U suvremenom poslovnom okruženju, koje je pod jakim utjecajem tehnologije, sve se više shvaća kako neke “stare” vještine poput komunikacije, suradnje i emocionalne inteligencije ostaju ključne za uspjeh. Iako su digitalni alati neupitno važni, oni sami po sebi nisu dovoljni i to je nešto što sve češće primjećujem u radu s menadžerima i zaposlenicima.

Za razliku od tvrdih (tzv. hard) vještina, koje savladavamo obrazovanjem i koje su lako mjerljive (poput programiranja, financijskog izvještavanja ili poznavanja stranih jezika), meke (tzv. soft) vještine oblikuju se kroz iskustvo i interakciju s drugim ljudima. One mogu značajno olakšati poslovno funkcioniranje, no manje su opipljive i puno ih je teže kvantificirati.

Naravno da je prilikom izbora suradnika važno zaposliti ljude koji imaju tehnička i stručna znanja, ali meke vještine, poput komunikacije, prilagodljivosti ili emocionalne inteligencije, neophodne su za stvaranje produktivnog radnog okruženja.

Meke vještine ključne za uspjeh

Jedna od najvažnijih mekih vještina je komunikacija. Dobar komunikator je onaj koji ima sposobnost jasnog, pravovremenog i otvorenog izražavanja ideja i informacija, ali i onaj koji je spreman na aktivno slušanje te razumijevanje verbalnih i neverbalnih poruka drugih ljudi. To je vještina koja potiče povjerenje među članovima tima.

Prilagodljivost je pak umijeće učinkovite reakcije na promjene. U dinamičnom okruženju, gdje je promjena jedina konstanta, upravo ta vještina omogućuje pojedincima da uspješno savladaju nepredviđene izazove.

Timski rad je sposobnost rada s drugim ljudima. On podrazumijeva uvažavanje raznih osobnosti, stilova i znanja. Uostalom, ako grupa ljudi mora ostvariti zajednički cilj, to je gotovo nedostižno ako izostane timska suradnja.

Emocionalna inteligencija, s druge strane, je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i adekvatnog reagiranja na osjećaje drugih, ali i znanje upravljanja vlastitim emocijama.

Daniel Goleman, jedan od vodećih stručnjaka u ovom području, identificirao je pet glavnih komponenti emocionalne inteligencije: samosvijest, samoregulacija, motivacija, empatija i socijalne vještine (komunikacija).

Emocionalna inteligencija doprinosi uspjehu tima

Osobe s razvijenom emocionalnom inteligencijom uspješnije upravljaju stresom jer prepoznaju vlastite reakcije u različitim situacijama te razumiju kako te emocije utječu na njihovo ponašanje. Osim toga, sposobne su reagirati na osjećaje drugih, što im omogućuje učinkovitije rješavanje konflikata, ali i izgradnju kvalitetnijih međuljudskih odnosa.

To su oni ljudi koji u timu najčešće prepoznaju napetost prije nego eskalira, pa smiruju situaciju konstruktivnim prijedlozima. Primjerice, ako primijete da je član tima frustriran zbog preopterećenja oni iniciraju redistribuciju zadataka.

U timu, emocionalno inteligentni pojedinci često djeluju kao katalizatori, olakšavajući povezivanje članova tima i potičući njihovu zajedničku učinkovitost. Oni nekako prirodno preuzimaju tu ulogu i iznimno su vrijedni članovi tima.

Kao rezultat, ovakvi su timovi učinkovitiji u rješavanju problema, otporniji, motiviraniji i povezaniji. Razlog je jednostavan. Kad se članovi tima osjećaju dovoljno sigurnima da slobodno dijele svoje ideje, postavljaju pitanja, izražavaju svoje mišljenje onda su i više motivirani te se i izazovi lakše rješavaju.

Generacija Z: Tehnološki napredna, ali…

U posljednje se vrijeme u medijima, ali i stručnim krugovima, često provlači tema generacije Z i njihovog ponašanja u poslovnom okruženju. Osobe rođene između sredine 1990-ih i ranih 2010-ih odrastale su u doba naglog razvoja tehnologije i društvenih mreža pa su samim time u tome jako vješti. No, upravo su oni primjer kako oslanjanje na digitalne alate nije dovoljno ako ne ide paralelno s razvojem socijalnih vještina i kritičkim razmišljanjem.

