Nedavno me netko na sastanku pitao ono usputno pitanje koje svi često postavljamo: “Kako si ovih dana?” I prije nego što sam odgovorila, u glavi sam prošla brzu check-listu: posao OK, djeca OK, sve funkcionira, uz standardne životne zavrzlame. Automatski sam rekla: “Dobro sam”. A zapravo – nisam bila baš dobro.
Bila sam umornija nego inače, lakše razdražljiva, malo više u mislima i teže mi se bilo koncentrirati. Nije to bilo ništa dramatično, ali nije bilo ni sasvim uobičajeno.
I to je upravo ono što zadnjih mjeseci sve češće primjećujem, kod sebe i kod ljudi s kojima radim. Ljudi svjesno smanjuju praćenje vijesti, pokušavaju se zaštititi od negativnosti, racionalno si objašnjavaju da nema smisla stalno se opterećivati. I ta strategija često pomogne.
Međutim, onda se uhvatimo da češće provjerimo mobitel, razmišljamo o novcu ili sigurnosti više nego inače, nešto na što smo prije reagirali smireno sad nas izbaci iz takta, lakše se umorimo ili iscrpimo.
Zanimljivo je da se to ne događa samo zato što smo previše informirani. Događa se zato što živimo u okruženju koje stalno šalje signal da nešto nije stabilno.
Naš živčani sustav ne reagira na informacije, već reagira na osjećaj (ne)sigurnosti.
Što se zapravo događa (i zašto to nije samo u glavi)
U poslovnom kontekstu to se često očituje kao više napetosti u timovima, komunikacija postaje kraća i direktnija, a nekad i oštrija, ljudi traže više jasnoće, informacija i sigurnosti, a tolerancija na neizvjesnost se smanjuje.
Zato danas mnogi lideri imaju osjećaj da su ljudi napetiji, osjetljiviji ili sporije donose odluke.
Prema Somatic Experiencing pristupu objašnjenje je zapravo vrlo jednostavno. Naš živčani sustav stalno skenira okruženje i situaciju i pita se: “Jesam li siguran? Ima li prijetnje u okruženju?”.
Kad ne dobije jasan odgovor, ulazi u stanje blage pripravnosti. To ne mora biti panika ni kriza. To je ono “nešto u pozadini” što nas opterećuje te dovodi do toga da brže i impulzivnije reagiramo, povučemo se ili ne možemo reagirati, teže ostanemo fokusirani, lakše se iscrpimo.
A kad osjetimo nesigurnost, prirodna reakcija je da pokušamo vratiti kontrolu. Tu krećemo s naizgled malim stvarima koje nas vrte u začaranom krugu. Još jedno provjeravanje vijesti. Još jedna analiza “što to znači za nas”. Još jedno razmišljanje unaprijed…
U poslovnom svijetu to često izgleda kao pretjerano analiziranje, više sastanaka nego što je potrebno, traženje dodatnih potvrda prije odluka, mikromenadžment…
Sve te akcije imaju istu funkciju – smanjiti neizvjesnost. Problem je što dugoročno one rade potpuno suprotno: povećavaju iscrpljenost.
Zašto racionalizacija nije dovoljna
Većina lidera pokušava problem riješiti razumom. Kažemo si “Bit će sve u redu”, “Ne treba se opterećivati”, “Ne mogu ništa promijeniti”.
Takva razmišljanja koja nas drže u našem krugu utjecaja imaju svoju funkciju i mogu pomoći.
Međutim, ako je tijelo u stanju napetosti i pripravnosti jer osjeća nesigurnost, razum sam po sebi nije dovoljan.
Gestalt pristup kaže da je važno povećati svjesnost, ne samo o onome što mislimo, nego i što osjećamo, što se događa u tijelu, kako reagiramo u kontaktu s drugima. Jer sigurnost nije samo misaoni proces. Ona je i tjelesno iskustvo.
Što konkretno možemo napraviti
Za povratak stabilnosti ne trebaju velike promjene, povlačenje u osamu, višednevna meditacija i slični pothvati za koje realno većina nas nema ni vremena, ni kapaciteta, a ni živaca. Gotovo uvijek za poboljšanje su dovoljne male, ali svjesne intervencije.
1. Vratiti se u tijelo (doslovno)
Kad primijetite da ste potpuno “u glavi”, zastanite na trenutak. Osjetite stopala na podu, primijetite disanje (bez pokušaja da ga popravite), pogledajte oko sebe i imenujte tri stvari koje vidite, tri koje čujete i tri koje možete opipati. Izvedivo je i usred radnog dana u uredu i navečer u krevetu ako ne možete zaspati. To nije tehnika opuštanja, nego način da živčanom sustavu pošaljemo signal “sada sam ovdje i sigurno je”.
2. Primijetiti prije nego reagirate
U poslu to znači da umjesto da odmah impulzivno odgovorite na mail ili reagirate, napravite kratku pauzu i zapitate se: “Što se sada događa u meni?” To može biti napetost, nestrpljenje, strah da nešto neće biti kako treba. Već samo to pitanje često smanjuje intenzitet reakcije.
3. Smanjiti lažni osjećaj kontrole
Lideri često misle da moraju znati više nego što je uopće moguće znati. A činjenica je da ne morate znati i pratiti sve, niti imati odgovor na sve scenarije. Ponekad je stabilnost upravo u tome da si kažemo: “Ne znam, ali vidjet ćemo i riješiti kada dođemo do te točke”. I to je često puno realnije nego stalno predviđanje i kalibriranje reakcija na prognoze.
4. Više jasnoće, manje pretpostavki
Kad je okruženje nesigurno, ljudi trebaju jasne informacije, strukturu i kontakt. To ne znači imati sve odgovore, već komunicirati ono što znamo, ali i ono što ne znamo (upravo to donosi više stabilnosti).
5. Mikro regulacija tijekom dana
Ne trebaju sati meditacije. Ponekad je dovoljna minuta svjesnog disanja između callova ili sastanaka, kratka šetnja oko zgrade bez mobitela ili pauza koja je zaista pauza. To su mali “reseti” koji sprječavaju akumulaciju stresa.
Ono što često zaboravimo je da ne živimo samo u svijetu hiperprodukcije informacija, nego i hiperprodukcije doživljaja. Nije problem samo u tome što se događa oko nas, nego koliko naš sustav to (ne)uspijeva procesuirati.
Zato psihološka stabilnost danas ne znači biti stalno miran i racionalan. Naprotiv, ponekad takva “mirnoća” može značiti da smo se odvojili od onoga što nam se stvarno događa.
Stabilnost je nešto drugo. To je sposobnost da primijetimo sebe i da se znamo vratiti sebi kad svijet oko nas postane nejasan, ubrzan ili nepredvidiv.
Već i malo više svjesnosti o vlastitim reakcijama, mislima i tjelesnim signalima može napraviti veliku razliku, ne zato što će se promijeniti okolnosti, nego zato što se mijenja naš odnos prema njima.
I često je upravo to najbliže stvarnom osjećaju sigurnosti u vremenu u kojem je “sve u redu”, a ipak smo svi pomalo umorni.
Autorica kolumne Business s pomakom #18: Ana Josipović Belan, poslovna savjetnica, leadership trener i coach te vlasnica tvrtke Shifting
