Allianz je objavio treće izdanje svojeg “Izvješća o globalnim mirovinama” u kojem je 71 mirovinski sustav diljem svijeta analiziran služeći se Allianzovim mirovinskim indeksom (API).

Indikator se sastoji od tri stupa: analize demografskih i fiskalnih uvjeta, procjene održivosti (primjerice, razdoblja financiranja i doprinosa) te prikladnosti (primjerice, pokrića i razine mirovina) mirovinskog sustava.

Ukupno je u obzir uzeto 40 parametara, s rezultatima između 1 (bez potrebe za reformom) i 7 (akutna potreba za reformom). Ponderirani zbroj svih parametara odražava pritisak za reformom u određenom sustavu.

Hrvatski mirovinski sustav pod pritiskom

S ukupnom ocjenom 3,9, hrvatski mirovinski sustav nalazi se u sredini donjeg dijela ljestvice uspješnosti. Ahilova peta sustava i dalje je demografska prognoza koja se rapidno pogoršava: omjer ovisnosti u starijoj dobi tijekom narednih 25 godina porast će s 37 posto na 54 posto.

S obzirom na nisku privatnu štednju, održivo širenje potpuno financiranih poslovnih i privatnih stupova u hrvatskom mirovinskom sustavu ne može se izbjeći.

Drugi je problem nedostatak mogućnosti zapošljavanja za starije radnike: samo 5 posto muškaraca starijih od 65 godina još uvijek radi. U Japanu, globalnom laboratoriju za društva koja stare, ta je brojka 35 posto.

Velika potreba za reformom

Neponderirani ukupni rezultat za sve analizirane mirovinske sustave iznosi 3,7, što upućuje na veliku potrebu za reformom. U usporedbi s posljednjim Allianzovim izvješćem iz 2023. godine, došlo je do određenih pomaka, no ne uvijek u pravom smjeru. Opći rezultat tog izvješća bio je 3,6. Međutim, postoje znatne razlike između zemalja.

Postoji malena skupina zemalja, poput Danske, Nizozemske i Švedske, koje s općom ocjenom daleko ispod 3 stoje relativno dobro zato što su se pravodobno usmjerile prema održivosti tako što su prihvatile sustave financiranja.

Za Japanski mirovinski sustav rješenje – dulji radni vijek

Na prvi bi pogled moglo biti iznenađujuće što je i Japan na tom popisu. No, Japan se, kao nijedna druga zemlja, dosljedno usmjerio na drukčiji pristup: dulji radni vijek. Čak i danas, jedna trećina ljudi u dobi 65-70 godina je još uvijek zaposlena. U narednih nekoliko godina, očekuje se da će stvarna dob umirovljenja porasti na 70.

Nadaleko najveća skupina sastoji se od zemalja s općom ocjenom ispod 4, gdje postoji hitna potreba za reformom kako bi se mirovinski sustavi zaštitili od učinaka demografskih promjena.

Ova skupina uključuje mnoge zemlje u razvoju poput Malezije, Kolumbije i Nigerije. Njihov problem često nije mirovinski sustav sam po sebi, nego njegov ograničen doseg: udio neformalnih zaposlenika koji nisu pokriveni obično je iznad 50 posto. U tim su zemljama prvo potrebne dalekosežne reforme tržišta rada kako bi se stvorila osnova za sveobuhvatan mirovinski sustav. U protivnom, mirovinski sustav postat će  samo još jedan čimbenik koji povećava nejednakost.

I na kraju, treća skupina mirovinskih sustava uključuje mnoge europske zemlje poput Njemačke, Francuske i Italije, čiji su mirovinski sustavi glede financiranja do sada poduzimali samo probne korake – dominira sustav plaćanja prema potrošnji, a potreba za reformom je u skladu s time visoka, s obzirom na brzo starenje stanovništva.

Pozitivan učinak migracija

Demografske promjene već su godinama realnost. Očekivano trajanje života u stalnom je porastu već desetljećima (uz kratak prekid zbog pandemije koronavirusa), dok stope nataliteta nastavljaju padati.

Međutim, jedan je novi element značajno ublažio očekivani utjecaj na tržišta rada i društvene sustave: migracije. U proteklih pet godina, na primjer, gotovo 90 posto od 1,6 milijuna novih radnih mjesta podložnih doprinosima za socijalno osiguranje u Njemačkoj popunjeni su imigrantima.

“Čak i ako nisu svi imigranti odmah pronašli posao, migracije su značajno pomogle glede ravnoteže”, rekla je Michaela Grimm, koautorica izvješća.

“U budućnosti se vjerojatno na to ne možemo osloniti zato što u glavnim zemljama porijekla ima sve manje kandidata koji su voljni emigrirati. A Europa bi u budućnosti mogla izgubiti na svojoj privlačnosti kao zemlja za imigracije. Stoga će biti ključno da još bolje iskoristimo postojeći potencijal. To se odnosi na žene koje rade pola radnog vremena i koje je potrebno rasteretiti brige za djecu i njegu, te starije zaposlenike koji se još uvijek i prečesto na radnom mjestu suočavaju s dobnom diskriminacijom”, pojašnjava

Generacija X mora više štedjeti za starost

Prema Allianzovim izračunima, jaz mirovinske štednje za mlađe generacije samo u Eurozoni prosječno iznosi oko 350 milijardi eura na godinu. To se čini mnogo, no premostivo je ako stopa štednje poraste za četvrtinu.

“Generacija X mora više štedjeti kako bi osigurala svoj željeni životni standard u starosti – to je neosporno”, rekao je Ludovic Subran, glavni ekonomist Allianza.

“No ne smijemo gledati samo na jednu stranu jednadžbe – napore domaćinstava da štede. Ključno je razmišljati o sigurnosti mirovine i razvoju tržišta kapitala zajedno. Uštede za mirovinu moraju se unosno investirati u budući rast i inovacije. To je ključ za prevladavanje demografskih promjena (kao i klimatskih promjena). Europa na tom području još uvijek ima velike deficite”, zaključio je.