Ministarstvo rada uputilo je u javno savjetovanje prijedlog zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. To je prvi pokušaj da se neprijavljeni rad definira i suzbije zakonom. Neprijavljeni rad prisutan je u različitim djelatnostima i u različitim pojavnim oblicima, od potpuno neevidentiranog rada, koji uključuje i pojavu “lažne samozaposlenosti”, do, različitih varijanti djelomično neprijavljenoga rada. Javno savjetovanje otvoreno je do 19. rujna.
Kolokvijalno poznat kao “rad na crno”, neprijavljeni rad negativno utječe na razvoj ukupnog gospodarstva budući uskraćuje državu za pripadajuća javna davanja, a radnika za odgovarajući dohodak, pravo na mirovinski staž i osiguranje drugih radničkih prava. Neprijavljeni rad nerijetko podrazumijeva i nezadovoljavajuće uvjete rada, uključujući izloženost rizicima zbog neodgovarajuće zaštite na radu, nedostatnu socijalnu zaštitu te ograničene mogućnosti za razvojem i napredovanjem takvih radnika, navodi predlagač zakona.
U prijedlogu zakona definira se neprijavljeni rad u užem smislu kao nepostojanje prijave na obavezna osiguranja, dok definicija u širem smislu obuhvaća situacije kada radnik ima formalno zasnovan radni odnos, ali se dio rada koji obavlja ne evidentira i ne plaća.
Solidarna odgovornost ugovoratelja i podizvođača
Zakon pokriva i situacije kada poslodavac koji je ugovorio posao angažira podizvođače da obave određeni dio posla. Ako je podizvođač imao radnike na crno ili ne može ispuniti obveze prema svojim zaposlenicima, odgovoran će biti i ugovaratelj posla. Čini se da su ove regule uglavnom usmjerene na građevinsku industriju, ali primjenjive su i šire. Tako bi se osiguralo da radnik bude plaćen za svoj rad, a istovremeno bi se potaknulo ugovaratelja da opreznije bira podizvođače.
U prijedlogu zakona propisuje se da će se u slučaju kada se zatekne radnik koji nije prijavljen smatrati da je zaposlen kod poslodavca šest mjeseci prije dana kada je utvrđena nepravilnost. Poslodavac će mu za tih šest mjeseci morati isplatiti punu plaću i doprinose.
Osim isplate pune šestomjesečne plaće i doprinosa, poslodavac će za svakog neprijavljenog radnika morati uplatiti u državni proračun 2650 eura (što odgovara sadašnjoj kazni od 20.000 kuna), a u slučaju ponovnog utvrđivanja neprijavljenog rada kod istog poslodavca kazna će iznositi 6640 eura (oko 50.000 kuna). Ministarstvo rada kao predlagač zakona vjeruje da će propisanim mjerama odvratiti poslodavce od počinjenja prekršaja.
Zakon bi, naravno, štitio i državljane trećih zemalja koji rade u Hrvatskoj pa i onda kada rade neprijavljeni, suprotno odredbama Zakona o strancima.
Predviđena je i objava popisa poslodavaca kod kojih je obavljen inspekcijski nadzor i nisu utvrđena kršenja prava iz radnih odnosa, ali i popisa poslodavaca kod kojih se utvrdi kršenje prava radnika.
Evidencija rada i evidencija neaktivnih osoba
Zakonom se uvode evidencija rada i evidencija neaktivnih osoba. Cilj je da se u realnom vremenu bilježe podaci o radnicima i radnom vremenu te podaci o samozaposlenim osobama koje rade putem digitalnih platformi.
Uspostavom sustava olakšava se inspkcijski nadzor i sprečava neplaćeni prekovremeni rad, rad više od zakonom dopuštene tjedne satnice, neisplata povećane plaće, tumače u Ministarstvu.
Evidencija neaktivnih osoba omogućit će podlogu za analizu rizika od neprijavljenograda koja utjee na provođene ciljanih inspekcijskih nadzora i učinkovitije postupanje prema poslodavcima, navodi se u obrazloženju prijedloga.
Zakon bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja 2023., ali za uspostavu baza podataka koje iz njega proizlaze trebat će još šest do 18 mjeseci, rekao je za Jutarnji list ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić.
