Krenimo u priču s jednim, zapravo glavnim podatkom. On će najbolje dati odgovor zašto. A kad imamo zašto, slijedno treba uslijediti i kako. A moramo dodati u tu formulu i obvezu te kaznu. Dakle, žene u EU-u u prosjeku po satu ostvaruju 13 % manje prihode od muškaraca.
Iako se jednake plaće za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, bez obzira na spol, u EU-u prepoznaju kao pravo od 1958., i danas je to izazov. Kad gledamo cijelu EU ne manjka ni danas slučajeva u kojima su žene i dalje plaćene manje od muškaraca za obavljanje istog posla.
Da, možemo sad govoriti o genezi takvih slučajeva, pa i vladanja i političkih stranaka u pojedinim zemljama, nasljeđu, kulturološkim i ostalim alibijima koji naprosto više u suvremenom društvu – ne vrijede.
Analiza plaća u 27 zemalja članica EU pokazala je da se razlika u plaćama između spolova u razdoblju 2011. – 2020. blago smanjila, sa 16,2% na 13%, a po godinama je uočljiv stalan lagani trend pada te razlike. Pogledamo li zemlje, neki će ostati iznenađeni da su, primjerice Latvija (s 22,3 %), Estonija (21,3), te Austrija (s 18,9 posto) na prva tri mjesta u kojima je razvidna veća razlika u plaćama od prosjeka EU… Od EU27 veće razlike ima 11 zemalja, Litva je na samoj granici od 13 posto, a za nas je ipak zanimljiv – i pozitivan podatak – da je Hrvatska na toj ljestvici ispod crte, odnosno s razlikom od 11 posto.
Ispod 5 posto razlike u plaćama žena i muškaraca su Poljska, Slovenija, Italija, Rumunjska i Luksemburg, koji ima tek zanemarivih 0,7 posto razlike u plaćama žena i muškaraca. Iz EU Vijeća pri analizi tih podataka napominju kako podaci nisu dostupni za Irsku i Grčku.
Analiza koju je objavio Eurostat je također pokazala da se čak 91 posto prekida u karijeri odnosi na žene, da se na 65 rukovoditeljskih pozicija nalaze muškarci, da 75 posto svih zaposlenih u nepunom radnom vremenu su žene, a kod segregacije u poslovima razvidno je da je 73 posto žena zaposleno u nekoliko područja – obrazovanje, zdravstvo, socijalni rad (koji se smatraju slabije plaćenim sektorima i djelatnostima).
Razlika u plaćama između spolova u razdoblju 2011. – 2020. blago se smanjila, sa 16,2 % na 13 %.
Zašto Direktiva o ravnopravnosti plaća?
Ta razlika u plaćama, koja je trenutno 13 posto, ima dugoročan učinak na kvalitetu života žena i njihov rizik od izloženosti siromaštvu i odgovorna je za održavanje trajne razlike u mirovinama, koja u EU-u iznosi oko 30 %. To je još jedan podatak kojeg je potrebno znati kod razmišljanja o načinima kako spriječ(ava)ti rodnu neravnopravnost u plaćama.
Zbog svih tih razloga Europska unija prihvatila je Direktivu o ravnopravnosti plaća (odnosno punog naziva Direktiva Europskog parlamenta i vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i mehanizama izvršenja). Iako sam naziv direktiva za osobe s ovih prostora odmah asocira na nešto negativno, u funkcioniranju Europske unije i zemalja članica ona je, uz uredbu, najvažniji pravni akt Europske unije. Direktiva obvezuje u pogledu rezultata koji se njome ostvaruje, ali nacionalnim vlastima prepušta izbor forme i metode provedbe. Za razliku od uredbe, direktiva služi približavanju među članicama i ne teži potpunomu ujednačivanju prava država članica Unije.
Dakle, Europska unija je na temelju analize utvrdila da žene u EU-u u prosjeku po satu dobiju 13 % manje od muškaraca. Cilj veće transparentnosti plaća i novih provedbenih mehanizama suzbijanje je diskriminacije u plaćama na temelju spola i brže uklanjanje razlike u plaćama između spolova. EU novim pravilima o transparentnosti plaća želi ojačati načelo jednakih plaća za jednak rad muškaraca i žena.
Što to konkretno znači?
