Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) apelirala je na Vladu Republike Hrvatske da prilikom određivanja minimalne plaće za 2026. godinu u prvi plan stavi očuvanje radnih mjesta i konkurentnosti gospodarstva. Upozoravaju da bi nastavak naglog rasta troškova rada mogao dodatno ugroziti prerađivačku industriju, usporiti investicije i dovesti do zatvaranja radnih mjesta, posebice u sektorima s niskom profitabilnošću.
Prema anketi provedenoj među članicama HUP-a, koje stvaraju gotovo 80 posto BDP-a, povećanje minimalne plaće na 1250 eura u iduće tri godine bez zatvaranja radnih mjesta ne bi moglo izdržati 16 posto poslodavaca, a dodatnih 32 posto njih moralo bi zaustaviti investicije nužne za opstanak na europskom tržištu.
U najugroženijem dijelu prerađivačke industrije zaposleno je više 100 tisuća radnika, a prošlogodišnje povećanje minimalne plaće u tim sektorima već je počelo odnositi radna mjesta. Izgubljeno ih je 4000 u samo godinu dana. Dodatni rast troškova mogao bi taj broj znatno povećati.
“Ako nastavimo s nekontroliranim rastom plaća, riskiramo zatvaranje tisuća radnih mjesta i gubitak konkurentnosti izvoznog sektora”, upozorio je Mislav Balković, predsjednik HUP-a.
HUP predlaže jednogodišnju odgodu povećanja minimalne plaće, kao i uvođenje jasne i predvidljive formule za njeno buduće usklađivanje, temeljene na inflaciji i rastu produktivnosti, po uzoru na praksu u drugim europskim zemljama.
“Efekt harmonike”
Unatoč javnoj percepciji kako kompanije izvlače „rekordnu“ dobit i slabo plaćaju radnike, HUP ističe da je profitabilnost hrvatskih tvrtki 55 posto niža od EU prosjeka. Mnoge tvrtke u industriji zbog prebrzog rasta troška rada posluju “na nuli” ili s minimalnim profitnim maržama pa su u dijelovima proizvodne industrije već počela otpuštanja. Dobit koju ostvaruju nije dovoljna za daljnji brzi rast plaća i za nužno investiranje u proizvodne kapacitete i tehnologiju, posebno u radno intenzivnim tvrtkama u prerađivačkoj industriji koje zapošljavaju preko dvjesto tisuća radnika. Investicije privatnog sektora u Hrvatskoj rasle su samo 0,4 posto u 2024. godini, što pokazuje da su gotovo sve nove investicije zapravo zaustavljene.
Istovremeno, minimalna plaća u Hrvatskoj je u posljednjih pet godina porasla je 92 posto, a ukupna primanja po zaposlenom 72 posto, odnosno umanjeno za stopu inflacije realno 42 posto. Realan rast kupovne moći u Hrvatskoj u prošloj godini od čak 21 posto bio je najviši u EU, a značajno su rasli i depoziti građana na računima u bankama.
HUP pojašnjava kako svako povećanje minimalne plaće prati „efekt harmonike“, odnosno podrazumijeva povećanje gotovo svih plaća u tvrtkama, uslijed kolektivnih ugovora ili očekivanja zaposlenika. Masa plaća u javnom sektoru u dvije godine porasla je enormnih 58 posto, pa prosječna plaća u privatnom sektoru danas zaostaje za onom u javnom sektoru za čak 32,5 posto, što nije slučaj u drugim članicama Unije. Očekivanja daljnjih značajnih povećanja plaća u javnom sektoru potaknula bi daljnji rast plaća u gospodarstvu i rast stopa inflacije, poručuju iz HUP-a.
Tri prijedloga HUP-a za usklađivanje minimalne plaće
HUP je iznio tri prijedloga za buduće usklađivanje minimalne plaće:
1. Usklađivanje minimalne plaće s inflacijom i realnim rastom produktivnosti po formuli (= %Inflacija ± %rast produktivnosti). U godini poput 2025. u kojoj je inflacija oko 4 posto, a produktivnost pada oko 1 posto, minimalna bi se plaća povećala za 3 ppsto.
2. Povećati i vezati osnovni osobni odbitak na iznos bruto1 minimalne plaće jer ako minimalna plaća ima i socijalnu komponentu onda je upitno zašto oporezivati takve plaće.
3. Radi ravnopravnosti domaćih i stranih radnika propisati primjeren maksimalni trošak smještaja koji je dio minimalne plaće, ako taj smještaj zaista plaća poslodavac.
Podršku ovim prijedlozima dalo je 84 posto članica HUP-a, od kojih polovica predlaže kao Podtemelj za indeksaciju rast produktivnosti, a druga polovica inflaciju i troškove života.
I izvoznici trpe: Bez investicija nema opstanka
Predstavnici industrijskih sektora istaknuli su konkretne posljedice rasta minimalne plaće. Marijan Batina iz Boxmarka, koji je godinama bio među vodeća tri izvoznika u Hrvatskoj, upozorio je da kompanije gube narudžbe jer ne mogu ulagati u nove tehnologije
“Na minimalnoj plaći u našoj kompaniji je 11 radnika. Međutim, svako povećanje minimalne plaće utječe na sve plaće u našem sustavu. Uspjeli smo progurati ovo razdoblje jer smo prodali dvije tvornice. Zbog opterećenja cijene rada mi ne možemo investirati u nove strojeve, veliki naručitelji nas traže da uvedemo novu tehnologiju, mi to ne uspijevamo pratiti. Zbog toga imamo puno manje narudžbi i bojimo se kako će budućnost izgledati. Cijeli naš sektor razmišlja o tome kada će i gdje preseliti proizvodnju ili zatvoriti tvornice“, rekao je Batina.
Goran Petranović iziz tvrtke RST Pellet ističe da je pad investicija u drvnu industriju doveo do pada zaposlenosti i smanjene konkurentnosti: “Povećanje minimalne plaće uzrokovalo bi daljnji pad investicija u proizvodnju, što nas automatski čini nekonkurentnima na europskim i svjetskim tržištima na koja je drvni sektor primarno orijentiran. Naša je kompanija usprkos tim izazovima ove godine uspješno akvizirala jednu kompaniju ali smo trenutno u nezavidnoj poziciji jer ne možemo investirati. Banke zbog cijele situacije imaju zadršku prema takvim investicijama. Prava rasprava nije za ili protiv minimalne plaće već kako osigurati veće plaće zato jer stvaramo više”.
Zoran Uranjek, član Uprave tvrtke Harburg-Freudenberger Belišće, rekao je kako su zbog troškova proizvodnju već premjestili u Poljsku, iako su prethodno ulagali milijune eura u Hrvatsku. “Više nismo konkurentni i slijedi daljnje seljenje proizvodnje i iz naših ostalih poslovnih jedinica iz Hrvatske. Trenutačno zapošljavamo 600 zaposlenika, godinama smo bili proglašavani najuspješnijom velikom tvrtkom u Županiji, jedan smo od najvećih izvoznika te jedan od najvećih poslodavaca u osječko baranjskoj županiji”.
Glavna direktorica HUP-a, Irena Weber, naglasila je da poslodavci ne traže zaustavljanje rasta plaća, već usporavanje tempa i usklađivanje s realnim mogućnostima gospodarstva:
“Naš apel nije protiv radnika, već za očuvanje radnih mjesta. Jednom izgubljena radna mjesta teško se vraćaju, a bez investicija nema dugoročne sigurnosti ni za radnike ni za poslodavce”, rekla je Weber.
