Usamljenost kao cijena slobode: Skriveni teret solo poduzetništva

Kad je Gabriela Flax napustila svoju korporativnu poziciju na kojoj je vodila 40 ljudi kako bi sama razvijala svoj posao karijernog coachinga i preselila se iz Londona u Sydney, prva stvar koju je primijetila bila je – tišina. Bez neprestanog uredskog prešetavanja, žamora,  zvonjave telefona i ostalih klasičnih uredskih zvukova napokon se mogla prepustiti tišini kakvu je oduvijek željela.

Ali ubrzo je shvatila: “Oh, oko mene nema nikoga. Sama sam”.

“U početku sam svoju Substack platformu nazvala No One’s in the Kitchen. Završim poslovni poziv vrlo uzbuđena jer sam upravo potpisala novog klijenta, odem u kuhinju napraviti kavu, a ondje… nema nikoga. Samo moj pas koji me gleda”, objašnjava Flax, karijerna trenerica i osnivačica newslettera Pivot School, na portalu Fast Company.

Jedinstvena vrsta usamljenosti

Samostalno poduzetništvo može biti oslobađajuće, ali može imati i svoju cijenu: jedinstvenu vrstu usamljenosti koja, prema istraživanjima, proizlazi iz intenzivne neizvjesnosti, ograničenih resursa, odgovornosti i vremenskog pritiska. Poduzetničke i freelancerske online grupe na raznim platformama prepune su solo poduzetnika koji se bore s usamljenošću.

“Usamljenost je u mnogim slučajevima hitna mentalno-zdravstvena situacija”, tumači dr. Michael A. Freeman, psihijatar iz San Francisca koji radi isključivo s poduzetnicima.

Dodaje kako je ironično da se “poduzetnici često osjećaju prilično usamljeno unatoč tome što svakog tjedna komuniciraju s mnogo ljudi i imaju vrlo velike mreže kontakata”. No, te su veze uglavnom “transakcijskog karaktera”, a solo poduzetnici posebno teže “jedinstvenoj osobnoj viziji”, razlaže Freeman.

A Flax dodaje kako “osjećaj usamljenosti može nastati zbog nedostatka ljudi oko nas, ali i zbog toga što ste osoba koja tako čvrsto drži do svog stava”.

Prepoznavanje ‘petlje usamljenosti’

Posebno u ranim danima poduzetničkog poduhvata, solo poduzetnici “žive i dišu za svoj novi posao”, objašnjavaju Ashley Evenson i Beki Gowing, autorice studije o poduzetničkoj usamljenosti i sagorijevanju. Evenson je predavačica kreativnog poduzetništva na Goldsmithsu, Sveučilište u Londonu, dok je Gowing, predavačica modnog poduzetništva na London College of Fashion.

One kažu kako usamljenost “može biti okidač za druge teškoće mentalnog zdravlja, koji može narušiti donošenje odluka, kreativnost i emocionalnu otpornost”. Društvene interakcije slabe, prekovremeni rad raste… Započinje začarani toksični ciklus.

Diane Sullivan, profesorica biznisa na Sveučilištu Dayton, naziva to regulatornom petljom usamljenosti: neki osnivači odgovaraju tako da grade veze i hobije, dok se drugi povlače u sebe, potencijalno pogoršavajući izolaciju.

Gabriela Flax morala je biti kreativna kako bi izgradila odnose u svojoj novoj ulozi i gradu – primijenila je digitalne pozive na ručak putem platforme TikTok i pisala je tekstove za druge solo poduzetnike. U svom djelovanju, koje opisuje kao “pojedeš samo ono što uloviš”, solo poduzetnici si teško mogu priuštiti da ih usamljenost skrene s puta.

Pročitajte nekoliko savjeta kako se boriti protiv usamljenosti kad ste solo poduzetnik.

Tražite duboka socijalna iskustva

Učiniti prvi korak izlaska iz usamljenosti može biti neugodno, ali ključno je da se potrudite kako biste se uključili u offline interakcije, čak i ako vam se to čine nelagodno.

Juliana Schroeder, izvanredna profesorica u grupi Management of Organizations na Berkeley Haas, kaže da je jedan od glavnih pokretača usamljenosti to što ljudi zamjenjuju duboka socijalna iskustva plitkim.

