Više od dva milijuna hrvatskih građana štedi za mirovinu u obveznim mirovinskim fondovima, u tzv. drugom mirovinskom stupu. Radi se o imovini od preko 125 milijardi kuna, a skupa s trećim stupom ili dobrovoljnom mirovinskom štednjom, riječ je o više od 130 milijardi kuna „naših novaca“. Zašto naših? Zato što su to, za razliku od doprinosa koje iz bruto plaće idu u prvi stup za isplatu mirovina sadašnjim umirovljenicima, to sredstva koja su naša imovina, na našim osobnim računima, pod našim imenom i prezimenom.
Bitno je to naglasiti, jer po zadnjim podacima čak 96% novozaposlenih niti ne bira fond u koji će se njihova sredstva uplaćivati, nego ih REGOS raspoređuje po svom ključu, piše Manuela Čelić Marušić, izvršna direktorica Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova u Komentaru tjedna za poslovniFM.
Velik dio mladih niti ne zna u koji fond se sredstva uplaćuju niti koliki im je iznos na računu. Zašto takva inertnost i nebriga za vlastiti novac?
Odgovor se krije i u činjenici da je to novac koji se teško doživljava osobnom imovinom, jer njome ne možemo raspolagati do trenutka odlaska u mirovinu, a to je za mnoge, ili se iako čini tako, daleka budućnost. Osobito mladim ljudima teško je zamisliti sebe u starosti, a kamoli sad razmišljati o mirovinskim primanjima.
Nepovjerenje u sustav
Drugi razlog je u činjenici što je u Hrvatskoj općenito niska svijest o bruto plaći, odnosno doprinosi za mirovine (i ostali porezi i doprinosi) su nešto što za njih uplaćuje poslodavac pa ih ni ne doživljavaju kao dio svoje plaće. No, iz razgovora s mladim ljudima, izranja još jedna poražavajuća činjenica, a to je niska razina povjerenja u državu i društvo, pa se ta niska razina zainteresiranosti može dijelom objasniti i tim nepovjerenjem u sustav.
I dalje 75% doprinosa ide u prvi stup, odnosno to su sredstva koja odmah idu u potrošnju, tj isplatu mirovina sadašnjim umirovljenicima. Samo 25% doprinosa usmjerava se u drugi stup, na naše osobne račune. To znači da je i dalje mirovina pretežito oslonjena na obećanje države da će sutra postojati dovoljan broj ljudi, dovoljne zaposlenosti, koji će generirati dovoljna sredstva za isplatu naših budućih mirovina.
Ujedno, svako malo se pojave nove ideje za mirovinsku reformu i reformu reforme, cijelog tržišnog i političkog spektra – od dajte ljudima da potpuno slobodno sami štede za svoju budućnost do toga da su ljudi nesposobni brinuti o vlastitoj budućnosti, da drugi stup treba ukinuti…
2,5 milijuna građana u obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima
Pogledamo li trendove u ključnim područjima o kojima ovakav sustav ovisi – a to su zaposlenost, gospodarski rast, migracije, odnos radno aktivnog i umirovljenog stanovništva, demografski trendovi, proizlazi zaključak da je ovakvo stanje neodrživo, odnosno da će budući umirovljenici živjeti lošije od sadašnjih, što je nedopustivo.
Iz tih i sličnih pitanja, a ponajviše iz upitne održivosti ovakvog sustava, zbog loših gospodarskih i demografskih trendova, iseljavanja, lošeg odnosa radno aktivnog stanovništva i broja umirovljenika, starenja stanovništva, osnovana je Udruga članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova okupivši stručnjake koji mogu pomoći kvalitetnom komunikacijom sa zainteresiranim stranama, prije svega društvima za upravljanje mirovinskim fondovima, kao prirodnim partnerom za ostvarivanje cilja bitnog svim osiguranicima, a to je kapitalizacija individualnih sredstava i osiguranje boljih mirovina za sve nas, , ističe Manuela Čelić Marušić u Komentaru tjedna za pioslovniFM.