Mate Uzinić: Korupcija je gori grijeh od bilo kojeg drugog grijeha!

Mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup koadjutor, uskoro i metropolit te zapadne crkvene pokrajine rođen je 1967. u poljičkoj Dubravi, mjestu poljičkih knezova, popova glagoljaša i Štatuta poštovanog pisanog na glagoljici, tzv. bosančici – hrvatskoj ćirilici. Zaređen je za svećenika splitsko-makarske nadbiskupije 1993, a za dubrovačkog biskupa 19. ožujka 2011. godine u tamošnjoj katedrali. Papa Franjo imenovao ga je 4. studenoga 2020. za riječkog nadbiskupa koadjutora.

Mate Uzinić, je u ekskluzivnom razgovoru za PoslovniFM, s urednikom emisije Ekumena – etika u poslovanju Augustinom Bašićem, elaborirao pitanje etičnosti življenja i etičnosti poslovanja, imajući u vidu korupciju koja nagriza društveno tkivo.

– Korupcija je nešto što truje svako društvo, ona je, kako je rekao papa Franjo, gori grijeh od bilo kojeg drugog grijeha, jer ona stvara jedno grešno ozračje. Riječ je o strukturama zla koje zarobljavaju sve koji su uključeni u cijelu tu priču. Svakako, kada se radi o etičnosti u poslovanju, treba voditi računa i o lojalnoj konkurentnosti, voditi računa o drugima koji se bave istim poslom kao što se ja bavim, ali pri tome treba biti razborit. No, često se događa da se neki žele na brzinu obogatiti, primjećujem to i u našem mladom društvu. To žele i neki vjernici – obogatiti se na brzinu i zarađivati. Naravno, ulazi se u poslovne rizike i loše poslovne poteze koji vode u propast, i za poslodavce i druge oko njega. Treba voditi računa unutar poslovanja i biti etičan i pošten prema svim radnicima.

Tu ne smijemo isključiti ni pitanje poreza. Mislim da je socijalni katolički tjedan ponudio i načela o tom pitanju, gdje se progovorilo o tome da bi zarada – plaća i porez morali biti pravedni. Nažalost, živimo u sustavu u kojem imamo prevelike nepoštene zarade koje često idu na račun poreza i na račun radnika. Imamo također problem prevelikih poreza koji iscrpljuju poslodavce, a naravno na kraju uvijek strada najslabiji – a to je radnik. Treba voditi računa i o krajnjem potrošaču, ne gledati uvijek samo svoj interes, nego svoj posao pretvoriti u služenje krajnjem potrošaču zbog kojeg sam i pokrenuo ovaj posao, istaknuo je mons. Mate Uzinić, u razgovoru za PoslovniFM.

– U svakom društvu postoji javni moral, pa tako i u našem. To je stvar dogovora u društvu. Nitko na njega nema monopol. Crkva nije čuvar javnog morala, crkva bi trebala biti njegov korektiv. Kada bi se dogodilo da bi crkva bila čuvar, onda bi to bilo shvaćeno da crkva kreira javni moral za druge, a naša zadaća nije biti kreatorom, nego onaj segment koji kroz djelovanje kršćana u tom društveno političkom životu pomažu njegovo stvaranje u povezanosti s drugima i drugačijima. Crkva treba i može nuditi navješćujući Evanđelje i to uvijek ostaje samo ponuda, nije i ne smije biti nametanje. Onog trenutka kada se događa nametanje, onda mi idemo prema sustavu koji nije prihvatljiv, idemo prema teokraciji koja se uvijek, i u prošlosti i u sadašnjosti, pokazivala potpuno pogrešnom, kazao je nadbiskup.

Nasilje nad ženama je društvena i crkvena sramota

– Sve je više nasilja u svijetu (evo i ovaj opasni rat je izazov cijelom svijetu) i u našem društvu. Dosta smo raspravljali o Istambulskoj konvenciji (Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji) koja je izazvala ideološke podjele u našem društvu, a nadali smo se da će ona uspjeti učiniti ono što su govorili da je njezin cilj. Prije svega zaštita žena od nasilja. Nažalost, konvencija nije polučila željene rezultate, jer se stvari ne mogu riješiti samo promjenom zakona. Ono što mi kršćani uvijek govorimo, a to možemo govoriti i o drugim zakonskim rješenjima, jest da je promjena moguća samo ako krenemo od čovjeka i njegovog obraćenja. Zato mislim da mi nismo dovoljno napravili i u crkvi. Bavimo se nekim ideološkim pitanjima, a trebali bismo se baviti čovjekom i njegovim povratkom Kristu i vrijednostima kršćanstva. Nasilje nad ženama je društvena i crkvena sramota. Svojedobno sam preporučio da se pitanje nasilja nad ženama uključi u predbračni tečaj za zaručnike. Jer žena, djevojka, bi trebala znati da ako je bio bilo kakav čin nasilja prije braka, da on neće prestati ni u braku i da će se on sigurno ponoviti u još gorem obliku, jasan je nadbiskup Uzinić.

Kao predsjednik povjerenstva za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba upozoravao je da „crkva na prvo mjesto mora staviti žrtve, a ne zlostavljače ili crkvu kao instituciju“.

Poslušajte emisiju Ekumena – etika u poslovanju; gost: mons. Mate Uzinić

Ne smijemo nekoga isključiti zbog njegovog stila življenja

U javnosti je ostalo zabilježeno nadbiskupovo promptno reagiranje o nekrštenju djeteta lezbijskog para. A je li dobio pohvale iz vlastitih redova?

– Ne bih govorio o pohvalama. Ne odustajem od nekih principa za koje smatram da su važni. Činim to, ne samo u duhu pape Franje, već u duhu Isusa Krista i njegovo Evanđelja. Naravno, ne možemo svakoga krstiti kako bismo bili kršćani iz nekih tradicionalnih razloga jer i mi smo kršteni. Ali s druge strane, ne možemo ga samom činjenicom da netko ne živi u skladu s moralnim katoličkim naukom i da ne živi svoju vjeru, automatski isključiti bez dijaloga i procjene je li ispravna nakana i želi li osoba da njezino dijete bude kršteno i prihvaća li obavezu koja proizlazi iz sakramenta krštenja. Ne smijemo nekoga isključiti zbog njegovog stila življenja. Ono što je važno, treba držati vrata crkve otvorena svima, jer kršćanstvo je ponuda, a ne prisila. Svima trebamo nuditi Krista, svi koji ga žele trajna je evangelizatorska zadaća crkve, poručio je mons. Mate Uzinić.

U svibnju je nadbiskup Uzinić, u povodu međunarodnog dana borbe protiv homofobije, tražio oproštenje od homoseksualnih osoba što se i dalje mogu osjećati odbačeni od crkve, a pozvao se na Papinu pobudnicu Amoris Laetitia. Reagiranja javnosti bila su zapažena jer se dogodilo prvi put da je jedan hrvatski biskup javno tražio oprost od LGBT osoba.

– Ne moramo se slagati s ljudima takvog stila, ali moramo razlikovati osobu od onoga što ona čini. Ti ljudi moraju ostati u svom dostojanstvu, moraju nam ostati braća i sestre. To ne znači da mi prihvaćamo način na koji netko živi. Jer kršćanstvo je ipak ponuda unutar jednog pluralnog društva u kojem druge mi ne smijemo tolerirati jer su različiti. Moramo znati da postoje drukčiji i trebamo ih poštivati, iako ne dijele naše mišljenje i uvjerenja. To je onaj Kristov princip koji je prihvaćen kod svih velikih religija – čini drugome ono što bi želio da tebi drugi čini. Tako stvaramo svijet gdje će biti prostora za sve, jasno je kazao nadbiskup.

