Laura Bošnjak: 15 godina inovacija i umjetničke strasti splitske PlayDrame

Splitsko kazalište PlayDrama promijenilo je kulturnu scenu tog grada svojim inovativnim pristupom i posvećenošću suvremenom kazališnom izričaju. Otvoreno u rujnu 2009. praizvedbom drame o maloljetničkom nasilju Udarac Andresa Veiela i Gesine Schmidt u režiji Martina Kočovskog, postalo je prvo neovisno kazalište za odraslu publiku u Splitu.

Osnivači, glumac i dramatičar Elvis Bošnjak te kazališna menadžerica i umjetnica Lina Vengoechea, od samog su početka imali jasnu viziju: otvoriti prostor za raznolike umjetničke izraze i angažirati publiku kroz relevantne, hrabre i aktualne dramske teme.

Tijekom godina, PlayDrama je razvila bogat repertoar, istražujući kako suvremene domaće tako i međunarodne dramske tekstove, uz stalno otvaranje pitanja koja prodiru u srž ljudske egzistencije, društvene dinamike i kulture našeg vremena.

Glumački studio kao platforma za sve generacije

Umjetničko vodstvo kazališta 2018. godine preuzeo je dramaturg i skladatelj Matko Botić. On je PlayDramu dodatno usmjerio na suvremena hrvatska dramska djela i pisce poput Tomislava Zajeca, Dine Pešuta, Ivane Vuković, Helene Petković…

Uz profesionalni kazališni program PlayDrama ima i Glumački studio. S polaznicima od devet do sedamdeset godina rade po metodama raznih glumačkih škola te ih uče o tijelu, dikciji, disanju, govoru… Sve su to vještine koje u budućnosti mogu koristiti bez obzira kojim će se zanimanjima baviti.

PlayDrama je u svojih 15 godina djelovanja producirala 25 predstava, više od 30 produkcija Glumačkog studija, te jedan film. Predstave Picasso, Srce veće od ruku, Zbunjoza, Dijete našeg vremena, Disanje i Tako nam Bog pomogao, koje su gostovale na gotovo svim relevantnim domaćim festivalima, donijele su i niz nagrada.

Laura Bošnjak preuzima vodstvo

Ovog ljeta kazalište je ušlo u novu eru. Umjetnička voditeljica postala je mlada Laura Bošnjak, kći osnivača Elvisa. Preuzela je vođenje u dinamičnom trenutku stvaranja predstave Dalmatinska kuhinja.

“Povezanost s PlayDramom traje od moje 12 godine kada je kazalište i otvoreno. Koliko god da mi je, još uvijek, čudno reći da sam umjetnička ravnateljica, toliko mi je takav razvoj događaja i logičan. Pet sam godina bila polaznica Glumačkog studija, radila kao hostesa, snimala probe, nosila kave… Tu sam odrasla i formirala se u osobu kakva sada jesam. U međuvremenu sam i diplomirala glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu”, ističe Laura. Prvu je profesionalnu glumačku suradnju s PlayDramom imala lani na autorskom projektu Kristine Grubiše i Karle Leko Sunčani je kraj.

Financijski izazovi

“I Elvis i Matko su imali vlastite načine kako su slagali program i birali suradnike. Elvisa je zanimalo dovođenje suvremenih tekstova, a Matka rad na autorskim projektima. Kako sam na svom profesionalnom početku, a i imam 27 godina, mislim da je dobar smjer istraživanje: što mlade umjetnike u Splitu zanima, kakvo kazalište žele raditi, što publika želi gledati, ali i što ja želim raditi”, odgovara Laura na pitanje o temama koje preferira pri odabiru predstava.

Uostalom i financijski uvjeti su oni koji diktiraju program Kazališta. “Projekti koje radimo mogu imati maksimalno četvero izvođača, scenografija mora stati u jedan kombi, a bilo bi idealno da su suradnici iz Splita, ili barem porijeklom iz Splita, kako pola budžeta ne bi otišlo na paprene cijene najma”, iskrena je Laura.

PlayDrama ima konstantnu podršku Ministarstva kulture i medija te Grada Splita, iako ti iznosi znaju varirati. “Zahvalni smo na svakom euru podrške koji dobijemo, ali mislim da, s obzirom na rezultate kazališta, zaslužujemo i izdašniju potporu.

Nedavno sam naišla na jednu staru Facebook objavu iz 2018. kojom Elvis objavljuje da odlazi iz PlayDrame. Ono što je posebno interesantno jest da su razlozi koje navodi uglavnom isti kao i oni koje je Matko naveo ove godine. Iako su obojica postigli velike rezultate, sluh institucija za probleme PlayDrame nije popratio ta postignuća”, kaže Laura.

Potreba za stalnim prostorom

Da je tome tako govori i činjenica da kazalište još uvijek nema svoj stalni prostor. Taj bi izazov demotivirao mnoge, ali ne i ovu strastvenu družinu.

Jedno od privremenih rješenja kojima su se snalazili bile su i koprodukcije s raznim institucijama. Svoje su predstave tako igrali u Gradskom kazalištu lutaka, Gradskom kazalištu mladih, Hrvatskom narodnom kazalištu Split, Domu mladih Split, čak i u klubu Quasimodo s kojim su imali dugogodišnju suradnju.

“Naš je program tamo savršeno funkcionirao, a i publika je voljela gledati predstave u malo pomaknutoj atmosferi. Bio je to prostor u koji su dolazile sve generacije”, prisjeća se Laura.

