Uskladiti unutarnje osjećaje sa stvarnim podacima nije jednostavno. To nije „meka vještina“. To je strateška prednost, kaže Natalie Nixon, strateginja za kreativnost i izvršna direktorica tvrtke Figure 8 Thinking.
U eri u kojoj nas umjetna inteligencija, automatizacija i sveprisutne nadzorne ploče zatrpavaju metrikama, lako je povjerovati da će nam bolje proračunske tablice same po sebi donijeti bolje odluke. No naše najvažnije odluke rijetko nastaju na temelju tablica. One proizlaze iz stalnog kolebanja između intuicije i racionalne analize, piše Nixon na portalu Fast Company.
Paradoks je u ovome: što tehnologija postaje sofisticiranija u obradi informacija, to ljudska sposobnost da primijeti ono što je važno – neopipljive signale prilike ili rizika – postaje vrjednija. Ipak, većina organizacija nameće lažan izbor. Ili romantiziraju intuiciju („Jednostavno znam da je ovo ulaganje dobitno”) ili je zatrpavaju racionalizacijama („Model kaže ne”). Zdraviji (i inovativniji) pristup jest prihvatiti oboje.
Znanost povezuje dva načina razmišljanja
Nedavna istraživanja otkrivaju nešto naizgled proturječno. Prema članku na Science Directu o donošenju odluka kod poduzetnika, kada poduzetnici koji posjeduju stručno znanje u određenom području integriraju analize vođene umjetnom inteligencijom sa svojim intuitivnim uvidima, postižu najuravnoteženije ishode – istodobno se ističu u originalnosti, dubini promišljanja i inovativnosti.
Kontrolirano istraživanje provedeno na 124 poduzetnika pokazalo je da je zahvaljujući pomoći umjetne inteligencije povećan broj prepoznatih prilika i dubina evaluacije, ali je istodobno smanjena inovativnost i kontekstualna osjetljivost. No zanimljivo je da su stručno znanje i intuitivne prosudbe vratili u igru kreativnu dimenziju. Poduzetnici koji su kombinirali oba izvora inteligencije nadmašili su one koji su se oslanjali samo na jedan.
Druga istraživanja o suradnji ljudi i AI-ja u donošenju odluka pokazala su da je stručnost u području o kojem se odlučuje nužan uvjet da bi intuicija bila učinkovita. Organizacije koje pokušavaju eliminirati intuiciju u korist čiste analitike često se ne snalaze u loše strukturiranim problemima – onima bez presedana, koji zahtijevaju ljudsku prosudbu. S druge strane, intuicija bez analitičke discipline podložna je pristranostima i nepotpunim informacijama.
Ono što otkriva neuroznanost još je uvjerljivije. Istraživanja pokazuju da lideri koji razvijaju interoceptivnu svjesnost – sposobnost da osjete i protumače unutarnje tjelesne signale – imaju bolju samoregulaciju i staloženije donose odluke. Studija objavljena u časopisu NeuroImage pokazala je da su osobe s višom razinom interoceptivne svjesnosti imale pojačanu aktivaciju inzularnog korteksa tijekom donošenja odluka, što sugerira izravnu vezu između tjelesne svjesnosti i kognitivnih procesa.
Drugim riječima, učenje prepoznavanja vlastitih fizičkih reakcija tijekom promišljanja doslovno mijenja način na koji vaš mozak obrađuje informacije.
Promijenite način razmišljanja
Jedna praktična promjena jest razdvajanje faza razmišljanja. U prvoj fazi dajte prednost ekspanzivnom, intuitivnom radu: sastancima u hodu, sesijama uz ploču, glasovnim bilješkama, pa čak i praksama poput yoga nidre (vođene tehnike opuštanja) ili dubokog odmora bez sna, koje smanjuju našu potrebu da rješavanju problema pristupimo linearno. Cilj ove faze nije donijeti odluku, nego opažati. Što vam privlači pažnju? Što vam se čini neočekivano ili pogrešno? Koji obrazac naslućujete prije nego što ga možete jasno artikulirati?
Ovo nije meditacija ni misticizam. To je priznanje da sustavi prepoznavanja obrazaca u vašem mozgu, izbrušeni godinama iskustva u vašem području, često prepoznaju signale brže nego što ih vaš svjesni, analitički um može obraditi. Poštujte taj sustav.
Kasnije, u zasebnoj evaluacijskoj fazi, vratite rigorozan pristup. Propitujemo pretpostavke. Pitamo: Koji podaci podupiru ovaj osjećaj? Što mu proturječi? Tko se s time ne bi složio – i na temelju čega? Tko ima koristi ako se ova odluka pokaže dobrom? Tko će snositi troškove? Sama svijest da smo u „intuitivnom načinu” ili „racionalnom načinu” smanjuje latentni sukob između ta dva pristupa. Također, sprječava čestu pogrešku koju čine organizacije: napuštanje intuitivnog uvida usred procesa zato što su podaci neuredni ili insistiranje na intuitivnom impulsu dugo nakon što se pojave dokazi koji pokazuju suprotno.
