Osmijeh ima terapeutski učinak

"Kao umjetnici se formiramo sa snažnim uvjerenjem da smijeh i pozitivna životna energija imaju terapeutski učinak i da ih trebamo što više donositi do ugroženih, prvenstveno zdravstveno ugroženih. Tako smo postali klaunovi doktori", tumači osnivač udruge Zoran Vukić

266
Crveni nosevi

Crveni nosovi klaunovidoktori obilježavaju ove godine desetogodišnjicu aktivnog djelovanja u Hrvatskoj. U proteklih deset godina odradili su 3392 klaunske posjete i pri tome su razveselili 126 tisuća djece i 38 tisuća starijih osoba – ukupno više od 164 tisuće osoba.

“Lik klauna je univerzalna figura, nevini prostodušni lik koji je po svojoj prirodi najniži na društvenoj ljestvici. Kroz smijeh govori sve jezike, a svojim nespretnostima, apsurdnim igrama, ali i svojim izvrsnostima doprinosi liječenju i osnaživanju bolesnih i nemoćnih. Kad se educira, kada pronađe svoje mjesto u bolnici i popuni praznine, uz svoje uvjerenje da smijeh liječi, postaje klaundoktor koji je potpora djeci, roditeljima i struci“, razlaže Zoran Vukić, osnivač Crvenih nosova u Hrvatskoj.

Crveni nosovi klaunovidoktori dio su međunarodne organizacije Red Noses Clowndoctors International koja svojim radom i djelovanjem donosi radost i osmijeh ljudima kojima je to najpotrebnije. Hrvatski ogranak jedna je od deset partnerskih organizacija.

Hrvatski model postao je uzor

“Kao organizacija smo postali uzor za slične organizacije. Već od početka smo u tom druženju raznih organizacija stršali. Bili smo napredni, inovativni, gurali smo cijelu grupu naprijed. No, uvijek na dobrim temeljima koji su još prije 25 godina postavljeni od austrijske i mađarske organizacije. Uz europske organizacije imamo dvije pridružene, u Palestini i Jordanu, gdje je zbog velikog broja izbjeglica porasla potreba za našim aktivnostima. Crveni nosovi kao dio međunarodne organizacije pomažu ljudima u kriznim područjima i situacijama – izbjeglicama, kod poplava, potresa i sličnih katastrofa. Formiramo timove koji mogu odmah krenuti na teren i tamo boraviti dva tjedna do mjesec dana. Bili smo u Africi, Ukrajini, Grčkoj…“, tumači Zoran.

Crveni nosovi, kao i ostale članice, oslanjaju se na znanje i dobre prakse matične međunarodne organizacije koje pokušava unaprijediti.

“Preuzmemo neki program, implementiramo ga i onda nadogradimo. Ubrzamo njegov rast i razvoj. Tako smo postali razvojni model za cijelu organizaciju. Tražimo također mogućnosti suradnje sa sličnim inicijativama u zemljama u kojima Crveni nosovi još ne djeluju organizirano poput Bosne i Hercegovine, Srbije, Bugarske, Rumunjske i Crne Gore. Dio smo svjetskog pokreta“, ističe pokretač hrvatskih Crvenih nosova.

U Hrvatskoj trenutačno djeluju 24 klaunadoktora, a redovito posjećuju 14 bolnica i pet domova za starije u sedam hrvatskih gradova: Vukovaru, Osijeku, Vinkovcima, Rijeci, Splitu, Zadru i Zagrebu.

Klaunovidoktori nastoje biti što češće prisutni u bolnicama, a s obzirom na to da je hrvatski zdravstveni sustav usmjeren prema velikim bolnicama fokusirani su na pet kliničkih bolničkih centara, dječje bolnice u Klaićevoj i na Srebrnjaku u Zagrebu, ali pokrivaju i sve zagrebačke bolnice na kojima postoje pedijatrije te neke opće bolnice u manjim gradovima. Organizirani su u četiri lokalna tima: splitski, osječki, zagrebački i riječki.

Talent klauniranja

“Mi smo prvenstveno ljudi iz izvedbene umjetnosti – glumci, glazbenici, operne pjevačice, lutkari, cirkuski umjetnici, standup komičari… Dijelimo talent klauniranja. Pioniri smo klaun-kazališne umjetnosti, a zahvaljujući našim inicijativama i potrebama na umjetničkoj akademiji u Osijeku pokrenut je studij neverbalnog kazališta. Neverbalni fizički teatar uključuje veliki dio klaun tehnika“, tumači Zoran.