Ne znamo komunicirati s medijima

Na pitanje urednika emisije  kako prevladati predrasude, netrpeljivost pa i mržnju, kazao je:

– Pitanje je dosta zahtjevno. Potrebno je ići u susret s drugima dijalogom, jer dijalogom se može čuti što drugi govore o sebi i što drugi misle o meni. Tako se zapravo mogu osloboditi stereotipi i predrasude koje imam o drugome, ali i onaj drugi se može osloboditi predrasuda koje ima o meni. Prije svih razlika koje imamo o drugima, trebamo imati ono što nam je zajedničko – ljudsko dostojanstvo. Zašto isticati razlike, a ne vidjeti čovjeka? Papa Franjo u enciklici Fratelli tutti kaže svi smo mi braća. U drugome trebamo vidjeti prije svega brata, a kada ga tako vidimo – kao brata – on nam prestaje biti neprijatelj, kroz njega vidimo sebe, a i on kroz nas vidi sebe. Kada se osvrnemo natrag na napore katoličke teologije u 20. stoljeću, kao što je Drugi vatikanski koncil – ljudska osoba stavljena je u središte svega. Osoba je važna i u teološkom smislu – spomenut ću deklaraciju o ljudskoj slobodi „Dignitatis humanae“ iz 1965. koja govori o poštivanju slobode drugoga i uvažavanju dostojanstva drugoga. Iako se ne trebamo slagati u svemu s drugima, razlike nisu nešto što vidimo kao problem, nego nešto što trebamo prepoznavati kao bogatstvo.

Na upit koliko mediji utječu na oblikovanju javnosti a koliko same vjerske zajednice, nadbiskup je kazao:

– Bavimo se previše temama koje nisu primarno naše teme i sve više postaju ideološki obojene, dozvoljavamo da nam iz vidokruga ispadne osobito socijalna tematika, pitanja društvenog morala i društvene pravednosti. Trebali bismo više biti prisutni i u medijskoj javnosti. Naravno da mediji idu za onim što se čita – za senzacijama. Premda javni mediji ne bi trebali zanemariti svoju zadaću odgajanja i oblikovanja društva, ne bi smjeli kretati za senzacijama, iako sam ja svjestan da je to i tim medijima interesantno.

S druge strane, crkva nema sugovornika u medijima, ne znamo komunicirati s medijima. Naš je stil propovjednički, stil koji ide negdje iznad glava, a ne dodiruje biti. To više ne funkcionira. Ljudi su ponekad umorni od tih naših propovijedi koje nisu životne i ne mogu funkcionirati u našem medijskom prostoru, iskreno će nadbiskup.

Od ljudi za ljude

– Mislim da se glas Crkve čuje više nego li se to u javnosti smatra. Možda bi trebalo iščitavati priopćenja sa zasjedanja HBK gdje smo se jasno očitovali o nekim važnim temama, možda bi trebalo vidjeti što pojedina vijeća HBK čine – poput Vijeća za život i obitelj koje vodim. Spomenut ću da je ovogodišnji katolički socijalni tjedan progovorio o važnoj društvenoj temi – demografiji i izumiranju hrvatskog naroda. Iako to prvotno nije naše crkveno poslanje, ali baš ta društvena svijest, odgovornost za naše društvo, sili nas da progovorimo i o tome. No, rješenje nije u znanstvenim analizama, već je rješenje u našem obraćenju – našoj svijesti da je život darovan i da ga trebamo darivati. Tad je naš život ispunjen i ovdje na zemlji, i tad smo mi oni koji su usmjereni prema vječnosti. To vrijedi za sve – i za vjernike i za hijerarhiju. A podsjećam i na moje biskupsko geslo „od ljudi za ljude“, naglasio je u razgovoru za poslovniFM riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić,

Cjeloviti tekst pročitajte na poslovniFM-u.

foto: Darko Buković; Sva prava pridržana @poslovniFM