Tretirajte slutnje kao hipoteze
Sljedeći korak je da intuiciju tretirate kao hipotezu, a ne kao presudu. Unutarnji osjećaj o zapošljavanju neke osobe, smjeru razvoja proizvoda ili o promjeni tržišne strategije može se prevesti u male, provjerljive eksperimente. Testirajte ideju na uskom segmenu kupaca. Provedite A/B test umjesto potpune implementacije. Ponudite osobi vremenski ograničenu savjetodavnu ili projektnu ulogu prije nego što se obvežete na zapošljavanje lidera na puno radno vrijeme.
Time se razgovor pomiče s pitanja „Trebam li vjerovati svom instinktu?” na „Što bih trebao vidjeti da ojačam ili osporim svoju intuiciju?”. To je rigoroznost bez samosabotaže. Tako se ujedno učenje ubrzava. Ne birate između podataka i intuicije, već koristite podatke kako biste trenirali intuiciju.
Interoceptivna prednost
Naravno, nisu svi unutarnji osjećaji mudri. Neki su samo iskaz naše pristranosti u samouvjerenom ruhu. Upravo zato je važno razvijati interoceptivnu svjesnost. Obraćanje pažnje na to kako se vaše tijelo osjeća prije i nakon važnih odluka može vam s vremenom pomoći razlikovati ekspanzivnu intuiciju od stežućeg straha.
Istraživanja o interoceptivnom treningu pokazuju da su nakon samo jednog tjedna fokusirane prakse sudionici pokazali poboljšanu interoceptivnu točnost i znatno racionalnije donošenje odluka. Također su prijavili smanjenje anksioznosti i somatskih simptoma. Poruka za lidere je jasna: razvijanje sposobnosti prepoznavanja vlastitih unutarnjih signala nije luksuz – to je temelj.
Razmislite o vođenju kratkog „dnevnika intuicije”: Što sam osjećao/la? Što sam odlučio/la? Kako je ispalo? Postoje li obrasci? Na taj način trenirate svoj unutarnji instrument. S vremenom postajete pouzdaniji u razlikovanju stvarnog signala od šuma.
Suprotstavite se implicitnim pristranostima
Kako bi se suprotstavile kulturnim i implicitnim pristranostima, organizacijama je potrebna namjerna „frikcija” u donošenju odluka. Istraživanja o pristranosti prema sličnima (naše sklonosti favoriziranju ljudi sličnih nama) otkrivaju da ona djeluje tiho i postojano. Jedno istraživanje pokazalo je da muškarci imaju 1,5 puta veću vjerojatnost da prođu fazu selekcije od jednako kvalificiranih žena. Šire gledano, raznoliki timovi nadmašuju homogene u inovativnosti, rješavanju problema i financijskim rezultatima, no pristranost prema sličnima ostaje jedna od najčešćih prepreka u izgradnji takvih timova.
Na ključnim sastancima imenujte osobu koja će izazivati pretpostavke: kako bi pristranost prema sličnima mogla oblikovati ovu odluku? Da li bismo i dalje bili oduševljeni ovim kandidatom ili idejom kada nas to ne bi podsjećalo na naše prethodne uspjehe? Bismo li zaposlili ili promovirali ovu osobu da dolazi iz drukčijeg okruženja? Bismo li financirali ovu tržišnu priliku da ju predlaže žena, a ne muškarac?
Uparivanje intuitivnih impulsa sa strukturiranim neslaganjem pomaže osigurati da ne ponavljamo samo „tako mi to ovdje radimo”. Također, otkriva kada je naša intuicija zapravo komocija koja se predstavlja kao mudrost.
Pristup „i jedno i drugo” umjesto „ili/ili”
U konačnici, cilj je prilikom donošenja važnih odluka primijeniti pristup „i jedno i drugo” („both/and”). Na jednoj strani papira su podaci, ograničenja, rizici, ono što nam pokazuju modeli. Na drugoj su unutarnji osjećaj, emocionalni ton, tjelesni signali, prepoznavanje obrazaca iz iskustva, ono što djeluje životno. Uključite pretpostavke koje stoje iza svake strane. Navedite također tko dobiva, a tko gubi u svakoj opciji.
Završno pitanje je jednostavno: uzimajući u obzir obje strane, koji je najmanji i najreverzibilniji sljedeći korak?
Učinite proces vidljivim
Kada lideri ovaj proces izgovaraju naglas – „Evo što mi govori intuicija, a evo što pokazuju podaci. I evo kako ću to uskladiti” – tada normaliziraju kulturu u kojoj ni proračunske tablice ni intuicija nisu tabu. Takva transparentnost ujedno kreira način razmišljanja koji se razvija s vremenom. Mlađi lideri shvaćaju da samopouzdanje ne znači biti potpuno siguran, nego integriranje više izvora informacija i djelovanje unatoč stvarnoj neizvjesnosti.
U eri mašte, gdje su ideje naša prava valuta, a tržišta se mijenjaju brže nego što podaci mogu pratiti promjene, uspješne organizacije neće biti one koje štuju samo logiku ili samo intuiciju. Uspješne će biti one koje imaju hrabrost i disciplinu dopustiti da logika i intuicija zaplešu zajedno.
