Često zaboravljamo da u našem društvu postoje brojne skupine ljudi kojima svakodnevica donosi ogromne izazove. Posebno se to odnosi na djecu i mlade s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, socijalno ugrožene obitelji… Mnogi o tome niti ne razmišljaju (ako nisu usko involvirani), a često je razlog tome što se podrazumijeva da će se za njihovu skrb i podršku pobrinuti institucije. No, stvarnost pokazuje da to baš i nije tako. Sustav često ne reagira ili reagira kasno, kapaciteti nisu dovoljni, izostaje razumijevanje okoline…
Udruga SKIP nastoji ispuniti jednu od tih praznina te pružiti djeci i mladima s teškoćama u razvoju priliku za sretno i aktivno odrastanje. Puni im je naziv Udruga za socijalnu inkluziju djece i mladih i organizaciju slobodnog vremena.
“Primijetili smo velik nedostatak organiziranih izvanškolskih aktivnosti koje bi bile prilagođene djeci i mladima s teškoćama u razvoju. Budući da je, zbog objektivnih okolnosti, primarni fokus sustava uglavnom usmjeren na terapijske programe, društvena dimenzija – zabava i kvalitetno provođenje slobodnog vremena – često ostaju u drugom planu. Upravo to je naša misija – pružiti sigurno i poticajno okruženje za druženje i sport”, ističe predsjednica udruge Ivanka Momčilović (42).
Od vrhunskog rukometa do inkluzije
Ako vam njezino ime zvuči poznato, niste u krivu. Ona je nekadašnja rukometašica, koju mnogi pamte po prezimenu Hrgović. Kao reprezentativka bila je četverostruka osvajačica Prvenstva Hrvatske te je tri puta osvajala pokal Kupa RH u dresu Podravke iz Koprivnice. Bogato sportsko iskustvo i razumijevanje važnosti timskog duha čine ju i više nego kompetentnom za misiju kojom se danas bavi. Nakon završetka profesionalne sportske karijere usmjerila se na stvaranje prilika za one kojima je sport pružio mogućnost da, neki po prvi puta u životu, osjete radost igre i vjeru u vlastite sposobnosti.
“Naša je udruga osnovana u listopadu 2023. godine u Zagrebu. Nastala je iz prepoznate potrebe za kvalitetnim i strukturiranim aktivnostima. Temeljna vrijednost nam je inkluzija, uz osnaživanje djece i mladih kroz socijalizaciju, rekreaciju, igru i prijateljstvo”, pojašnjava Ivanka.
Dva ključna programa udruge su sportske aktivnosti i družionice. Sportski dio se provodi kroz školu rukometa, a družionice kroz igre, piknike, radionice… Sve to s ciljem da se djeci omoguće sadržaji koji su istovremeno razvojno poticajni i zabavni, a bez pritiska na postignuća. Tako se potiču komunikacija, samostalnost i prijateljstva.
Predah i podrška roditeljima
U dvije godine djelovanja okupili su više od 60 članova, s tendencijom stalnog rasta. Aktivni su na području grada Zagreba. Trenutačno provode aktivnosti na dvije lokacije – u Boćarskom domu na Prisavlju i u Osnovnoj školi Grigora Viteza na Krugama. Polaznici, koji dolaze iz različitih dijelova grada i okolice, imaju između 8 i 25 godina.
“Neki od njih su tek u SKIP-u prvi puta imali priliku sudjelovati u takvim aktivnostima. Bilježimo rast broja članova, kontinuirane upite za uključivanje u aktivnosti, sve veću samostalnost i vidljiv napredak u socijalnim vještinama kod djece”, naglašava Ivanka.
Dodaje i kako je, osim što to djeci omogućava osjećaj pripadnosti, još važnije što njihovi roditelji tako dobiju prijeko potreban predah. Naime, to vrijeme je nekim roditeljima jedina prilika da bar nakratko “zaborave” na stalnu brigu i da jednostavno “udahnu” znajući da je njihovo dijete na sigurnom. Posebno raduje i činjenica da su se kroz Udrugu razvila ne samo prijateljstva među djecom, već i među roditeljima, koji jedni drugima postaju najveća podrška.
