Razumiju li direktori digitalnu transformaciju

Četvrta industrijska revolucija prisutna je u svim organizacijama, ali Deloiiteova studija otkriva četiri ključna paradoksa koji se odnose na strategiju, inovacije, lanac opskrbe i ljudske resurse

313
četvrta industrijska revolucija

Novo Deloitteovo istraživanje otkriva raskorak između organizacijskog entuzijazma direktora o mogućem utjecaju digitalne transformacije na njihovo poslovanje i korporativnih planova odnosno aktivnosti u četirima ključnim područjima: strategiji, transformaciji lanca opskrbe, pripremljenosti ljudskih resursa i ulaganja.

“Organizacije pri digitalnoj transformaciji moraju razmotriti niz pitanja – od onoga što žele transformirati do toga koje napredne tehnologije najbolje odgovaraju njihovim potrebama. Osim toga, važno je imati u vidu da se digitalna transformacija ne može provesti u izoliranom okruženju”, tumači Zlatko Bazianec, partner u Deloitteovom odjelu poslovnog savjetovanja i voditelj hrvatskog ureda. “Ona ne staje nakon implementacije nove tehnologije jer nije predviđena za autonomno funkcioniranje. Upravo suprotno, prava digitalna transformacija mora postati središnja sastavnica organizacije i odraziti se na sve aspekte društva.”

Globalno Deloitteovo izvješće “Paradoks četvrte industrijske revolucije: prevladavanje nepovezanosti na putu prema digitalnoj transformaciji” obuhvatilo je više od 350 direktora u proizvodnoj, energetskoj i rudarskoj industriji, ispitujući ih na koji način organizacije u tim sektorima ulažu ili planiraju ulagati u digitalnu transformaciju, koji su neki od ključnih izazova s kojima se suočavaju pri takvim ulaganjima te na koji način oblikuju svoje tehnološke i organizacijske strategije u području digitalne transformacije.

Rezultati istraživanja ukazuju na mješavinu entuzijazma i ambicioznih investicijskih planova, ali i na niz paradoksalnih nepovezanosti između korporativnih planova i njihove provedbe.

“Digitalna transformacija ne podrazumijeva univerzalan pristup. Organizacije žele ostvariti ravnotežu između poboljšanja trenutačnih operacija i korištenja mogućnosti preobrazbe koje sa sobom nosi Industrija 4.0”, tumači izjavio je Gordan Kožulj, menadžer u Deloitteovom odjelu poslovnog savjetovanja. “Kako bi se uspješno uskladilo planiranje i ulaganje s provedbenim djelovanjem, digitalnu je transformaciju potrebno učiniti dijelom strateškog plana i operativnog okvira organizacije. Društva koja su najspremnija za Četvrtu industrijsku revoluciju u potpunosti su prihvatili tehnološku mogućnost preobrazbe na svim razinama organizacije.”

Četvrta industrijska revolucija prisutna je u svim organizacijama, ali studijom su utvrđena četiri ključna paradoksa koji se odnose na strategiju, inovacije, lanac opskrbe i ljudske resurse.

Strateški paradoks

Gotovo svi ispitanici, njih 94 posto, naveli su kako je digitalna transformacija obveza organizacije, ali znatno manje ispitanika – 68 posto svih ispitanika i 50 posto direktora – u njoj vidi način da povećaju profitabilnost. To ukazuje da ispitanici operativno poboljšanje povezuju sa strateškim rastom, ali ne povezuju nužno digitalnu transformaciju s rastom prihoda. Mnogi smatraju digitalnu transformaciju “obrambenim” ulaganjem radi zaštite tržišne pozicije, a ne prilikom za rast poslovanja.

Inicijalnim manjim ulaganjima, a zatim postupnim rastom investicija, moguće je prerasti “obrambenu fazu” te stvoriti nove organizacijske kapacitete usmjerene prema inovacijama.

