U trenutku kad roditelj zbog bolesti, demencije ili opće nemoći više ne može živjeti samostalno, ostatak obitelji suoči se s cijelim nizom problema za koje se rješenje mora pronaći vrlo, vrlo brzo. Kome se obratiti i tko vam uopće može pomoći? Gdje pronaći pouzdanu osobu? Kako saznati da je netko pouzdan? Koliko takva pomoć košta?
U takvim se situacijama potraga za skrbi, unatoč tome što sve tražimo na internetu, često svodi na usmenu preporuku. Zovete prijatelje i prijatelje prijatelja te pokušavate procijeniti točnost informacija koje zapravo sami ne možete procijeniti.
Kućna njega, koja je u takvim situacijama prvo rješenje, doima se kao područje kaosa, bez jasnih pravila i provjera. A vama je u tom trenutku najvažnije pronaći osobu u koju možete imati povjerenja jer mu u ruke prepuštate voljenog člana obitelji.
U tom prostoru, između potreba obitelji i sustava koji na te potrebe ne odgovara dovoljno brzo, upravo nastaju dva nova digitalna rješenja: Vincentia i CareSupportLink. Osnovna ideja iza oba projekta nije da zamjene javni sustav skrbi ili riješe nedostatak domova, nego da pokušaju urediti dio tržišta koji je za obitelji stresan i nepregledan.
Vincentia: Skrb u kući ne bi trebala ovisiti o sreći, poznanstvima i snalaženju
Startup Vincentia je digitalna platforma, još u fazi razvoja, koju pokreću Denis Mijolović i Valentina Ecimović. Njihov je cilj povezati obitelji sa stručnjacima i partnerima u kućnoj skrbi tj. verificiranim pružateljima kućne njege te u taj proces unijeti strukturu, sigurnost i transparentnost.
Trenutačno rade listu zainteresiranih korisnika i partnerstva te pripremaju korake validacije. U daljnjem razvoju Vincentia će koristiti digitalne alate i elemente umjetne inteligencije za bolje strukturiranje potreba obitelji i podršku u pronalasku relevantnijih profila, ali uz zadržavanje ljudske procjene u osjetljivim dijelovima procesa. Vincentia planira omogućiti opcije traženja njege i pružanja njege kao i organizaciju, komunikaciju i praćenje skrbi. Naglasak je na provjeri, jasnije iskazanim potrebama i odgovornijim okvirom angažmana.
“Spoznaja o potrebi za boljom skrbi proizašla je iz naših osobnih i obiteljskih iskustava. Tijekom diplomskog studija u Švedskoj imao sam priliku izbliza vidjeti koliko osobi koja se oporavlja i gubi dio samostalnosti znači ostati uključena u razgovore, odnose i svakodnevni život”, prisjeća se Denis.
Valentina je pak, tražeći pouzdanu pomoć za vlastitu obitelj, iskusila koliko je sustav nepregledan u trenutku kada obitelj ima najmanji mogući nivo energije i vremena. “Preporuke, poznanici, oglasi i Facebook grupe ne daju dovoljno sigurnosti da ćete pronaći osobu kojoj se može vjerovati. Tu smo prepoznali da problem nije samo pronaći pomoć, nego stvoriti jasniji, odgovorniji i provjerljiviji proces. Skrb u kući ne bi trebala biti prepuštena sreći, poznanstvima i snalaženju u kriznom trenutku”, ističe Valentina.
Jedan od problema s kojim se obitelji susreću jest taj što u potragu za pomoći često kreću prekasno. Obično je to tek kada se dogodi kriza: pad, hospitalizacija, pogoršanje demencije, iznenadna iscrpljenost člana obitelji ili trenutak kada roditelj više ne može sam. Tada je pritisak ogroman i ljudi prirodno traže prvo dostupno rješenje. Međutim, prvo dostupno rješenje nije nužno i najprimjerenije.
Obitelji često ne znaju što im zapravo treba
“Obitelji najčešće zapnu na nekoliko stvari. Teško im je jasno definirati što im zapravo treba. Je li to pomoć u kućanstvu, pomoć pri svakodnevnim aktivnostima ili zdravstvena njega koja zahtijeva drugačiji profil stručnjaka. Drugo, teško mogu procijeniti kvalifikacije i prikladnost osobe koju razmatraju. A treće, često očekivanja nisu jasno postavljena: što njegovatelj radi, što ne radi, koliko često dolazi, što ako se stanje osobe promijeni i što ako odnos ne funkcionira”, pojašnjava Denis.
Kod skrbi za teško bolesnu ili dementnu osobu obitelji često podcijene koliko su važni kontinuitet, jasne granice i dobra priprema. “Tu se ne traži samo osoba koja će doći par sati. Treba razumijeti ritam osobe, emocionalno stanje obitelji, promjene ponašanja, ali imati i vlastitu profesionalnu odgovornost”, objašnjavaju.
Zato u Vincentiji verifikaciju ne vide kao jednostavnu oznaku na profilu, nego kao proces. Model koji razvijaju uključuje provjeru identiteta, provjeru relevantnih kvalifikacija (kada one postoje), prikupljanje informacija o iskustvu, dostupnosti i vrsti skrbi koju osoba može pružati, reference i strukturirani uvodni razgovor.
Naglašavaju da oznaka “verificirani njegovatelj” ne znači da je rizik potpuno uklonjen. “To bi bilo neozbiljno obećanje. Skrb je odnos među ljudima. Nijedan sustav ne može jamčiti savršeno ponašanje u svakoj situaciji. Ono što Vincentia želi razviti jest proces koji smanjuje neizvjesnost i improvizaciju kroz jasnije korake provjere”, ističe Denis.
