Troškovi gradnje mogli bi nastaviti rasti čak i ako se održi sporazum o okončanju sukoba na Bliskom istoku. Pokazuje to analiza tvrtke Currie & Brown o utjecaju cijena nafte na građevinska tržišta.
Istraživanje pokazuje da bi cijene čelika u Ujedinjenom Kraljevstvu do rujna mogle porasti do 9,1 posto u scenariju viših cijena nafte. Cijene bakra mogle bi porasti za 5,5 posto, a aluminija za čak 12,4 posto.
Snažna potražnja povećava troškove
Potražnja za tim materijalima i dalje je snažna. Potaknuta je ulaganjima u digitalnu infrastrukturu, projekte energetske tranzicije te građevinske projekte s velikim udjelom strojarskih, elektro i vodoinstalaterskih radova (MEP). To su projekti poput podatkovnih centara i projekata obnove.
Zbog toga bi troškovi izgradnje podatkovnih centara u Ujedinjenom Kraljevstvu mogli porasti do 6,8 posto. Troškovi hotelskih projekata mogli biti veći za oko sedam posto.
U Indiji bi cijene čelika mogle porasti i do 18 posto, ponajprije zbog snažne domaće potražnje i ovisnosti o uvozu.
Geopolitički rizici
S druge strane, u Singapuru bi troškovi čelika mogli porasti za 4,3 posto. Razlog je djelomično u tome što su za velike projekte materijali nabavljeni unaprijed.
“Možda je mirovni sporazum između SAD-a i Irana postignut, ali njegov utjecaj na građevinski sektor neće nestati preko noći. Očekujemo da će cijene ključnih građevinskih materijala u Ujedinjenom Kraljevstvu još neko vrijeme ostati povišene. Više cijene nafte i dalje se prelijevaju na opskrbne lance i troškove proizvodnje”, rekao je Nick Gray, glavni operativni direktor za Ujedinjeno Kraljevstvo i Europu u tvrtki Currie & Brown.
“Za investitore i naručitelje projekata najveći je izazov pravodobno prepoznati rizike i osigurati otpornost planova provedbe projekata”, dodao je Gray.
Strategije prilagodbe u nestabilnim tržišnim uvjetima
Glavni izvršni direktor grupacije Currie & Brown Alan Manuel istaknuo je kako se građevinski projekti ne zaustavljaju svaki put kada tržišta postanu nestabilna.
“Investicijske odluke i dalje se moraju donositi, ugovori potpisivati, a projekti nastaviti prema planu. Događaji poput ovoga postaju sve češći dio poslovnog okruženja. Bilo da je riječ o geopolitičkim napetostima, inflaciji, trgovinskoj politici ili poremećajima u opskrbnim lancima, tržišni uvjeti često se brzo mijenjaju i to uz malo ili nimalo upozorenja”, tumači Manuel.
“Najuspješnije će biti tvrtke koje ne pokušavaju predvidjeti svaku novu krizu, već od samog početka razumiju rizike te svoje planove i modele provedbe postave dovoljno fleksibilno”, zaključio je Manuel.
