Petero ih je i “ludi” su za igrama. Pioniri su profesionalnog pristupa igrama s uživljavanjem u Hrvatskoj. Oni su Terrible Creations: Lucija Tancer Mihoković, Matija Mihoković, Miroslav Wranka, Vatroslav Jelovica i Marko Čavlina. LARP-om (Live Acting Role Play) ili igrama s uživljavanjem kao hobijem bave se godinama, a zajedno djeluju od 2014. godine. Prije dvije godine osnovali su zajedničku tvrtku.
“LARP, ili kako smo mi to preveli igra s uživljavanjem, je potpuno analogna društvena igra. Računala se mogu koristiti, ali nisu nužna. U većini naših igara ih nema. Igrači su u neposrednoj, živoj interakciji s drugim ljudima. Recimo da se skupi grupa od pet do deset ljudi i dođe igrati kod nas. Svaki od njih će dobiti unaprijed napisan lik s kratkom poviješću i zadacima koje treba realizirati tijekom igre. Ti zadaci su u pravilu društvene prirode i upućuju igrače jedne na druge”, tumači Miroslav Wranka koji među petorkom ima najduže iskustvo s LARP-om.
“Na primjer, možete dobiti ulogu niže rangiranog mafijaša koji želi napredovati u karijeri, ili mafijaša koji je dužan nekome određenu svotu novaca i treba pronaći način kako će vratiti dug. Način rješavanja i tempo rješavanja tih zadataka su prepušteni igračima. Oni sami procijene kada i kako će to napraviti tijekom igre.” Zbog toga, dodaje, igre nisu nikada identične. “Bilo bi jako teško napraviti potpuno istu igru čak i s istim igračima u istim ulogama, Dovoljno je da jedan od njih napravi nešto drukčije i priča će otići u drugom smjeru.”
Njihove igre traju u rasponu od dva do pet sati s pripremom, a u njima mogu sudjelovati grupe s 5-8 sudionika, ali i veće grupe do 40 igrača. “Volimo reći da su one dobar ‘džepni’ teeam building jer ih je moguće izvesti u bilo kojoj prostoriji koja prima predviđeni broj ljudi i nas kao organizatore te može biti zatvorena tijekom igre kako sudionike nitko ne bi ometao. Igra nije logistički pretjerano zahtjevna.”
Za klijenta koji ima drukčije potrebe i želje te odgovarajući budžet, spremni su napraviti i produkcijski mnogo raskošnije igre, ali za sada se uglavnom drže osnovnog, jednostavnog pristupa. Ipak, organizirali su igru za 80 američkih financijaša u vlaku Zagreb – Rijeka.
“Zakupili su cijeli vlak i tražili nekakvu zabavu tijekom vožnje. Dizajnirali smo za njih originalnu igru po uzoru na Ubojstvo u Orient Expressu Agathe Christie. Bili su prilično zadovoljni”, prisjeća se Miroslav.
Igra utemeljena na improvizaciji
Sve igre su napravljena tako da ih čovjek koji nikada nije igrao nakon jednog sata pripreme može početi igrati. U tom satu igrači dobiju sve nužne informacije: opis likova, okvirnu priču, objasne im se mehanike i pravila ponašanja, dobiju rekvizite ako postoje. Organizatori odgovore na sva moguća pitanja igrača. Nakon toga počinje igra.
Sama igra u velikoj mjeri počiva na improvizaciji – igrači sami smišljaju što će reći i što će napraviti. Organizatori sudjeluju u igri, ali njihova uloga je više pomagati igračima nego moderirati događanja.
U ponudi imaju tridesetak igara na temu Orient Expressa, gusara, Vikinga, znanstvene fantastike, čarobnjaka, vještica, igru iz doba starih Slavena… No, svjesni su da moraju razvijati ponudu.
“Vani su teme još šire postavljene, od vampira do vrlo ozbiljnih igara u kojima se pokušavaju ispitivati i propitivati društveni problemi poput migracija, izbjeglica, odnosi prema drugim rasama i manjinama u društvu i tome slično. Najčešća ograničenja su vrijeme i budžet.”
Jedinstveno iskustvo koje povezuje ljude
Cijela priča krenula je iz hobija, s klasičnim fandomskim pristupom.“Početkom 2000-ih vodio sam stolni Dungeons & Dragons. Netko od ekipe je rekao kako bismo to mogli igrati uživo. Ideja nam se svidjela pa smo odlučili probati. I otkako sam počeo igrati, nisam prestao. Slično je bilo i s ostala četiri člana tima”, priča Miroslav.
