“Najznačajnija moja dosadašnja životna odluka bila je otići raditi u inozemstvo, u Frankfurt. Nakon završetka preddiplomskog studija Matematike i računarstva, upisao sam Diplomski studij Financijske matematike i statistike u Osijeku. Pored studija, cilj mi je bio i steći praktično iskustvo, pa sam tako odradio stručne prakse u Hanfi, HNB-u, i na kraju Europskoj središnjoj banci, gdje i sada radim kao analitičar”, istaknuo je u razgovoru za projekt TeenBiz Juraj Botkuljak.
I odmah spremno na upit o profesionalnim ciljevima u budućnosti odgovara kako nema dugoročan plan jer je, naglašava, otvoren za nove stvari.
Kreativnost u financijama: “Posao je puno više od zadataka koje obavljaš”
“Mislim da ne postoji idealan posao. Svaki posao je neki oblik kompromisa. I sada, u susretu s osobama koje dođu na pripravništvo, vidim da su neki razočarani jer to nije ono što su očekivali. No, puno toga je i do osobe koja radi taj posao. Ako vidiš svrhu i važnost u onome što radiš, onda ćeš i voljeti taj posao. Ali treba pronaći neki kompromis između onoga što radiš i onoga što te zanima. Mene zanimaju područja u kojima možeš biti kreativan. Na različite načine. Bilo kroz glazbu ili kroz poduzetništvo, na primjer. Dakle, sve to zahtjeva od tebe da kreativno radiš, da kreativno rješavaš probleme”, napominje Juraj.
Na upit je li ta kreativnost u suprotnosti s poslom u financijama, koji je dosta konzervativan, Juraj odgovara kako je moguće biti kreativan i u tome.
Ako vidiš svrhu i važnost u onome što radiš, onda ćeš i voljeti taj posao, poručuje mladi analitičar Europske središnje banke Juraj Botkuljak
“Mislim da je posao puno više od zadataka koje obavljaš. Važno je i kakav odnos imaš s ljudima s kojima radiš, što možeš učiti od njih. Ako možeš u financijskoj, ili bilo kojoj instituciji, reći pronašao sam rješenje da ovaj proces bude učinkovitiji, ako to na dobar način prezentiraš, kao nešto što bi stvarno moglo biti korisno, oni će biti otvoreni za to. Upravo to smo mi napravili u Banci. Puno je takvih internih projekata, mogu čak reći poduzetničkih projekata, koji su se svidjeli nadređenima. I onda su se realizirali. Tako da zaista vjerujem u to da možeš u svemu pronaći neki način da se izraziš kroz posao”, naglašava.
Prvo iskustvo je ključno, a AI mijenja pravila igre
- Što misliš o trenutačnim mogućnostima zapošljavanja mladih u Hrvatskoj, budući da već duži niz godina radiš, što te je nagnalo da odmah odeš u inozemstvo?
Htio sam, kao što sam rekao na početku, biti blizu nekih za mene bitnih stvari koje se događaju. To je bio moj glavni cilj. Mislim da je danas što se tiče poslova teško, ne samo u Hrvatskoj. Teško je svugdje. Nije kao nekad, ali je situacija s nezaposlenosti teška na drugi način. Danas se dosta početnih, entry level pozicija zamjenjuje s umjetnom inteligencijom. Zapravo je mladima, koji su tek izašli s faksa, koji imaju nula iskustva, jako teško naći posao. To je danas najveći izazov. Zato što svi kažu da trebaš imati dvije godine iskustva, ali kako doći do te dvije godine ako ti nitko ne daje početnu priliku?”, zapitao se Juraj.
I dao dobar savjet, pogotovo za one u području znanja i analitike: iskoristite programe praksi i pripravništava koje nudi Europska unija. “To su”, kaže, “odlične prilike za stjecanje prvog stvarnog iskustva i tako kasnije možeš doći poslodavcu s nečim konkretnim, a ne samo s diplomom”.