Kako broj zaposlenika iz generacije Z kontinuirano raste, za organizacije postaje ključno da unutar svojih timova stvore prilike za razvoj njihovih mekih vještina i emocionalne inteligencije. Jer, kao što sam ranije navela, to se događa kroz iskustvo i interakciju s ljudima.

Oni, čak i više od pripadnika drugih generacija, cijene fleksibilnost i ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Osim toga, generacija Z je društveno osviještena i cijeni transparentnost. Njima je važno razumjeti kako njihov rad doprinosi većim ciljevima i svrsi organizacije. A kad se pojedinci osjećaju povezano s tim ciljevima, povećavaju se i šanse za njihovo ostvarenje.

Kombinacija iskustva i tehnologije

Kako bi učinkovito podržale razvoj mekih vještina kod generacije Z, organizacije trebaju primijeniti kombinaciju tradicionalnih metoda učenja i novih tehnologija.

Time se njima omogućava da razviju svoje socijalne vještine u okruženju koje im je prirodno, dok se pripadnicima drugih generacija pruža prilika da usvoje nove vještine te drže korak s razvojem tehnologije i digitalnih alata.

Sinergija tih pristupa ne samo da potiče međugeneracijsko razumijevanje i suradnju, već doprinosi stvaranju inkluzivnijeg i učinkovitijeg radnog okruženja.

Dobra je vijest da meke vještine i “kvocijent” emocionalne inteligencije nisu određeni rođenjem, nego se mogu razvijati i usvajati tijekom života i profesionalne karijere. Iako zahtijevaju dosta rada na sebi i interakciji s drugima, puno toga možemo i sami napraviti.

Savjeti za razvoj mekih vještina

Nekoliko savjeta za razvoj mekih vještina i emocionalne inteligencije:

1. Samorefleksija: Redovito analizirajte svoje vlastite reakcije, ponašanja i emocije. Ovakav proces pomaže u razvoju emocionalne inteligencije jer nam omogućava prepoznavanje obrazaca u vlastitim emocijama i njihovog utjecaja na donošenje odluka i odnose.

2. Povratne informacije: Budite otvoreni za primanje tzv. feedbacka od kolega, ali i drugih ljudi u svom životu. Konstruktivne povratne informacije pružaju dragocjen uvid u to kako naše ponašanje i stavovi utječu na druge. Istovremeno, redovito traženje povratnih informacija unapređuje komunikacijske vještine.

3. Empatija: U svakodnevnim situacijama, pogotovo kad vam se čini da ne razumijete ponašanje druge strane, pokušajte se staviti u “tuđe cipele” i razumjeti osjećaje i potrebe drugih. Aktivno slušanje je važan aspekt empatije: postavljajte otvorena pitanja i pokazujte interes za tuđe mišljenja i osjećaje. Tako ćete graditi odnos utemeljen na razumijevanju.

4. Uključivanje u timske aktivnosti: Sudjelovanje u timskim projektima i grupnim aktivnostima pruža izvanrednu priliku za praktično usavršavanje mekih vještina. Posvetite se stvaranju dobrih odnosa s kolegama, dijelite ideje i aktivno sudjelujte u diskusijama. Svaka interakcija unutar tima je prilika za učenje i razvoj emocionalne inteligencije.

5. Radionice i treninzi: Pridružite se radionicama ili tečajevima koji se fokusiraju na razvoj mekih vještina. Takve edukacije nude priliku za praktično usvajanje i primjenu novih znanja, kao i za razmjenu iskustava s drugim sudionicima, što može biti vrlo korisno za osobni i poslovni razvoj.

Nitko više ne spori da su meke vještine važne u poslovnom okruženju. Ulaganje u razvoj ovih vještina ne pomaže samo pojedincu, nego i doprinosi uspjehu cijelog tima i organizacije. U konačnici, ulaganje u meke vještine je ulaganje u budućnost, kako osobnu, tako i organizacijsku.

Ana Josipović Belan

Autorica kolumne Business s pomakom #1: Ana Josipović Belan, poslovna savjetnica, leadership trener i coach te vlasnica tvrtke Shifting

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA