu djelatnost kao samostalne pravne osobe ili kao posebne ustrojstvene jedinice unutar druge pravne osobe.
Ludilište Luda kuća jedino je privatno kazalište s vlastitom zgradom i pozornicom u Hrvatskoj. Dva glumca, Branko Đurić Đuro i Rene Bitorajac, kultno zagrebačko kino Mosor u Ulici kralja Zvonimira 63 u Zagrebu pretvorili su u, sad već, kultno zagrebačko, sukladno nazivu, ludilište. I evo dosad je na pozornici odigrano 820 predstava s gotovo 250.000 posjetitelja.
Plove “prkoseći svim orkanima i olujama”
Bitorajac se često u medijima prisjeća kako je maštao o bilo kakvom malom prostoru u kojem bi mogao igrati ono što poželi. O pravom kazalištu nije ni sanjao jer se činilo kao nemoguć san ali kombinacija okolnosti, uz pravog partnera, posebno dobra informacija u pravom trenutku, uz pregršt papira i birokratskih prepona, nastala je Luda kuća.
“Luda kuća je danas moderno kazalište sa svojom vjernom publiku koju smo u ovako kratkom svom životu uspjeli pridobiti, bili smo prilično hrabri te se nekako održali. Planiramo kao da će sve biti u redu, ali znamo da je i bit će turbulentno”, kazao je Bitorajac.
Osvrnuo se i na razdoblje korone naglasivši da rata kredita ne poznaje ni epidemiju ni pandemiju, a tu su stalni PDV, porez, struja, plin, suradnici…
Histrioni su nezaobilazni kazališno-kulturološko-civilizacijski fenomen unutar hrvatskog glumišta. Neovisni o bilo kakvom trendovsko-pomodnom diktatu, otporni su, kako ističu, na nerazumijevanje i netoleranciju, osjetljivi na bilo kakav govor mržnje i prizemno politikantstvo – što ne isključuje aktualiziranje određenih političkih tema.
Umjetnička organizacija Glumačka družina Histrioni, kako im je puni naziv, vole reći da plove “prkoseći svim orkanima i olujama” ovim našim bremenitim vremenima i prostorima punih četrdeset i osam ljeta.
Javnim djelovanjem možemo društvo mijenjati nabolje
U serijalu ćemo predstaviti još nekoliko privatnih kazališta, poput Kazališta Moruzgva. Umjetnička organizacija Kazalište Moruzgva s radom je započela 2007. godine, pod nazivom Klub kulture, a 2011. godine mijenja ime u današnje. Pokretačica i osnivačica priznata je i poznata glumica Ecija Ojdanić, diplomirana glumica zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, koja je u dosadašnjem radu ostvarila brojne kazališne, filmske i televizijske uloge.
Misija Kazališta Moruzgva jest okupiti sve one koji u umjetnosti vide mogućnost poboljšanja svijeta koji nas okružuje te javnim djelovanjem mijenjati sliku društva nabolje.
U posljednjih nekoliko godina Kazalište Moruzgva naraslo je u jedno od najvažnijih dionika kulture u Zagrebu i u Hrvatskoj, ali i šire u inozemstvu. Unatoč recesijskim godinama i teškom socioekonomskom okruženju, profilirali su se na tržištu te postali najbrže rastuće nezavisno kazalište.
“Uspjeli smo se održati i povećati kvalitetu predstava iz godine u godinu te smo se pozicionirali kao nezaobilazan čimbenik nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj. Također, vrijednost smo”, navode na internetskim stranicama Moruzgve, “prepoznali i u suvremenim domaćim autorima i autoricama te smo dosad imali praizvedbe tekstova Ane Tonković Dolenčić, Ivana Lea Leme, Ane Maras Harmander, Nine Mitrović, Renata Baretića, a u pripremi za ovu godinu je tekst Tanje Mravak. Teme kojima se bavimo tiču se vulnerabilnih skupina kao što su žene, stariji i nemoćni, migranti, žrtve trgovine ljudima, obiteljskog nasilja te žrtve ovisnosti, a o njima navedeni autori progovaraju jezikom koji dopire do publike, pričama koje su aktualne u današnjem društvu i u kojima se prepoznaju.”
A u njihovom načinu djelovanja u idućim nastavcima serijala…
Mnogi zaboravljaju i često ne vide segment privatnih kazališta i skupina koji daju dodatni plus razvoju i kulturnoj ponudi svakog mjesta, i Zagreba kao glavnog grada RH, i ostalih većih gradova, ali posebno koliko takva kazališta znače malim mjestima, osobito tamo gdje drugih kazališta nema.
#Privatnakazališta br. 1
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom Privatna kazališta sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.