“Vjerujem da će tehnologija u zdravstvu sve više napredovati i olakšavati procese rada, no uvijek će biti potrebna stručna osoba sa znanjem koja će to nadgledati i upravljati uređajima. Digitalizacija i umjetna inteligencija mogu unaprijediti dijagnostiku, ali nikada ne mogu u potpunosti zamijeniti ljudsku prosudbu i empatiju u radu s pacijentima”, istaknula je Marija Franjić, prvostupnica radiološke tehnologije iz Osijeka, u razgovoru za projekt TeenBiz. Ističe važnost tehnološkog napretka, ali i ulogu čovjeka u cijelom procesu.
Upravo zbog tog neophodnog, ljudskog segmenta u zdravstvu, spremno je ispričala i svoju priču o značaju pripravništva, ali i problemima koji zapošljavanje nosi.
“Završila sam fakultet, a ne mogu ništa”
Između dvije generacije zdravstvenih radnika stoji ključna razlika – pripravništvo. Marija je gotovo godinu dana čekala da započne svoje pripravništvo, dok će nove generacije ući u bolnice odmah nakon diplome. Ukidanjem pripravništva za niz zdravstvenih zanimanja, smatra, Ministarstvo zdravstva je od sredine svibnja 2025. skratilo put do posla, ali možda i do znanja.
Budućnost su hrvatskog zdravstva, a mladi bez pripravništva su s manje znanja i više odgovornosti
Nakon završetka preddiplomskog studija Radiološka tehnologija, pojašnjava Marija, potrebno je odraditi godinu dana pripravništva u bolnici kako bi se ostvarila licenca za rad. Studenti se godinama susreću s istim problemom, a to je nedostatak mjesta, zbog čega se Marija, kako sama kaže, osjećala kao da stoji u mjestu: “Završila sam fakultet, a ne mogu ništa”.
Do prilike nakon gomile prijava
Studenti radiološke tehnologije nisu jedini koji su imali sličan problem, jer se Marija prijavljivala i u zagrebačku Vinogradsku bolnicu za pripravništvo kada je bio otvoren natječaj za fizioterapeute. Primalo ih se četvero ili petero, a njih je došlo više od stotinu, prisjeća se.
Nakon gotovo godinu dana prijavljivanja na brojne natječaje u više gradova, ostvarila je pripravništvo u KBC-u Osijek. Danas s osmijehom kaže da je zadovoljna iskustvom i da svakim danom uči nešto novo.
“Kolege su odlične, voljne pomoći, a rad s pacijentima je najizazovniji dio”, priznaje. Razlika u odnosu na studentsku praksu je velika, sada je riječ o plaćenom poslu, većoj odgovornosti u kojoj sve više ima stvarne samostalnosti. Ocjenjuje kako se puno toga nauči stažiranjem godinu dana u bolnicama, i da će vjerojatno prije zaposliti nekoga takvoga nego nekog novog.
Izbor studija nije bio slučajan izbor
Za Mariju studij radiološke tehnologije nije bio slučajan izbor. Bio je to rezultat interesa, volje i želje za dinamičnim poslom u medicinskom svijetu. Marija priznaje da nije bila sigurna kojim putem želi ići nakon što je završila prirodoslovnu gimnaziju.
“Biologija i kemija su me uvijek privlačile, daleko više nego informatika ili matematika”, uz smiješak će Marija dodajući kako nije htjela upisati medicinski fakultet jer studij traje – predugo.
Nakon osobnog istraživanja, odlučila se za radiološku tehnologiju jer je traženo zanimanje, dobro plaćeno i pruža mogućnosti rada u Hrvatskoj i inozemstvu. Upisala je Zdravstveno veleučilište u Zagrebu. Studij je započela u vrijeme pandemije, predavanja su bila online, dok su se vježbe odvijale u bolnici.
U razgovoru se Marija ponovo osvrnula na odluku Ministarstva zdravstva kojom je u svibnju 2025. ukinuto pripravništvo prvostupnicima niza zdravstvenih zanimanja. Marija tvrdi kako “tri mjeseca pod mentorstvom nisu dovoljna da se sve pohvata i nauči”. Procjenjuje da će studenti izlaziti manje spremni za samostalan rad. Svjesna je razloga za takvu odluku, koja je, po njezinim saznanjima, donesena prvenstveno zbog ekonomskih razloga, a ne zbog nedostatka mjesta u bolnicama, budući da su prvostupnici javno financirani posredstvom Ministarstva zdravstva.
Poduzetništvo u zdravstvu: izazov za one s velikim planovima
“Trenutačno ne, ali tko zna što budućnost donosi”, odgovorila je Marija na pitanje o mogućem iskoraku u poduzetništvo.
“Možda jednog dana, kad steknem više iskustva”, kaže uz osmijeh. Smatra da je za ulazak u poduzetništvo u njezinoj struci ključan financijski aspekt, budući da je riječ o području koje zahtijeva vrlo skupu opremu i tehnologiju.
Bez ozbiljnih ulaganja i podrške teško je započeti samostalno, zaključuje.
Motivacija leži u osjećaju da se tvoj rad cijeni
Marija priznaje da ju najviše motivira osjećaj sigurnosti i stabilnosti, ali i svijest da se trud dugoročno isplati.
Možda nećemo promijeniti sve, ali možemo barem pokrenuti promjenu, kaže Marija
“Nemam neke velike planove, samo želim raditi posao koji volim i imati normalan život”, iskrena je. Smatra da mladi u Hrvatskoj često imaju volju i znanje, ali da ih sustav ne potiče dovoljno.
“Puno nas bi ostalo ovdje kad bi bilo više prilika i manje čekanja. Nije sve u novcu, nego u osjećaju da se tvoj rad cijeni”, dodaje.
Na pitanje kako vidi budućnost mladih, kaže da unatoč svemu vjeruje da se polako stvari mijenjaju. “Sve više mladih glasno govori o problemima, što je već neki napredak. Možda nećemo promijeniti sve, ali možemo barem pokrenuti promjenu”, poručuje.
Veseli se izazovima i budućnosti
Unatoč izazovima, Marija je optimistična. Ističe da joj je rad u bolnici već sada mnogo korisniji nego sama praksa, jer se osjeća odgovornije i spremnije za stvarni rad u struci.
Razmišlja i hoće li odmah nastaviti s diplomskim studijem ili se zaposliti.
Iako studij može biti zahtjevan i sistemski izazovan, Marija Franjić pokazuje da su praktično iskustvo, strpljenje i volja za učenjem ključni za uspjeh. Njezina priča je podsjetnik da kvalitetno pripravništvo nije formalnost, nego prava priprema za buduće profesionalce.
Autorica: Lara Lešić; Pripremila: Ema Buković.
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom TeenBiz sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