Davorka Horvat završila je pjevanje na Muzičkoj akademiji, ima svoj klasični trio, piše muziku za predstave i aranžira, a u Crvenim nosovima poznata je pod umjetničkim imenom dr. Krafnica.

“Otišla sam jednom davno na jednu klaunovsku radionicu koja nije imala veze s Crvenim nosovima i dopalo mi se. Kroz humor se može puno toga reći da čovjeku bude lakše. Nakon toga sam upoznala Zorana koji me pozvao na audiciju koju sam prošla. Posljednjih pet godina obilazim bolnice, cijelo vrijeme učim kao i svi drugi, radim na sebi da budem što bolja, što duhovitija, da intuicija što bolje radi. Humor ja najveći civilizacijski doseg“, kaže nam Davorka.

Redovni posjeti bolnicama i posebni programi

“Kao umjetnici se formiramo sa snažnim uvjerenjem da smijeh i pozitivna životna energija imaju terapeutski učinak i da ih trebamo što više donositi do ugroženih, prvenstveno zdravstveno ugroženih. Tako smo postali klaunovidoktori. Liječnici su prepoznali našu vrijednost i našu snagu. Pronašli smo naš prostor da uskočimo i poradimo na tome da bolnica postane mjesto s kojeg će pacijenti ponijeti i neka lijepa sjećanja, a ne samo ona tmurna kakva najčešće idu uz bolest i bolnice. Kroz humorni pristup pacijentima dolazi do boljeg povezivanja i humanijeg pristupa. Vjerujemo da time pridonosimo bržem i boljem izlječenju“, dodaje Zoran.

“Moram priznati da smo bili zbunjeni kada su se Crveni nosovi prvi put pojavili u bolnici. Trebalo nam je vremena da se naviknemo. Nije lako biti pacijent, a još je teže ležati u bolnici. Svaka sekunda smijeha znači neizmjerno puno i našim bolesnicima i nama. Trebali bismo svi probuditi dijete i klauna u sebi i više se smijati“, rekao je o klaunovimadoktorima prim. dr. Milivoj Novak, pomoćnik ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite i nadzoru u KBC-u Zagreb.

Primarni posao klaunovadoktora su redovne posjete bolnicama. Par klaunova posjećuje odjel od sobe do sobe, od kreveta do kreveta. U otprilike tri sata obiđu osamdesetak pacijenata. Uz redovne posjete bolnicama i programe u izvanrednim situacijama razvijaju i posebne programe poput radionica cirkuskih vještina Cirkus Pacijentus kroz koji u bolnicama animiraju male bolesnike da izvedu neki trik ili laganu žonglersku etidu. Kroz radionice ih pripremaju za nastup pred drugom djecom i roditeljima. To je putujući program koji se kvartalno seli po bolnicama, pojašnjava Zoran.

Sličan program pod imenom Cirkus Varijete osmišljen je i za odrasle, prilikom redovnih posjeta domovima za starije.

Karavan orkestar je glazbena predstava prilagođena djeci s teškoćama u razvoju koja putuje od škole do škole, od centra do centra. “Glazba brzo prodire u naša srca. Uz glazbu i instrumente zbližavamo se s tom djecom. Pjevamo, improviziramo pjesmice na temelju imena svakog djeteta. Takvih karavana odradimo dvadesetak godišnje“, tumači nam Zoran. Karavan orkestar je prije dvije godine nagrađen na natječaju Moj Zaba Start.

Osmijeh kao predoperacijski tretman

Novi program u ponudi je Intenzivan osmijeh, a usmjeren je na odjele kirurgije i poliklinike na kojima se dešavaju invazivni tretmani.

“Mi smo nekakav distraktor straha i stresa od procedure koja se provodi. Svojevrsni predoperacijski tretman kako bismo ublažili stres od očekivanja ishoda u operacijskoj dvorani. Pokušavamo odvratiti pažnju od procedure i smiriti djecu i roditelje u takvim stresnim situacijama“, kaže Zoran. “Kad dijete ode u operacijsku dvoranu, ostajemo s roditeljima. Prisutni smo prilikom buđenja nakon anestezije i opet smo spona između roditelja i djeteta koja vodi pozitivnom ishodu cijele priče“

Klaunovidoktori također borave u ordinaciji prilikom vađenja krvi što je vrlo stresan trenutak. Sestre ih rado pozivaju kako bi odvukli djeci pažnju dok one izvade krv.