- Što bi još mladima olakšalo započinjanje karijere?
“Postoji sve veća divergencija između onoga što se traži u stvarnom svijetu i onoga što je teorija, što te faks uči. Dakle, faks te nedovoljno tjera da postavljaš pitanje kako da stvarno budeš nekome koristan. Uči te da maksimiziraš nekakve ocijene, bodove, nekakve metrike koje se ne prevode u nešto mjerljivo u stvarnom svijetu. Možda bi bilo korisnije inzistirati na razmišljanju kako da ja nekom budem koristan, tko će platiti za nešto ili kome će koristiti nešto što ja radim i što stvaram. I na tome svatko treba individualno poraditi. Mislim da neće jedan program, jedna državna intervencija, u tome pomoći ako se ne promijeni razmišljanje na individualnoj razini.
Svjestan sam i da nije baš često da te okolina potiče da radiš nešto sam, ona te uglavnom potiče da nađeš siguran posao. ‘Nemoj sad eksperimentirati previše, riskirati.’ Ako je cilj imati inovativnu ekonomiju, koja se temelji na tehnološkom napretku, onda taj mindset nije toliko koristan. Tako da više treba raditi na smanjenju straha od rizika, straha od nečega da će to propasti, da će se nešto loše dogoditi. To je suprotno, primjerice, s američkom mindsetu.”
Juraj dodaje, kako kaže, unpopular opinion. “Nisam protiv podrške poduzetnicima, ali ako pokrećeš startup ili firmu, u to ulaziš sa ili bez podrške. Nije to za svakog i mislim da nije dobro imati startup koji previše ovisi o tom da te država podržava ili netko podupire. Jer što onda kad podrška nestane, što onda s tim startupima koji se ne mogu održati, koji imaju poslovne modele koji nisu održivi, koji bi jednostavno propali jer ne funkcioniraju? Mehanizam selekcije je dobar. Ono što bi bilo korisno je staviti privatni interes u priču, a to su Venture Capital fondovi. Taj oblik podrške je najbolji oblik podrške koji startupi mogu imati ovdje”, ističe Juraj.
Iskoristite programe praksi i pripravništava koje nudi Europska unija – to su odlične prilike za stjecanje prvog stvarnog iskustva, savjetuje Juraj
Upravo za razvoj poduzetničkog ekosustava, fondovi koji investiraju, fondovi rizičnog kapitala, zapravo selektiraju koje priče su dobre, u koje je vrijedno investirati itd. A mahom regulacija te nedostatak povezanosti kapitala to usporava. To je i velika rasprava oko budućeg razvoja Europe.
“Moj je cilj avantura”
- Koje poslove ili industrije smatraš najperspektivnijima u budućnosti?
“Koju god veliku industriju uzeli, kod nas nema tog big picture pogleda. Srećom, u posljednje vrijeme pojavio se niz sjajnih tvrtki poput Spana, Orqe, tehnoloških tvrtki iz Osijeku, jedna kreativna scena koja je suprotno od onoga što se mislilo da će biti.
Drugi dio su poslovi s rukama, majstori. Njih naprosto i praktički nema, i kad treba nešto popraviti nastaje prava potraga. Za bilo što čemu treba ljudska intervencija, što se ne može lako automatizirati. Toga je sve manje. To možemo vidjeti i po cijenama na tržnici. Cvijeće, cvjetni aranžmani, sve cijene idu jako gore, jako je skupo, zato što to ne možeš, s nikakvom tehnologijom, automatizirati. Nešto što unatoč AI-u i potencijalnom razvoju toga u budućnosti, tehnologije, da ćeš moći ostati relevantan i biti koristan”, naglašava Juraj.
A na upit o poduzetništvu i mogućem budućem smjeru, Juraj odgovara kako je umjetna inteligencija poremetila mnoge industrije, ne nužno negativno, nego ih je promijenila iz temelja. To se vidi i u glazbi i u biznisu općenito.