Što se profesionalizacije tiče, kriva je, kaže, jedna domaća digitalna agencija. “Šefica agencija mi je rekla da su tada imali fluktuaciju zaposlenika od 30 posto. Bila je to posljedica ulaska u EU, otvaranja prilika za zapošljavanje. Nije problem bio u njihovoj organizaciji. Nisu se mogli nositi s jačima. A mijenjati trećinu tvrtke svake godine je prilično disruptivno. Pomislio sam kako im treba nešto što bi brzo integriralo ljude u tim, neko intenzivno, jedinstveno iskustvo koje povezuju ljude. A onda sam shvatio da imam nešto takvo.”
Osmislio je s njima probnu igru koja nije prošla naročito dobro, ali dobio je prolaznu ocjenu. Radio je tada sam i kaže kako bi danas napravio sasvim drukčije. Nekoliko godina kasnije vraćao se sa sadašnjim članovima tima s konvencije u Opatiji. U razgovoru su shvatili da razmišljaju na sličan način o tome kako bi to trebalo izgledati, o mogućnostima… I odlučili su pokušati zajedno nešto napraviti.
Relativno brzo su odabrali mafiju kao početni postav. Za dizajniranje prve igre trebalo im je 2500 čovjek sati. Napravili su igru za 30 ljudi.“Imali smo sreće da je igra dobro primljena. Vrlo malo smo ju mijenjali. Poboljšavali smo igru na temelju povratnih informacija dobivenih od igrača. Tada smo odlučili da pokušamo od hobija napraviti posao. Ideja je bila da to postane team building aktivnost. Smatrali smo da tu ima najvše prostora jer je team building razvijen u Hrvatskoj i ljudi znaju o čemu je riječ.”
No, njihov proizvod je novina na tržištu i većina ljudi ne zna o čemu je riječ dok ne dođe igrati. Ljude treba educirati o LARP-u i to je još uvijek velika prepreka.
Prvi korporativni klijent – Podravka
Prvi korporativni klijent bila im je Podravka koja je trebala igru za svoj food hackathon. Ideja je bila da se 38 ljudi koji su sudjelovali u hackathonu, iz raznovrsnih okruženja, razne dobi i iskustva, složi u timove, a igre koje je dizajnirao njihov tim trebale su biti katalizator za to.
Napravili su tri igre na zadane teme proizvodnje, transporta i distribucije hrane. Prva igra smještena je u doba starog Egipta. Igrači su morali veslati da dovezu žito na odredište u tri čamca.
Druga igra smještena je u Dioklecijanov dvor. Glavni šef kuhinje se razbolio, a njihov zadatak je bio pripremiti večeru za cara. “Bilo je zanimljivo gledati kako se vođe timova pojavljuju sam od sebe”, priča Miroslav, “U tri minute svaki je stol imao svog voditelja koji je isplivao iz situacije.”
Treća igra postavljena je u doba Francuske revolucije, u vrijeme kada su nastali prvi restorani. Igrači su morali revolucionarnom odboru – u kojem smo bili članovi Terrible Creationsa – objasniti zašto upravo oni moraju dobiti dozvolu za restoran.
Taj prvi posao dobili su po preporuci. Pokazalo se da interes za team building postoji, ali teško je pridobiti tvrtke. Dobar dio poslova dobivaju preko turističkih agencija koje stalno traže što ponuditi grupama koje nemaju standardne zahtjeve. Tako su dobili I grupu za koju su organizirali igru na temu Orient Expressa.
Hrvatska kao zemlja neobičnog turizma
“U tome vidimo svoju budućnost jer vjerujemo da bi se Hrvatska mogla brendirati kao zemlja neobičnog turizma. S jednom takvom igrom smo sudjelovali 2016. na Startup Europe Awards Croatia gdje smo izabrani kao najbolji kreativni startup. Sudjelovali smo na finalu u Bruxellesu. Odabrali smo turu Putevima Frankopana koja je već bila prilično etablirana. Napravili smo 17 igara, za svaki fortifikacijski objekt na ruti.”
Igre s uživljavanjem ne zahtijevaju velike promjene u samom prostoru ni velike pripreme. “Ideja je da obučimo lokalni tim koji bi to vodio. Da to bude stalni dio lokalne ponude koji funkcionira na licencnom modelu.
To je jedan od smjerova razvoja, razlaže Miroslav, ali dodaje da prvo moraju stabilizirati poslovanje i educirati tržište. “U Europi način na koji mi radimo nije čest. Organizacije koje se vani bave sličnim poslom ciljaju uglavnom na iskusne igrače, a nama je fokus na početnicima.”