Poduzeća iz EU-a morat će razmjenjivati informacije o tome koliko plaćaju žene i muškarce za rad jednake vrijednosti te poduzeti mjere ako razlika u plaći na temelju roda premašuje 5 %.
EU novim pravilima o transparentnosti plaća želi ojačati načelo jednakih plaća za jednak rad muškaraca i žena.
Poslodavci će u obavijesti o slobodnom radnom mjestu ili prije razgovora za posao tražitelje zaposlenja morati obavijestiti o početnoj plaći ili rasponu plaća za oglašena radna mjesta. Isto tako, poslodavci se neće smjeti raspitivati o prethodnim plaćama kandidata, navodi se u novim obveznim pravilima.
Nakon što dobiju posao, radnici će imati pravo od poslodavca zatražiti informacije o prosječnim platnim razredima, raščlanjene po spolu, za kategorije zaposlenika koji obavljaju jednak rad ili rad jednake vrijednosti. Imat će i pristup kriterijima koji se upotrebljavaju za određivanje plaća i povećanja plaća, a koji moraju biti objektivni i rodno neutralni.
Poduzeća s više od 250 zaposlenika morat će svake godine izvješćivati odgovarajuće nacionalno tijelo o razlici u plaći na temelju roda u svojoj organizaciji. Manje organizacije (isprva one s više od 150 zaposlenika) dužne su izvješćivati svake tri godine. Obvezu prvi puta nadzornom tijelu ispuniti i dostaviti navedene podatke do 7. lipnja 2027. godine, a poslodavci sa 100 i više zaposlenih do 7. lipnja 2031. godine.
Ako izvješćivanje ukaže na razliku u plaći veću od 5 % koja se ne može opravdati objektivnim, rodno neutralnim kriterijima, poduzeća će morati provesti zajedničku procjenu plaća u suradnji s predstavnicima radnika.
>>Znate li da se 15. studenoga u EU obilježava Dan jednakih plaća?
Intersekcijska diskriminacija
Intersekcijska diskriminacija (kombinacija višestrukih nejednakosti ili nepovoljnog položaja, primjerice na temelju roda, etničke pripadnosti ili spola) prvi je put uključena u područje primjene novih pravila. Direktiva sadržava i odredbe kojima se osigurava potreba i vođenja računa o potrebama radnika s invaliditetom.
Države članice EU-a imaju do tri godine da Direktivu „prenesu” i prilagode u svoje nacionalno zakonodavstvo kako bi u obzir uzele nova pravila, odnosno do najkasnije 7. lipnja 2026. godine.
Ovisno o kategoriji poslodavca po broju zaposlenih, različiti su rokovi za izvršenje navedene obveze, pa tako poslodavci sa 150 i više zaposlenih imaju obvezu prvi puta nadzornom tijelu dostaviti navedene podatke do 7. lipnja 2027. godine, a poslodavci sa 100 i više zaposlenih do 7. lipnja 2031. godine.
Predviđene su i kazne, ali nećemo sada o kaznama. Bit će vremena.
Hrvatska i Zagreb
Hrvatska, kako smo vidjeli po podacima Vijeća EU, stoji nešto bolje od prosjeka EU i taj nas podatak može startno veseliti. No, treba imati na umu da je riječ o većim kompanijama i sustavima u kojima se brojnim aktivnostima i posebno načinima privlačenja budućih zaposlenika ravnopravnost spolova i plaća postavlja kao obvezan element.
Zagreb kao glavni grad, mjesto u kojem su sjedištem smještene najveće hrvatske kompanije pritom mora biti lider promjena. Lider u transformaciji radne kulture.
Zato ćemo u nastavku serijala tekstova Rodna ravnopravnost u poslovnoj zajednici Grada Zagreba, donijeti podatke samih kompanija s odgovorima na pitanja Što se događa sa ženskim, a što s muškim karijerama? Mijenja li se poslovno okružje, kolika je uloga velikih sustava, kako je u obiteljskim tvrtkama i koji izazovi stoje pred njima.
Objavljeno 20. prosinca 2023. u sklopu projekta Rodna ravnopravnost u poslovnoj zajednici Grada Zagreba u partnerstvu s Gradom Zagrebom; autor: Darko Buković, tekst: #1