“Plitka socijalna iskustva su ona koja se oslanjaju na AI interakcije, online angažman (posebno na društvenim mrežama) i daju prednost površnijim vrstama komunikacije, poput kratkih tekstualnih razgovora ili grupnih razgovora, umjesto razgovora jedan na jedan. Druge potencijalne veze, poput razgovora sa susjedima ili s ljudima s kojima se ne slažemo (npr. zbog političkih nazora), “počinju potpuno nestajati”, kaže ona.

“Predlažem stvaranje okruženja koja uključuju redovit kontakt s članovima zajednice, ponavljajuće duboke razgovore za održavanje i razvoj prijateljstava, te izlazak iz zone socijalne udobnosti kad god se ukaže prilika.”

I to možda nije toliko teško kako zamišljamo. “Otkrivamo da su psihološke intuicije ljudi o takvim interakcijama pogrešno podešene”, objašnjava Schroeder, a neugoda i iscrpljenost koje očekujemo zbog njih često se pokažu slabijima od ugode interakcije i dobrih osjećaja koje obje strane imaju poslije.

Flax preporučuje da se povežemo izvan posla: “Ako idete u teretanu u utorak u 15 sati ili u kafić u četvrtak u 11 sati, neće svi tamo biti samozaposleni ili graditi svoj projekt. Ali velika je šansa da nemaju klasičan posao od devet do pet”, objašnjava. “Možda će vam se biti teško predstaviti prvih pet puta, ali šesti put pomislite – ‘Ma, nema veze’.”

Kvaliteta prije kvantitete

Proaktivno sprječavanje usamljenosti može nam pomoći da kasnije njome upravljamo,  kaže Freeman, koji preporučuje “uključivanje u širok krug odnosa u kojima niste vođa niti konačni donositelj odluka”.

“Jedan osnivač tvrtke s kojim radim igra nogomet u regionalnoj amaterskoj ligi. Ima mnogo prijatelja u timu, timu kojeg ne mora voditi, a zajedništvo mu pruža veliku socijalnu podršku”, navodi primjer.

Flax se slaže, napominjući da online grupe, iako su “pune zajedničkog osjećaja da smo svi u tome zajedno”, gube smislenost kad prijeđu šest do sedam ljudi. “Samo nas nemojte sve staviti u jednu prostoriju”, kaže, dodajući da breakout sobe (radne sobe za rad u manjim grupama) na Zoom pozivima, primjerice, potiču dublje veze jedan na jedan.

Fizička aktivnost i san

Tim Michaelis, izvanredni profesor na katedri za psihologiju na North Carolina State University, osnovao je i vodi godišnju konferenciju Health in Entrepreneurship.

Fizička aktivnost i san, kaže, dvije su velike preporuke, navodeći dodatna istraživanja koja pokazuju da “aktivnosti u slobodno vrijeme omogućuju odmak od poduzetničkog rada i poboljšavaju uspješnost poduhvata”.

“Uključivanje u lokalnu sveučilišnu zajednicu može pomoći da se povežete s istomišljenicima, da se osjećate manje usamljeno i poboljšate vlastitu dobrobit”, dodaje. “Mali korak može biti odlazak na natjecanje ili slanje e-maila profesoru da vidite treba li pomoć s gostujućim predavanjem. Ponekad je to win-win situacija.”

U konačnici, vrijedno je zapamtiti da usamljenost ne nastaje samo zato što ste tim od jedne osobe. Claude Fernet, profesor organizacijskog ponašanja na Université du Québec à Trois-Rivières, koji proučava stresore na poslu u malim i srednjim poduzećima, ističe da solo osnivači imaju najmanje jednu prednost kada govorimo o stresovima. Naime, vlasnici-menadžeri, odnosno poduzetnici koji vode mali tim zaposlenika, osjećaju dodatnu odgovornost za dobrobit i plaće drugih, što dovodi do dodatnog opterećenja zbog nastojanja da zaštite druge od stresa.

Ipak, dodaje, “psihološki teret izolacije predstavlja značajan problem u oba slučaja”.

Flax pak preporučuje da usamljenost prihvatimo kao proces, a ne kao jednokratni ili stalni problem. Usamljenost dolazi i prolazi, a može se pojavljivati u različitim intenzitetima i oblicima ovisno o okolnostima.

“Nemojte joj se odupirati, jer usamljenost je dio izgradnje nečeg značajnog. Doći će dan kada će posao u koji ste uložili biti prepoznat od drugih i tada ćete na temelju toga  izgraditi nevjerojatnu zajednicu.”