Tihi san im je napraviti projekt “Zaigrana Hrvatska” koji će pokriti cijelu zemlju takvim igrama. Može se napraviti različita igra za svaki lokalitet, po trajanju, povijesnom razdoblju, broju sudionika…
Ciljne skupine su im također prigodna događanja poput momačkih i djevojačkih večeri, rođendana i sličnih prigoda. “Napravili smo igru za djevojačke večeri na temu Barbare Celjske koja se zove Vještice. Cure igraju vještice koje moraju napraviti čarobni napitak. Sastojci za čarobni napitak su sastojci za koktele”, navodi primjer igre utemeljene na povijesnoj legendi Miroslav.
Družina Terrible Creations uvjerena je da njihova vizija ima perspektivu. “Tržište team buildinga u Hrvatskoj je razvijeno i željno novih sadržaja, Vjerujem da ćemo kada ljudi shvate što nudimo vrlo naglo krenuti uzlaznom putanjom”, smatra Miroslav.
Edukacija, skaliranje i licencni modeli
“Imamo sreću da možemo pratiti kako to rade kolege vani i učiti na njihovim greškama. Nedavno je bankrotirala jedna velika europska tvrtka koja se time bavila. Godinama su bili svima uzor I inspiracija. Bio je šok kada se to dogodilo. No, razumijemo u čemu su pogriješili. Zagrizli su previše. Mi smo imali sličnih grešaka, ali ne u obimu kojem su ušli oni. Uspjeli smo se izvući no naučili smo na teži način kako ne treba raditi.”
Osim edukacije, veliki im je problem skaliranje te nepoznavanje licencnih modela. “Model u kojem mi držimo ‘šapu’ na svemu je neodrživ. Na primjer, ako se pojavi veći hotelski lanac to više nije desetak igra nego stotinjak, od Istre do Dubrovnika. To nije lako pokriti. Moramo ići na licencije, nema druge”, objašnjava naš sugovornik.
Nužno je pronaći nekoga tko razumije oblikovanje licencnih modela. Prijenos znanja nije problem, iako je riječ o obimnom poslu, smatra. “Problem je kako ćemo ih provjeriti I kontrolirati kvalitetu. To je bitno. U tom smislu je skaliranje problem.”
Podrška gejmerske zajednice
Uz prostor igraonice na Podolju u Zagrebu preuzeli su 2017. i susjedni kafić. “Bilo nam je to zanimljivo kao logistička baza i rješavalo nam je fiskalnu blagajnu. Malo naglo smo ušli u to I šest mjeseci nam je krivulja učenje bila vrlo strma prema dolje, ali brzo smo shvatili da nećemo nikuda stići ako to ostane običan kvartovski kafić.”
Okrenuli su se gamerskoj zajednici. Preuredili su kafić, organizirali razne programe: kvizove, turnire, edukativna događanja networking… “Imali smo sreće što smo našli zajednicu koja nas je podržala i zahvalna je da je dobila prostor gdje se može okupljati I baviti onim što voli.”
Sada im je fokus na povećanju prihoda i proboju tržišta. Paralelno planiraju izlaziti na natječaje. Prijavili su se na Moj Zaba Start, a nadaju se i sredstvima iz EU fondova. Rade na nekoliko projekata koje bi realizirali s drugim udrugama, poput onih za djecu i osobe s posebnim potrebama.
“Imamo nov i nepoznat proizvod pa prvo idemo s varijantom da je to zabava. Ali uvjeren da ima potencijala da to postane alat za procjenu jer stavlja ljude u nesvakidašnju situaciju i možeš pratiti kako ljudi reagiraju. Imamo set gotovih igra, ali možemo ih prilagoditi i mjeriti upravo ono što treba – kako reagiraju, kako se snalaze u situacijama koje nisu uobičajene… Možemo točno mjeriti što se događa u određenoj situaciji.
Naša ideja daljnjeg razvoja ide upravo prema ovim alatima za poboljšanje rada organizacije. To se vani radi dosta ozbiljno, a mi ovdje idemo od nule. Zato za sada to ne guramo u prvi plan, nego pozivamo ljude da dođu i vide o čemu se riječ, da shvate, da odluče sviđa li im se, pa ako im se svidi idemo razgovarati dalje. Ali to je drugi poslovni model, drugačija cijena, angažman. Nema smisla ulaziti u takvo što ako nemaš polugodišnji ugovor, da imaš priliku raditi seriju simuliranih situacija, igra, pa na temelju toga raditi analize izvlačiti zaključke i raditi poboljšanja.”
“Bio bih zadovoljan da uspostavimo stabilan novčani tok i da razvijamo priču dalje”, zaključio je Miroslav priču o LARP-u i družini Terrible Creations.