Medicinarima pak nude program Humor u zdravstvu, kojim ih nastoje poticati na humorni pristup pacijentima. Uz humor se lakše približiti djeci, ali drugim pacijentima te si olakšati svakodnevni posao i smanjiti stres.

“Ovo je najljepši posao na svijetu. Probudiš se ujutro, pripremiš rekvizite, popeglaš kostim, dođeš u bolnicu među djecu i izmamiš osmijeh na njihova lica. To je prekrasno. Bavio sam se uličnim teatrom, nastupao sam na festivalima, a kad sam vidio poziv za audiciju, prijavio sam se. U klaunovima sam sada četiri godine. Osim posjeta u paru radim posjete u sklopu programa Intenzivan osmijeh. Odlazimo na odjele kirurgije na Rebru i Srebrnjaku, ortopediju na Šalati te polikliniku i dnevnu bolnicu na Rebru. Tu smo sami kao klaun nekih pet sati. Pratimo djecu na operacije kako bismo im ublažili stres. Imam vozačku za guranje kreveta, tako da su djeca u sigurnim rukama“, priča nam uz osmijeh klaun dr.  Jarmel Zvekan iz Donjeg Zvečaja. “To vam je”, kaže” “odmah kraj Gornjeg Zvečaja”.

Cilj – afirmirati klauna kao zanimanje

Sam Zoran počeo je karijeru kao ulični zabavljač, a ideja o klaunovima koji pomažu potrebitima rodila se dok je krajem devedesetih putovao s jednom cirkuskom grupom po Italiji. Tijekom te turneje često su im govorili kako klaunovi imaju terapeutsku snagu. Tih godina je i talijanski zdravstveni sustav počeo zapošljavati prve klaunove u bolnicama.
Tako je Zoran počeo svoj daljnji rad usmjeravati na slične inicijative. Osnovao je 2000. udrugu Antuntun, uskoro je jedna autokuća u njegovu radu prepoznala priliku za marketinšku promociju. Dvije pol godine je uz njihovu pomoć obilazio bolnice i nasmijavao pacijente.

Priče o njegovu radu stigle su do međunarodne organizacije Crvenih nosova koji su mu 2008. – 2009. ponudili suradnju. Zbog gospodarske krize bilo je to teško vrijeme za pokretanje nečeg novog, ali Zoran kaže kako je vjerovao u svoju priču. S prvom, jer priča je dobro primljena u zdravstvu i drugi strukturama i traje “već tek deset godina”.

Crveni nosovi se najvećim djelom financiraju od donacija građana. Imaju tridesetak tisuća donatora. Uz donacije građana financiraju se od strane korporativnog sektora – manjih isrednjih poduzeća do suradnje s velikim tvrtkama. Uz financijsku podršku od iznimnog su im značaja podrška tvrtki koje doniraju svoje usluge, vrijeme, stručnost i znanje što im uvelike pomaže u njihovom organizacijskom razvoju. Osim toga financiraju se kroz natječaje, institucionalne potpore i europske fondove. “Naš pristup je multidisciplinaran. Mi smo udruga u zdravstvu, ali smo i kulturna udruga, nudimo i psihosocijalni tretman, tako da se obraćamo širokoj paleti donatora”, kaže Zoran.

Kroz dobro upravljanje, Crveni nosovi danas su u situaciji da mogu zapošljavati.

“Čovjek može volontirati kad ima vremena i mogućnosti, a mi radimo uglavnom u radno vrijeme kako bismo bili prisutni u najstresnijim situacijama. Zato smo od početka uveli honorare za klaunove. S vremenom smo shvatili da izlazimo iz domene autorskih honorara i da moramo ljude zapošljavati. Tako s ponosom mogu reći da zapošljavamo 24 osobe, klaunova i administrativnog osoblja, i da je u tijeku audicija za nove zaposlenike. Želja nam je da svi klaunovi budu zaposleni, da afirmiramo klaunove kao zanimanje.“

Perspektiva je vrlo obećavajuća, vjeruje Zoran. “Svaki program koji nudimo ima svoj razvojni put. U deset godina smo uspješno krenuli u prvi razred, a sada je vrijeme da se nastavimo razvijati i rasti. Ideja je da svakog dana u svakoj bolnici za svako dijete imamo jednog prisutnog klauna. Daleko smo od toga, ali vjerujemo u maksimu ‘Kad se male ruke slože, sve se može’. Idemo zajedno dalje prema nekim boljim trenucima“, zaključio je Zoran.