Stručni kadar i volonteri
Ključnu ulogu u provedbi programa ima stručni kadar. Okosnicu čine tri trenera specijalizirana za rad s djecom s teškoćama (dva trenera rukometa i jedan trener odbojke). Uz njih su i edukacijski rehabilitator, logoped, radni terapeut te senzorni pedagog. Dodatnu vrijednost donosi i magistra primarnog obrazovanja s dugogodišnjom praksom rada s djecom s teškoćama u razvoju. Nezaobilazna je i podrška više od 20 volontera koji tijekom svih aktivnosti individualno prate djecu, pružaju im pomoć i olakšavaju uključivanje u grupu. Ivanka naglašava da mnogi volonteri nakon što se jednom pojave na treningu nastavljaju dugoročno volontirati, pa je i to pokazatelj pozitivne i poticajne atmosfere.
Jedna od volonterki je i Nina Birolla Nikolić (57), učiteljica razredne nastave u zagrebačkoj Osnovnoj školi Tina Ujevića. Nina je majka četvero djece i, kako sama kaže, imala je veliku sreću što su svi urednog razvoja. Nakon intenzivnih roditeljskih godina, osjetila je potrebu da dio svog vremena posveti volontiranju s djecom s teškoćama kao način da “vrati dug svemiru”. Volontirati je počela još 2018., a u SKIP-u je od početka rada.
Posebnu motivaciju za to pronašla je u vlastitom djetinjstvu. Naime, njezina je majka bila profesorica defektologije i povremeno ju vodila na posao. Tako je imala priliku družiti se i igrati s djecom koja su bila drugačija i posebna. “Budući da se i u radu u školi svakodnevno susrećem s djecom s teškoćama, svjesna sam koliko su rijetke prilike za kvalitetne izvanškolske aktivnosti, osobito sportske. Upravo zato sam se i uključila u program Udruge”, prisjeća se.
Volontiranje obogaćuje život
Kao volonterka, Nina prati djecu prije, tijekom i nakon treninga. Pomaže im u oblačenju, zagrijavanju, izvođenju vježbi, uključivanju u igru i interakciji s drugima… “Najljepše je vidjeti onaj trenutak kada dijete shvati da može nešto napraviti i kad im se lice ozari od ponosa”, priča nam Nina.
Priznaje da ju je volontiranje obogatilo. “Na početku sam mislila da ja pomažem djeci, no ubrzo sam shvatila kako taj odnos nije jednosmjeran. Koliko ja pomažem njima, toliko i oni pomažu meni. Učim od njih i rastem s njima”, poručila je.
Naravno da sve ne prolazi bez problema. Tako Momčilović navodi kako su najveći izazovi osigurati prostorne kapacitete i kontinuirano financiranje. Dodaje da, iako aktivnostima kontinuirano podižu svoju vidljivost, često nedostaje razumijevanja za važnost slobodnog vremena kao razvojnog čimbenika. Sve su to područja u kojima vide prostor za napredovanje kao i u povezivanju s lokalnim školama i institucijama.
Udruga se trenutačno financira preko članarina, donacija, manjih lokalnih natječaja i entuzijazma volontera. Rade na jačanju suradnje s donatorima i izradi stabilnijih financijskih planova kroz projekte i javne pozive.
Snaga civilnog sektora
“Suradnja s privatnim sektorom još je u početnoj fazi. Trenutačno je riječ o manjim donacijama ili partnerskoj podršci. Sinergija s poslovnim svijetom, kroz društveno odgovorno poslovanje, mogla bi znatno pomoći u održivosti i rastu udruga poput naše”, konstatira Ivanka koja koristi priliku da podsjeti na važnost civilnog sektora. “Civilni sektor ima veliku fleksibilnost i sposobnost brzog odgovora na konkretne potrebe zajednice, često tamo gdje institucije kasne ili ne djeluju dovoljno individualizirano. Suradnja s institucijama je važna, ali smatramo da su udruge ključne u inovativnim i humanim rješenjima na lokalnoj razini”, upozorava.
Za kraj, Ivanka poručuje svima koji žele pomoći, da im se jave putem društvenih mreža ili e-maila. “Bilo kao volonteri, donatori, partneri ili širitelji priče o našoj udruzi svatko može doprinijeti. Sat vremena volontiranja, dijeljenje objave, novčana sredstva, oprema za trening – sve je važno i dobrodošlo”, napominje.
Kada bismo sutra mogli promijeniti jednu stvar, ističe, to bi bila promjena društvene percepcije prema djeci i mladima s razvojnim teškoćama. “Želimo da se njihova razlika ne doživljava kao prepreka, već kao jedna od mnogih varijacija u načinu življenja, druženja i rasta. Svako dijete zaslužuje mogućnost izbora, prijateljstvo i mjesto gdje pripada“, zaključuje Ivanka.
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom Udruge u službi boljitka zajednice sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
