Godinama je umjetna inteligencija (AI) u poslovnom okruženju djelovala kao tihi pomoćnik u pozadini. Sažimala je sastanke, predlagala tekstove i odgovarala na pitanja koja bismo joj postavili. To razdoblje završava, piše Zeb Evans, osnivač i izvršni direktor tvrtke ClickUp, sveobuhvatne platforme za produktivnost na poslu, na portalu Fast Company.
Najnoviji AI agenti djeluju unutar sustava više poput članova tima. Uključuju se u projekte, ažuriraju planove i djeluju unutar timova. Po prvi put organizacije uvode u sustav „kolege” koji mogu vidjeti više nego što bi to ikada mogao ijedan pojedinac.
Evans godinama razvija alate koji timovima donose jasnoću i štede vrijeme. Stoga je svjestan prednosti koje donosi AI. No te promjene nameću dublje pitanje: što zapravo znači da AI „vidi sve” na radnom mjestu?
Etičko pitanje nije mogu li AI agenti tehnički pristupiti informacijama. Pitanje je odražava li njihov pristup ono s čime bi se razuman zaposlenik susreo tijekom obavljanja svog posla.
Kad vidljivost postane utjecaj
Većina radnih mjesta oslanja se na pristup utemeljen na ulogama i na dozvole kako bi se održao red. Ljudi vide samo informacije relevantne za njihovu ulogu, a te granice oblikuju način na koji timovi surađuju i rješavaju nesuglasice.
AI agenti kompliciraju taj sustav. Ako agent ima veći pristup nego što bi trebao, čak i slučajno, može iznijeti informacije koje mijenjaju način na koji se rad tumači i time udaljava odluke od ljudi koji bi ih trebali donositi.
Takvi se scenariji obično najprije pojavljuju u jednostavnim situacijama. Zaposlenik može postaviti agentu pitanje i dobiti odgovor temeljen na osjetljivim informacijama za koje nije znao da su u dosegu agenta.
Također, ljudi stvaraju svoje najbolje ideje kroz nacrte, bilješke i rane skice koje nisu namijenjene širokoj upotrebi. Čak i sama mogućnost da bi AI mogao iskoristiti te rane nacrte mijenja način na koji ljudi osmišljavaju ideje. Počet će ranije revidirati, manje slobodno dijeliti ideje i trošit će više vremena kako bi izbjegli pogrešna tumačenja.
Svaki se incident može činiti izoliranim, ali zajedno mijenjaju način na koji autoritet, kontekst i povjerenje kolaju kroz organizaciju.
Kako bi odgovorna uporaba AI-ja trebala izgledati
Središnje pitanje za lidere nije što su AI agenti sposobni učiniti, nego što bi im trebalo biti dopušteno vidjeti. Granice moraju biti jasne prije nego što ti sustavi postanu dio svakodnevnog rada.
AI agent koji radi u ime zaposlenika trebao bi imati isti pristup kakav ima i taj zaposlenik — ni više ni manje. Sve drugo stvara nesigurnost. Tko može vidjeti što? Tko može mijenjati što? Ta nesigurnost nagriza interno povjerenje.
Ograničavanje AI agenata na bilo koji drugi standard također stvara probleme. AI agent kojem nedostaje pristup zajedničkom kontekstu, javnim odlukama ili općem znanju o tvrtki davat će nepotpune ili obmanjujuće odgovore. Etički dizajn ne svodi se na minimiziranje pristupa. Riječ je o tome da se agentima da dovoljno točnog, aktualnog konteksta kako bi bili doista korisni.
Odgovornost također mora ostati na ljudima. Pristup definira što AI agent može učiniti; odgovornost definira tko snosi posljedice. Kada agent poduzme radnju, osoba koja ga je pozvala trebala bi biti odgovorna za ishod. Baš kao što menadžer snosi odgovornost za rad svog tima, delegiranje zadataka AI-ju može povećati učinkovitost, ali donošenje odluka i dalje pripada ljudima koji usmjeravaju rad.
Privatni kreativni prostori također zaslužuju zaštitu. Nacrti, osobne bilješke i rana promišljanja pomažu zaposlenicima testirati ideje prije nego što ih predstave. Ti prostori ne moraju biti potpuno zatvoreni, ali trebaju biti jasno definirani i poštovani. Njihovo očuvanje podupire zdravije eksperimentiranje i otvoreniju razmjenu ideja.
Transparentnost je važna tijekom cijelog procesa. Zaštićeni prostori funkcioniraju samo ako je sustav oko njih vidljiv i razumljiv. Kada AI agent preporuči radnju ili je izvrši, zaposlenici bi trebali moći razumjeti, barem na osnovnoj razini, kako je do tog zaključka došao.
Kako tvrtke sve više usvajaju AI agente, tehničke i organizacijske odluke se isprepliću. Sustavi utječu na to kako timovi surađuju, kako se informacije kreću i kako se ljudi osjećaju u vezi sa svojim radom. To oblikuje hoće li AI postati potporni dio radnog mjesta ili izvor napetosti.
„Pitanje više nije može li AI vidjeti sve. Pitanje je kako lideri definiraju granice i koliko jasno te izbore komuniciraju ljudima koji se na njih oslanjaju”, zaključuje Zeb Evans.