Nažalost, kada je u listopadu 2023. vlasnik kluba Željko Džeko Bili preminuo, to je označilo i kraj suradnje. Bili je petnaest godina vodio taj klub i beskompromisno radio na ideji o urbanoj, kvalitetnoj zabavi i kulturi. Njegovi suradnici kažu kako je zahvaljujući njemu Split imao mjesto u koje nisu mogli prodrijeti šund i diletantizam.

Predstava u restoranu

Konstantno traženje rješenja prostora rezultiralo je nekim kreativnim suradnjama i produkcijama. Svoju su posljednju premijeru – predstavu Dalmatinska kuhinja, autorski projekt Hrvoja Korbara – održali u listopadu u restoranu Baraka BBQ & Brew Bar. Taj neobičan prostor pokazao se kao pun pogodak, još jednom naglašavajući fleksibilnost i inovativnost PlayDrame u izboru prostora i formi izražavanja.

“Tema dalmatinske tradicije hrane poslužila je kao okvir kroz koji se promatra odnos majke i sina, koji publika prepoznaje na osobnoj razini. Paola Lugarić Benzia napravila je scenografiju koja je Baraku transformirala u klasični dalmatinski dom. Predstava se savršeno uklopila u taj prostor koji nudi dojam voajerizma. Naime, glumci su na pola metra od publike i ništa se ne može sakriti. Međutim, koliko god dobro predstava funkcionirala u tom prostoru teško je uskladiti rad restorana s radom kazališta. Tako da mislim da će, na žalost, Dalmatinska kuhinja biti jedna nomadska predstava”, priča nam Laura.

Inače, Baraci to nije bio prvi “kulturni izlet” jer se tamo već održao dio programa Pričigina – splitskog festivala pričanja priča.

Važnost Glumačkog studija za kulturu Splita

Trajno rješenje prostora nema ni Glumački studio. Iako su imali stalni prostor u Domu mladih, s obzirom na to da je najavljena renovacija zgrade i ta je lokacija postala upitna.

“Važnost Glumačkog studija za kulturu Splita je neprocjenjiva, jer producira visoko kvalitetne predstave s polaznicima svih uzrasta. Studio potiče kod mladih interes za kazalište, stvarajući obrazovanu publiku koja razumije i aktivno promišlja o predstavama. Mnogi polaznici kasnije nastavljaju karijeru u kazalištu ili na filmu. Lara Jerončić sada vodi Studio i lani je režirala uspješnu izvedbu Sofoklove Antigone s mladima. Ta predstava još  uvijek povremeno igra. Vidjeti mlade ljude kako s razumijevanjem i strašću govore taj tekst, uistinu je impresivno”, prenosi nam Laura.

Karakteristika PlayDraminih predstava je to što ih može gledati, razumjeti i voljeti svatko. “Činjenica da su neke predstave odigrane više od pedeset puta, važnija je od bilo kakvih nagrada. Isto tako, koliko god su laskave tri nagrade na 33. Marulićevim danima koje je osvojila predstava Tako nam Bog pomogao, puno više govori podatak da su je neki gledatelji dolazili gledati i po pet puta“, naglašava Laura važnost bliskosti s publikom.

PlayDrama je u trenutku osnutka bila prvo neovisno kazalište u Splitu, a zanimljivo je da broj takvih organizacija u tom gradu od tada nije značajno porastao. Potpuno različito od  Zagreba gdje se redovito osnivaju neovisne umjetničke organizacije.

Razvoj neovisne scene

Laura smatra da bi Grad Split mogao igrati ključnu ulogu u promjeni te situacije. “Vjerujem da bi Grad, pružajući adekvatne uvjete za rad postojećim neovisnim kazalištima, potaknuo mlade ljude da osnuju svoje organizacije i aktivnije djeluju. Naša se scena značajno promijenila. Prije dvadeset ili trideset godina glumci su nakon završetka fakulteta relativno brzo dobivali ugovore s institucionalnim kazalištima i sigurnu plaću, a onda na neovisnoj sceni radili projekte iz strasti. Danas to više nije slučaj, pa mnogi glumci provode cijelu karijeru kao freelanceri što ne prati odgovarajuća financijska podrška, kao ni adekvatni uvjeti za rad. Slični problemi pogađaju i kolege s režije i dramaturgije”, objašnjava.

Za iduću godinu, PlayDrama priprema novi tekst mlade dramatičarke i dramaturginje Nikoline Rafaj pod radnim naslovom Jesmo stigli, u režiji Dražena Krešića. Ipak, i dalje ostaje neizvjesno gdje će se predstava izvoditi. “Teško je govoriti o planovima kada taj osnovni uvjet, da imamo gdje izvoditi program, nije zadovoljen,” priznaje Laura.

Unatoč svim izazovima, umjetnička strast ostaje ključni pokretač. “Ples između toga da stvorimo nešto što će imati umjetničku vrijednost i nešto što će doprijeti do što više gledatelja, uvijek je težak. No, taj izazov tjera na kreativno razmišljanje što nam je, za sada, uglavnom donosilo dobre i drugačije rezultate. Mislim da dobra predstava treba biti takva da u njoj svatko može nešto prepoznati i pratiti ju na svojoj razini”, zaključuje.

Upravo ta predanost stvaranju predstava koje dotiču publiku na različite načine daje vjeru da će PlayDrama unatoč svim preprekama nastaviti inspirirati i osvajati nove gledatelje.

#Privatnakazališta br. 8

Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom Privatna kazališta sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.

Ako želite saznati još novosti iz svijeta poduzetništva, biznisa, financija i novih tehnologije prijavite se na naš tjedni newsletter!