U Hrvatskoj su javnosti stalno prisutni problemi u gospodarenju otpadom, no situacija se ipak, polako mijenja na bolje. To pokazuje i novi izvještaj resornog ministarstva za 2020. godinu koji pokazuje da je Hrvatska na 41 posto odvojenog prikupljanja otpada. Istina, imamo drugih točaka u tom sustavu koje su nam lošije i taj postotak bi mogao biti bolji, ali je opet bolji nego što je to bio prije 2-3 godine, kazala je Aleksandra Anić Vučinić, profesorica na Geotehničkom fakultetu i predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom HUGO, u emisiji Recikliraj na radiju poslovniFM.
“Veliki iskorak je i podijeljenih milijun i 700 tisuća kanti u Hrvatskoj i rezultat toga je skok u odvojenom prikupljanju. Stoga vjerujem da ćemo u tom sektoru uspjeti doseći zacrtane ciljeve. No, ono što puno ljudi ne zna, je da mi nemamo samo jedan cilj u odvojenom prikupljanju, već imamo na desetke ciljeva koji su vezani uz otpad i koje moramo ostvariti, a ako ih ne ostvarimo plaćati ćemo penale.”, dodaje Anić Vučinić.
Pojašnjava kako ćemo se kao društvo u budućnosti jako mijenjati glede kružnog gospodarstva i doći ćemo do toga da ćemo promatrati je li proizvod u skladu s kružnim gospodarstvom, kako je proizveden i da će na temelju sastava proizvoda biti određena njegova recikličnost i tu već počinju neke promjene. Primjerice, od toga kako će se graditi neke zgrade i od kakvih materijala. Svijest građana po tom se pitanju jako mijenja. Postali smo svjesni kako u potrošačkom društvu utječemo na okoliš i kako trošimo resurse.
“Gotovo svi veći europski gradovi su izgradili energane na otpad te tako, što je osobito aktualno, značajno smanjili emisiju ugljičnog dioksida. Spaljivanje otpada nije prepreka sustavnom razvitku projekata odvojenog sakupljanja i recikliranja. Energane na otpad, naročito u urbanim sredinama jamče izbjegavanje odlaganja otpada i istovremeno, u kogeneraciji, proizvodnju električne i toplinske energije.”, kaže Anić Vučinić.
Pravilna komunikacija i bolja edukacija građana
Smatra da je, za razliku od drugih država EU, u Hrvatskoj to problem: “U Hrvatskoj imamo klasične sindrome „ne smeće u mojoj blizini“, a to opet proizlazi iz neadekvatne pripremljenosti građana, neadekvatnih obrazloženja, (ne)pravilne komunikacije, ali i nedostatka edukacije u osnovnoj i srednjoj školi. Naime, moramo odgojiti jednu cijelu generaciju građana koja će razumjeti zašto je to potrebno. Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom bez energetske oporabe nemate i ne možete napraviti. Mogu sada Austrijanci i Nijemci pričati da nemaju više problema sa spalionicama, ali oni imaju energane i oni na taj način imaju zatvoreni ciklus. Mi smo u Hrvatskoj na tom području slabi jer nitko ne želi takvo postrojenje u svom dvorištu – pobuna građana je primarni problem, jer se zbog pobune građana i političkog populizma koji iskorištava građane, energane povlače iz projekata.”
U Hrvatskoj imamo PR agencije i tvrtke koje medijski prate projekte, ali nemamo stručnog kadra koji će s tehničke strane moći objasniti koje su posljedice i benefiti takvog jednog postrojenja
Često se spominju dioksini i furani koji ostanu kao nusproizvod iz energana, pa se dio javnosti boji tih dioksina i furana, a uopće i ne znaju što je to. Samo znaju da je to opasno, a do toga su došli površno se informirajući. No, kad pitate nekog od tih zabrinutih građana zabrinjava li ga možda i vatromet ili požar zbog dioksina i furana, onda, naravno, ne znaju odgovor, a vatrometi i šumski požari oslobađaju više dioksina i furana nego energane za 50 godina. Dakle, potrebno je stručno objašnjenje i tek tada ljudi mijenjaju mišljenja. U današnjim energanama, od 100 posto investicija u postrojenje, 50 posto investicije se odnosi upravo na zaštitu od emisija štetnih tvari u zraku, naglašava Aleksandra Anić Vučinić
Često se na pitanju otpada dobivaju ili gube izbori
Problem implementacije cjelovitog sustava gospodarenja otpadom sažima u dvije stvari.
“Primarno, danas gospodarenje otpadom zvuči jako fansy i susrećem mnogo ljudi koji misle da su stručni u tome području, no njihovo je znanje više na aktivističkoj razini. Stoga vrlo često oni uspijevaju poslati poruke javnosti koje nisu dobre, a na temelju njih se formiraju mišljenja da je postupanje s otpadom vrlo jednostavno. Drugo je pitanje politike i nadležnosti u gospodarenju otpadom. To su jedinice lokalne samouprave i često imamo situaciju da se na pitanju otpada dobivaju ili gube izbori. Znači, kad netko dobije izbore mora realizirati neki projekt, a realizacija projekata gospodarenja otpadom, s obzirom na to da su to kompleksne stvari, traju pet do deset godina – dok politički mandat traje četiri godine.”
“Ako imate sreću političkog kontinuiteta, kao što je to bio slučaj u Istarskoj i Primorsko-Goranskoj županiji – onda imate realiziran Centar za gospodarenje otpadom. Razvoj tog projekta je trajao deset godina, a sad će i Zadarska županija dobiti svoj centar. Tamo gdje se političke opcije i garniture mijenjaju tamo dolazi do zastoja u realizaciji projekata i onda se uvijek vraćate unatrag, što uzrokuje gubitak od 2-3 godine. To je jedna od najvećih prepreka u realizaciji cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, dodaje Aleksandra Anić Vučinić.
Zagrebu nužno nedostaje sortirnica i Centar za gospodarenje otpadom
Anić Vučinić je na upit urednika emisije Borisa Živkovića prokomentirala i novi predloženi model naplate otpada u Zagrebu koji, smatra, ima svoje prednosti i nedostatke, ali ćemo još vidjeti kako će se implementirati. Vjeruje da će takav pristup dodatno potaknuti građane na odvojeno sakupljanje, jer što više odvajaš manje plaćaš “i to je ona mrkva koju sam spominjala. Zagreb je sad na 42 posto u sakupljanju, ali vjerujem da će taj dio skočiti. To se naziva po švicarskom modelu, no valja istaknuti da Švicarska ima cjeloviti sustav i ima energane, a mi ne.”
“Problem je i što smo mi nedavno donijeli zakon o ukidanju određenih plastičnih vrećica, a sada se ponovo uvode neke posebne vrećice. Također, ostat ćemo i dalje kantograd jer će ostati zeleni otoci. Mislim da će kontrole pravilnog postupanja s otpadom biti komplicirane i teško provedive. Problem je također i u dijelu gdje je sve „besplatno“ kao što je slučaj s odlaganjem plastike, papira i stakla stoga mislim da će se udio nečistoća u odlaganju istih povećati. To znači da će Čistoća imati veći trošak zbrinjavanja, jer će imati veće količine otpada. Zagrebu nužno nedostaje sortirnica i Centar za gospodarenje otpadom koji mora imati mehaničko-biološku i energetsku obradu jer bez toga nema cjelovitog sustava u gospodarenju.”, istaknula je Aleksandra Anić Vučinić.
Emisiju možete poslušati u nastavku, a cjeloviti tekst pročitajte na poslovniFM-u.
Foto: Darko Buković/PoslovniFM