“Danas svatko može napraviti pjesmu u 15 minuta uz AI alate, a nekad su za to bile potrebne godine učenja. Zvuči kao super stvar, ali onda se postavlja pitanje: gdje su tu ljudi koji su se godinama obrazovali i ulagali u to? Zato mislim da, ako ulaziš u poduzetništvo, trebaš razmišljati kako raditi uz te promjene, ne protiv njih. Osobno bih volio raditi nešto što raste s tehnologijom, da to bude spoj mog hobija, glazbe, i kreativnosti, ali da ima smisla u stvarnom svijetu koji se stalno mijenja.
Riječ je o produkciji nekoliko pjesama. Glazbom se bavim dosta dugo. U srednjoj školi imali smo bend koji je svirao jazz i funk. Dobro je to išlo, ali u jednom trenutku neke druge stvari su nam postale prioritet. Uvijek je nekako tinjala ta vatra u meni za priču s glazbom. I eto, iz fore je krenulo. Izbacili smo četiri singla, nedavno su izašli i reakcije su dosta dobre”, kaže Juraj i dodaje: “Cilj nam je avantura”.
Volim glazbu, volim trčati, volim sport i to me, uz financije, dobro sumira, kaže Juraj
“Mislim da je jedina stvar kojoj možeš težiti avantura, raditi nešto zanimljivo. Nešto za što ne znaš kako će se dogoditi kad napraviš. Ta neizvjesnost je ono što je uzbudljivo. Imam kolege iz banke na Instagramu i kad sam objavio prvu pjesmu, koja je zapravo pop i dosta drugačija od onoga čime se bavim profesionalno, bilo im je pomalo čudno i čak zastrašujuće. To je bio izlazak iz zone komfora, pokazati nešto osobno i kreativno ljudima koji te poznaju u potpuno drugačijem kontekstu. Ali baš zato mi je i bio cilj to napraviti – da si dopustim taj rizik i ranjivost”, uz smiješak će Juraj.
Pitamo ga boji li se svog iskoraka u glazbenu industriju?
“Bojim se da će se nešto čak dogoditi. Ako se dogodi, bez obzira na to što je trenutačno mala šansa, što da radim? Nisam fiksiran sad na ideju – to mora uspjeti, ako ne uspije, bit ću depresivan, to je moj životni san. Ne, ako ne uspije, ne uspije, OK, fair. Ako uspije, onda ćemo razmišljati poslije što s tim. Going with the flow, to mi je nekakav pristup”, navodi.
I za kraj upitali smo Juraja što ga motivira u karijeri i životu?
“Treba gledati. Trebaš očekivati. Treba te ispunjavati vanjska validacija, ali i interna. Ne možeš ovisiti o jednom. Eksterna validacija u obliku toga da vidiš to što radiš, da uživaš u tom. Što se tiče glazbe, napraviš pjesmu i netko pleše na to, i super mu je, uživa u tome. U smislu posla, financija, vidiš da tvoj posao, to što radiš, koristi ljudima. Da ti je život malo bolji zbog toga. Interna validacija je da radiš nešto što je u skladu s tvojom svrhom. Da vidiš važnost toga i da prepoznaješ da to dobro utječe. Nekako je to dosta isprepletano. Ali za mene su te dvije stvari, te dvije sile, bitne. Uvijek pokušavam balansirati između toga da se ne oslanjam previše na eksternu validaciju. Ako dobijem eksternu validaciju, pokušavam da se previše ne uživim u to, nego da držim to malo po strani. Dosta ljudi kad dobije veliku eksternu validaciju, uspije u nečem, razvije ovisnost o tome. Najgore je imati oslonce i onda ih izgubiti jer više ne znaš kako nastaviti”, zaključuje Juraj Botkuljak.
Autorica: Lara Lešić Pripremila: Ema Buković
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom TeenBiz sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
