Kriptovalute, kao niti inicijalne ponude povezane s njima (Initial Coin Offer ili Initial Token Offer – ICO) nisu posebno regulirane unutar zakonodavnog okvira Republike Hrvatske. Ujedno, ne postoji niti poseban propis na razini Europske unije koji bi izričito regulirao tu materiju, upozorava Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) zbog sve većeg interesa javnosti za virtualne odnosno kriptovalute kao što su primjerice bitcoin ili ether.
Kako se kaže u priopćenju Hanfe, trgovanje kriptovalutama i ICO-i se često u medijima spominju kao atraktivni i navodi se kako se njima lako i na jednostavan način može zaraditi ili doći do sredstava za financiranje određenih projekata.
Visokorizične i neregulirane aktivnosti
„ICO-evi se uglavnom provode putem interneta i društvenih mreža, često su inicirani izvan Republike Hrvatske ili čak izvan EU. Kako bi se pridobilo povjerenje ulagačke javnosti, u njihovoj promociji su ponekad eksponirani i uspješni poduzetnici i osobe iz javnog života poznate pojedinom lokalnom odnosno nacionalnom tržištu.“
Međutim, Hanfa ističe kako je često riječ o visokorizičnim i nereguliranim aktivnostima pa potencijalni ulagatelji moraju biti svjesni mogućnosti gubitka svih uloženih sredstava i mogućeg nedostatka pravne zaštite. Naime, s obzirom na razne pojavne oblike kriptovaluta, njihove strukture, načina na koji se nude te činjenice da ne postoji specifična regulativa kriptovaluta na europskoj i nacionalnoj razini, procjena pravne naravi kriptovaluta ovisit će o tome kako je ICO strukturiran u pojedinom slučaju.
Što je ICO?
ICO je nova metoda prikupljanja sredstava u javnosti, uz upotrebu takozvanih coina odnosno tokena. Svaki ICO može se razlikovati u odnosu na njegovu strukturu i prava koja kupac stječe kupnjom tokena, što znači da prava povezana s kupnjom određenih tokena nisu standardizirana. U većini slučajeva proizvodi u okviru ICO-a kupuju se za određenu kriptovalutu (npr. bitcoin, eter).
Tokeni se stvaraju i distribuiraju pomoću takozvane Distributed Ledger Technology (DLT) kao širokopojasne tehnologije primjenjive u raznim područjima, primjerice u vođenju raznih elektroničkih baza podataka u industriji, uslužnim djelatnostima, financijskom sektoru, državnoj upravi itd., gdje nema centralnog administratora ili pohrane podataka, dok se sekundarno trgovanje tokenima u pravilu organizira na posebnim trgovinskim platformama namijenjenima kupovini, prodaji ili razmjeni kriptovaluta.
Koji su rizici povezani s kriptovalutama i ICO?
• Uglavnom neregulirano područje, uslijed čega je češća mogućnost prijevara i drugih nepravilnosti
• Manjak pouzdanih i relevantnih informacija
• Visoki rizik od gubitka dijela ili svih uloženih sredstava
• Izrazita volatilnost vrijednosti ulaganja i nemogućnost svakodobnog „izlaska“ iz ulaganja
• Rizici vezani uz informatičku tehnologiju koja se koristi za izradu i distribuciju tokena (primjerice, hakerski napadi, nemogućnost pristupa tokenima, gubitak ključa za pristup tzv. digitalnom novčaniku).
Primjereno postupanje
Trenutačno se na razini Europske unije vode rasprave o primjerenom postupanju u vezi s temom kriptovaluta, pri čemu se u obzir uzimaju propisi koji reguliraju financijsko tržište (MiFID, AIFMD, Prospectus i sl.), zaštitu potrošača, platni promet, sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma itd.
U svakom slučaju, u ovom trenutku ne postoje jedinstveno primjenjiva i standardizirana pravila vezana uz kriptovalute i povezanu tehnologiju.
Regulatorna tijela odnosno središnje banke država članica EU-a, pa tako i HNB, su u proteklom razdoblju objavljivala upozorenja o mogućim rizicima povezanim s ulaganjima u kriptovalute, koja su uglavnom upućivala na Upozorenje za korisnike virtualnih valuta koje je 12. prosinca 2013. objavilo Europsko nadležno tijelo za bankarstvo (EBA).
U zaključku Hanfa poziva potencijalne ulagatelje u kriptovalute na odgovorno i oprezno ponašanje. Savjetuje da se prije donošenja odluke o ulaganju detaljno informiraju o karakteristikama odnosno rizicima ulaganja u kriptovalute i ICO, a posebno na rizik gubitka novca s obzirom da ne postoje posebni regulatorni mehanizmi zaštite.