CareSupportLink: Od rada u domu do svakodnevne podrške starijima
Dok je Vincentia snažnije usmjerena na kućnu njegu i povezivanje obitelji s njegovateljima, CareSupportLink fokusiran je na svakodnevnu podršku starijim osobama. Projekt razvija Irena Tenšek, koja je više od dvadeset godina radila u administraciji i organizaciji poslovanja, a onda su je životne okolnosti dovele do rada u domu za starije osobe. Tako je ova majka četvero djece jedno vrijeme radila kao njegovateljica, a zatim i kao administratorica doma.
To joj je iskustvo omogućilo da sustav skrbi upozna iz izbliza: kroz neposrednu njegu korisnika, razgovore s obiteljima, ali i kroz organizaciju rada doma i administrativne izazove s kojima se ustanove susreću. Vidjela je, kaže, da se neki ljudi u domu dobro snađu, pronađu društvo, prijateljstva, pa čak i novu ljubav. No, vidjela je i one kojima promjena okoline teško padne. Kod nekih se pojave tuga, povlačenje, depresija ili osjećaj da su ih najbliži napustili, iako obitelji najčešće odluku o domu donose iz brige, nemoći i nedostatka drugih rješenja. “Mnogi od njih jednostavno kažu: Samo bih htio biti doma. To je rečenica koja ostaje s vama”, naglašava Irena.
Upravo zato CareSupportLink ne želi obuhvatiti samo njegu, nego i širi krug podrške: pratnju liječniku, odlazak u ljekarnu ili trgovinu, šetnju, razgovor, pedikera, fizioterapeuta, pomoć nakon izlaska iz bolnice ili osobu koja će povremeno obići stariju osobu i javiti obitelji kako je.
Dom nije uvijek jedina opcija
Irena pritom ne negira potrebu za domovima. “Postoje situacije kada je dom za starije potreban i kada je to za osobu najbolji ili jedini siguran izbor. Ali postoje i situacije u kojima bi se, uz dobru organizaciju pomoći i podrške, starijoj osobi moglo omogućiti da još neko vrijeme ostane u vlastitom domu, u prostoru koji poznaje i u kojem se osjeća sigurnije”, napominje Irena.
CareSupportLink je trenutačno u završnoj fazi tehničke pripreme. Funkcionalni dio aplikacije je razvijen, ali još se dorađuju elementi vezani uz plaćanja i završno testiranje. Pilot projekt planiran je za područje Velike Gorice. Korištenje aplikacije bit će besplatno do 31. prosinca 2026. za korisnike, obitelji, skrbnike i pružatelje usluga s tog područja.
“Želja mi je da krenemo kontrolirano, lokalno i odgovorno, kako bismo u stvarnim uvjetima vidjeli što s korisnicima, obiteljima i pružateljima najbolje funkcionira, a što još treba doraditi”, objašnjava Irena. CareSupportLink, kaže, ne vidi kao zamjenu za postojeće usluge, nego kao dodatni alat koji obiteljima može pomoći da lakše dođu do podrške.
Najteže je pronaći osobu kojoj možete vjerovati
Posebno je izražen problem kod onih obitelji koje rade, imaju djecu, žive u drugom gradu ili ne mogu biti fizički dostupne svaki dan. One ne traže zamjenu za svoju brigu, nego podršku da tu brigu mogu bolje organizirati. Tada im je najteže, kaže Irena, pronaći osobu kojoj mogu vjerovati.
“Obitelji se ne pitaju samo koliko usluga košta, nego tko ulazi u dom njihove majke, oca, bake ili djeda. Zanima ih je li osoba pouzdana, hoće li doći na vrijeme, hoće li se prema starijoj osobi odnositi s poštovanjem i hoće li obitelj dobiti povratnu informaciju o tome što je odrađeno”, objašnjava.
Zato CareSupportLink ne želi funkcionirati kao običan oglasnik. Pružatelji usluga neće biti automatski aktivirani u aplikaciji, nego će prije aktivacije profila prolaziti postupak provjere. Ona će uključivati osnovnu identifikaciju, provjeru dostupnih kvalifikacija ili iskustva, ovisno o vrsti usluge, te dodatne informacije koje pomažu procijeniti je li osoba prikladna za rad sa starijim i nemoćnim osobama.
Irena pritom ističe i važnu povratnu informaciju pružatelja usluga jer i oni žele znati kome odlaze u dom. Naglašava kako sigurnost mora postojati u oba smjera, pa će zato postojati verifikacija.
Tehnologija ne zamjenjuje brigu, ali može smanjiti nesigurnost
Vincentia i CareSupportLink nisu ista rješenja, ali oba projekta polaze od istog problema: obitelji se u trenutku krize prečesto moraju snalaziti same. Pritom, ističu kako skrb za starije nije samo privatno ili socijalno pitanje, nego je i ekonomska tema.
Ono se dotiče i pitanja tržišta rada, dostupnosti usluga, cijene skrbi, organizacije obiteljskog života i novih poduzetničkih modela. Kada odrasla djeca moraju istodobno raditi, skrbiti o vlastitoj djeci i organizirati pomoć roditeljima, posljedice se osjeti samo obitelj već čitavo okruženje.
Nitko se ne zanosi idejom da će digitalne platforme riješiti manjak javnih domova i nedostatak kadrova, ali svakako mogu mogu pomoći u koraku u kojem je sustav ostavio popriličnu prazninu: u prvom pokušaju pronalaska pomoći za roditelja.
Projekt izrade serijala tekstova Kad roditelj više ne može sam: Ekonomija starosti i skrbi, autorice Zinke Kocijan, objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti za 2026. godinu.
