Zbivanja u 2020. negativno su utjecala na proračune hrvatskih lokalnih jedinica te su rezultirala padom prosječnih ukupnih prihoda i rastom prosječnih deficita. Kako bi podigli razinu proračunske transparentnosti i informiranosti građana, Ministarstvo financija svake godine objavljuje podatke o ostvarenju proračuna svih lokalnih jedinica.
U novom broju Osvrta Instituta za javne financije pod nazivom Ostvarenje proračuna gradova, općina i županija u 2020. Mihaela Bronić, Katarina Ott, Branko Stanić i Filip Badovinac sistematiziraju i prikazuju osnovne podatke Ministarstva financija o ostvarenju proračuna lokalnih jedinica, njihovim prihodima i rashodima te suficitu/deficitu u 2020. Autori također istražuju razlike između lokalnih jedinica i utjecaj geografskog položaja na financijsko stanje općina i gradova.
Prihodi u županijama rastu, u općinama i gradovima padaju
Prosječni ukupni prihodi svih vrsta lokalnih jedinica u razdoblju 2017. – 2019. pokazuju rastući trend, koji se u 2020. nastavlja samo u županijama, dok se u gradovima i općinama
2020. ti prihodi smanjuju. Prosječni ukupni prihodi 2020. u županijama iznose 242 milijuna kuna, u gradovima sa Zagrebom 143 milijuna kuna, u gradovima bez Zagreba 86 milijuna kuna te općinama oko 13 milijuna kuna.
Slično je i s prosječnim prihodima po stanovniku, koji u 2020. bilježe porast samo u županijama, dok u općinama ostaju podjednaki, a u gradovima se smanjuju; u općinama i
gradovima iznose oko 5500 kuna, a u županijama oko 1600 kuna.
Prosječni ukupni rashodi u 2020. također su porasli u županijama, dok su se u gradovima i
općinama zadržali na razinama iz 2019. No, prosječni rashodi po stanovniku u 2020. u županijama i gradovima su se povećali, a u općinama smanjili.
Razina prihoda po stanovniku nije se bitno promijenila. Županije već godinama imaju prosječne prihode po stanovniku manje od 3000 kuna. U više od 60 posto gradova i
općina i dalje iznose između 3000 i 6000 kuna, dok se broj onih s prihodima po stanovniku većim od 9000 kn u 2020. smanjio, naročito među gradovima.
Proračuni općina u prosjeku su najuravnoteženiji; gradovi imaju najveće deficite, a županije ostvaruju suficite. Prosječan deficit gradova u 2020. je za oko 7 milijuna kuna veći nego što je bio 2019., a županije koje su u 2019. prosječno bile u deficitu, u 2020. su ostvarile prosječan suficit od 2 milijuna kuna.
Utjecaj geografskog položaja
Analiza ukazuje na izniman utjecaj obalnog položaja pojedinih lokalnih jedinica na njihovo financijsko stanje: među općinama s prihodima po stanovniku većim od 10.000
kuna od njih 29 čak 17 smješteno je uz more. No, s vremenom raste i udio općina s najvećim prihodima po stanovniku koje se ne nalaze uz more (za 14 posto u odnosu na 2019.).
Među općinama s prihodima po stanovniku manjim od 3000 kuna, od njih 42 samo se dvije nalaze uz more (Bilice i Dugi Rat).
Među gradovima s najvećim prihodima po stanovniku, više od polovice (11 od 20) nalazi se uz more.
No, prilikom tumačenja financijskog stanja općina i gradova treba biti oprezan, budući da mnoge općine i gradovi u pojedinoj godini imaju visok udio državnih i/ili EU pomoći u ukupnim prihodima poslovanja. Isto tako općine i gradovi s najvećim prihodima po
stanovniku koji se ne nalaze uz more imaju znatno veći udio pomoći od onih uz more. Svakako treba imati na umu da veći udio državnih i/ili EU pomoći nužno ne znači i slabiji fiskalni kapacitet lokalne jedinice. Pojedine općine i gradovi, što je pohvalno, iskorištavaju više EU sredstava od drugih pa za detaljniju analizu treba odvojeno promatrati različite vrste pomoć.
Zaključak
Uz pomoć ove analize i podataka koji su uz nju dostupni u Excel formatu, zainteresirani se mogu upoznati s financijskim stanjem svojih općina, gradova i županija te ga uspoređivati sa stanjem u proteklim godinama, ali i sa stanjem u drugim općinama, gradovima i županijama.
Autori se nadaju kako će njihova analiza potaknuti Ministarstvo financija da, uz podatke koje već objavljuje, počne objavljivati i strojno čitljive baze proračuna lokalnih jedinica koje uključuju i njihove proračunske korisnike te godišnja financijska izvješća svih pravnih osoba u (su)vlasništvu lokalnih jedinica kao i ustanova koje su one osnovale, s objašnjenjima obuhvata, metodologije, lomova u nizovima podataka i redovnim ažuriranjem tih baza. Autori također smatraju kako bi njihova analiza mogla biti korisna u neophodnim reformama za ostvarivanje funkcionalne i održive lokalne samouprave.