Inovacijski paradoks

Direktori smatraju da se inicijative u području digitalne transformacije prvenstveno pokreću iz želje za povećanjem produktivnosti i dosezanja operativnih ciljeva, odnosno da se primjenom tehnologije želi poboljšati učinkovitost obavljanja postojećih zadataka. Međutim, organizacije bi trebale uvidjeti da postoje i drugi važni razlozi za pokretanje ulaganja u digitalnu transformaciju.

Digitalna transformacija, naime, dovodi do povećanja inovacija (usluga i/ili poslovnog modela), što će vrlo vjerojatno dovesti do pozitivnih povrata na ulaganja. Navedeno postaje sve važnije jer organizacijama koje to ne učine prijeti konkurencija kojoj su inovacije ključni pokretač svih većih ulaganja.

Paradoks lanca opskrbe

Direktori su identificirali lanac opskrbe kao najvažnije područje budućeg ulaganja, međutim samo 34 posto ispitanika smatra lanac opskrbe pokretačem inovacija. Zanimljiv je i podatak da je samo 22 posto direktora/voditelja lanaca opskrbe (engl. Chief Supply Chain Officers – CSCO) imalo aktivnu ulogu prilikom donošenja odluka o digitalnoj transformaciji.

Organizacije bi trebale integrirati i povećati važnost uloge direktora/voditelja lanaca opskrbe, a zatim i uskladiti njihovu funkciju sa širim strateškim ciljevima.

Paradoks koji se odnosi na ljudske resurse

Ispitanici uglavnom smatraju da imaju odgovarajuće ljudske resurse za digitalnu transformaciju. Samo je 15 posto ispitanika navelo da trebaju iz temelja promijeniti sastav i vještine djelatnika. Međutim, ispitanici i dalje smatraju pronalazak, osposobljavanje i zadržavanje pravih talenata najvećim organizacijskim i kulturnim izazovom.

Zanimljiv je i podatak koji ukazuje da su ispitanici čije organizacije primjenjuju transformacijsku tehnologiju zadovoljniji s trenutačnim stanjem ljudskih resursa u svojoj organizaciji. Naime, u 92 posto slučajeva organizacije koje se redovno služe digitalnim tehnologijama smatraju da imaju i odgovarajuće ljudske resurse, dok one koje se malo ili nimalo služe navedenim tehnologijama najveći jaz vide upravo između ljudskih resursa i razvoja: samo 42 posto ispitanika smatra da su trenutačni ljudski resursi u organizaciji prikladni za digitalnu transformaciju.

S obzirom na to da digitalna transformacija znatno utječe na ljudske resurse, organizacije bi trebale anticipirati trendove i biti ispred potreba ljudskih resursa, unaprijed ulagati u razvoj ljudskih resursa te uključiti zaposlenike u postupak digitalne integracije.

Što s prikupljenim informacijama

Ključ korištenja potencijala četvrte industrijske revolucije je u potpunom korištenju informacija: od “pametno” povezane imovine do donošenja odluka, što se još naziva materijalno-digitalno-materijalna petlja (engl. physical-digital-physical loop  – PDP loop).

Devedeset posto ispitanika izjavilo je kako njihove organizacije kontinuirano prikupljaju podatke o materijalnom poslovanju, ali mnogo manje ispitanika smatra da ih mogu adekvatno analizirati. Samo polovica ih tvrdi da njihove organizacije temeljem tih podataka mogu djelovati u stvarnom vremenu. Zatvaranje PDP petlje trebao bi biti primarni cilj organizacija prilikom ulaganja u digitalnu transformaciju.

Deloitteovo istraživanje upućuje na to da organizacije u proizvodnoj, energetskoj i rudarskoj industriji razumiju prilike koje im nudi Industrija 4.0. Uspostava povezanijih, inteligentnijih operacija koje pružaju brže odgovore omogućit će im prevladavanje prepreka i pronalazak puta koji uistinu utjelovljuje obećanja Četvrte industrijske revolucije.