Podaci za kraj ožujka 2026. koje je objavila FINA pokazuju istodobno pogoršanje i poboljšanje u segmentu duga poslovnih subjekata. U Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentiran je 13.941 poslovni subjekt s neizvršenim obvezama, što je 4,3 posto više nego u veljači te 7,1 posto više nego prije godinu dana. Riječ je o kontinuiranom rastu broja blokiranih, koji upućuje na širenje problema nelikvidnosti među poduzećima.
S druge strane, ukupna glavnica duga iznosi 420,2 milijuna eura, što je blagi mjesečni pad od 1,0 posto te značajan godišnji pad od čak 46,7 posto. Ovakav raskorak između rasta broja dužnika i pada ukupnog duga sugerira promjenu strukture problema: manje je velikih dužnika, dok raste broj manjih, financijski slabijih subjekata.
Struktura duga dodatno potvrđuje tu tezu. Pravne osobe čine 43,8 posto svih blokiranih (6.103 subjekta), ali generiraju čak 68,7 posto ukupnog duga (288,7 milijuna eura). Istodobno, 7.838 fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost sudjeluje s relativno manjim iznosom od 131,5 milijuna eura, što upućuje na disperziran, ali pojedinačno manji dug.
U takvom kontekstu moguće je govoriti o djelomičnom “čišćenju” sustava od velikih dužnika (kroz stečajeve, nagodbe ili otplate), uz paralelni rast pritiska na mikro i male poduzetnike koji su osjetljiviji na poremećaje likvidnosti.
Za razliku od poslovnog sektora, kod potrošača su trendovi stabilniji, ali dugoročno zabrinjavajući. Broj blokiranih potrošača iznosi 197.291, što je blagi pad na mjesečnoj (-0,2%) i godišnjoj razini (-1%). Međutim, njihov ukupni dug dosegnuo je 3,1 milijardu eura, uz rast od 1,2 posto u odnosu na veljaču i 3,9 posto na godišnjoj razini.
Posebno je izražena koncentracija duga: svega 0,8 posto potrošača (1.502 osobe) drži čak 53,6 posto ukupnog duga, odnosno 1,6 milijardi eura. Uz to, dominiraju dugovanja starija od godinu dana, što ukazuje na dugotrajnu blokadu i nisku vjerojatnost brzog razrješenja.
Struktura vjerovnika također otkriva prioritete opterećenja: najveći udio duga odnosi se na državu (37,1%), dok banke i financijske institucije zajedno čine oko četvrtine ukupnog potraživanja.
Usporedno gledano, dok se kod poslovnih subjekata problem širi na veći broj manjih dužnika uz smanjenje ukupnog tereta, kod potrošača se dug sve više koncentrira i produbljuje kod manjeg broja visoko zaduženih. Takva divergencija ukazuje na različite faze prilagodbe – poslovni sektor prolazi kroz redistribuciju rizika, dok kod građana dominira dugotrajna financijska zarobljenost najranjivijih skupina.
