Osječka tvrtka Mono u travnju je proslavila 18 godina rada. Pokrenuli su je 2003. godine Denis Sušac, Žarko Gajić i Jasmin Muharemović, u obiteljskoj kući jednog od suvlasnika. Uskoro bi trebali useliti u novu zgradu kao prvi stanari osječkog IT parka. Gradnju zgrade su sami financirali iz akumulirane dobiti iz prethodnih godina. Uz to su ovogodišnji dobitnici Finine nagrada Zlatna bilanca u dvjema kategorijama: najuspješnijeg poduzetnika prema financijskom rejtingu te za najbolju tvrtku u djelatnosti informacija i komunikacija.
Prethodnih godina dobivali su i Zlatne kune, nagradu Hrvatske gospodarske komore, a izvršni direktor Denis Sušac 2018. dobio je nagradu Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika za menadžera godine u kategoriji malih poduzeća. Denis je magistar računarstva i bivši aktivni košarkaš. Jedan je od pokretača Osijek Software Cityja i neko vrijeme predsjednik udruge. Nova nagrada i useljenje u novu zgradu bili su povod da s njim razgovaramo o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti tvrtke Mono.
- Dobili ste niz Zlatnih kuna, sada Zlatnu bilancu. Bilo je još nekih nagrada. Koliko te nagrade znače za vašu tvrtku?
Nagrade su samo potvrda da radimo dobro, i da to radimo u kontinuitetu. Svakako godi saznanje da smo po objektivnim i mjerljivim kriterijima među najboljim hrvatskim tvrtkama. Nagrada je sada toliko da ne stanu na police, no najbitnije je ipak imati zadovoljne zaposlenike i korisnike. Da toga nema, ne bi bilo rezultata ni budućnosti.
- Krenuli ste u poduzetništvo kada to nije bilo tako atraktivno ni popularno. S tradicijom od 18 godina mogli bismo reći da ste jedni od veterana među hrvatskim IT kompanijama. Kako ste se odlučili na pokretanje vlastite tvrtke i s kakvim ste se tada izazovima suočavali? Kako ste financirali pokretanje biznisa?
Relativno rano je nama trojici suosnivača postalo jasno da ćemo za ostvarivanje svojih poslovnih i životnih ciljeva morati pokrenuti vlastitu tvrtku, jer tada realno gledano niti nije bilo alternative. Željeli smo izaći iz tadašnjih okvira, gdje su se radile uglavnom standardizirane poslovne aplikacije za domaće korisnike. Pokretanje smo financirali iz vlastitih skromnih sredstava, s opremom koju smo dobili umjesto zadnje plaće u prethodnoj tvrtki.
- Jeste li imali ikakvog poduzetničkog iskustva i kako ste, tijekom razvoja tvrtke, pronalazili suradnike za financije, marketing, ljudske resurse? U kojem trenutku ste osjetili da su vam za daljnji iskorak potrebni takvi ljudi?
Prije ovog posla nismo imali nikakvog poduzetničkog iskustva, tek nešto radnog staža na developerskim pozicijama. Iako smo imali solidno tehničko iskustvo, sva znanja o poduzetništvu su bila iz druge ruke, tako da smo se učili u hodu. Nije nas smetalo da ta znanja skupljamo sa svih izvora.
Nije bilo lako, jer smo zasnivali vlastite obitelji, a u isto vrijeme ulagali veliku količinu rada i energije u pothvat s vrlo neizvjesnim ishodom. Rekao bih da su u našoj priči najvažniji neprekidno učenje i marljivi rad.
Sve “netehničke” pozicije smo prvih 10 godina pokrivali outsourcingom, no kad je krenuo malo brži rast, krenulo se i sa zapošljavanjem stručnjaka za financije, edukaciju, ljudske resurse… Od početka nam je bilo jasno da postoji potreba za angažiranjem tih profila, no raskorak između želja i mogućnosti je u početku bio prevelik.
- Možete li usporediti uvjete za poduzetnike i tržište na svojim počecima i danas?
Kad smo 2003. pokretali tvrtku kompletno je okruženje bilo manje naklonjeno poduzetnicima početnicima. Nisu postojali nikakvi alternativni poslovni modeli s povoljnijim poreznim tretmanom, nije bio sredstava za samozapošljavanje, koncept startup tvrtke je široj populaciji bio nepoznat, itd. Cijeli proces registracije tvrtke bio je znatno kompliciraniji i donekle skuplji, a na putu su nam se znali ispriječiti bizarni problemi, poput ograničenja u odabiru imena.
Danas je situacija bitno drukčija: indeks poduzetničke aktivnosti koji pokazuje postotak odraslog stanovništva aktivno angažiranih u pokretanju poslovnog pothvata ili u upravljanju poduzeća ne starijeg od 42 mjeseca je u Hrvatskoj preko 50 posto jači od prosjeka EU, dok je prije dvadesetak godina bio gotovo tri puta niži. Očito je da su motivacijske mjere za ulazak u svijet poduzetništva urodile plodom.
- S kojim ste se proizvodima probili i kako ste pridobili prve klijente? Tko su oni bili?
Prvi su nam proizvodi bili programske komponente za lakšu izradu web aplikacija u tehnologijama koje su se tada tek pojavile. To su brzo prepoznali neki od naših kasnijih dugogodišnjih klijenata, za koje smo radili sustave za organizaciju radnog vremena u bolnicama, te za naplatu medicinskih usluga. Kako su se ti prvi proizvodi pokazali bitno boljima od konkurencije, usmenom predajom smo vrlo brzo došli do novih klijenata.
- Što su vam danas glavni proizvodi i kakvim se sve rješenjima bavite? Koja su vam glavna tržišta?
Mono ne koristi isključivo agencijski model u smislu da radimo samo outsourcing usluga razvoja softvera. Imamo veći broj klijenata s kojima surađujemo na razvoju njihovih proizvoda u nišama poput medicine, bankarstva, transporta, građevine, prodaje nekretnina, veterine, sigurnosti, itd. Osim toga, nudimo i naša rješenja, primarno za farmaceutsku industriju (eCTD Office), te za razvoj web i mobilnih aplikacija (Baasic).
Glavno nam je tržište Sjeverna Amerika, no radimo na svim kontinentima, tako da i tržišta EU, Bliskog istoka i Australije imaju veliku važnost.
- Kako je i u kojoj mjeri koronavirus utjecao na poslovanje tvrtke?
Covid kriza je u početku većini tvrtki, pa i nama, poremetila poslovanje jer su partneri u panici obustavljali već pokrenute projekte. To je dovelo do domino-efekta pa su i neke domaće IT tvrtke krenule s otpuštanjem ljudi, traženjem pomoći od države i slično. Naše dugogodišnje iskustvo i stabilnost je ipak omogućilo mirnije poslovanje u tom periodu, a situacija se potom popravila neočekivano brzo. Većina industrija je krenula putem digitalne transformacije i potražnja za IT uslugama i servisima, kao i kvalificiranim kadrom, je znatno porasla.
- Relativno dugo pratim IT sektor i čini se da se neke stvari nisu promijenile. Iako radite za mnoge renomirane klijente, u Hrvatskoj nema sluha za vaša rješenja. Kako to komentirate i je li vam žao zbog toga?
Naravno da bismo voljeli više raditi na domaćem tržištu, jer sada ostvarujemo manje od 5 posto prometa od domaćih kupaca. S druge strane, u odnosu na veličinu globalnog tržišta, prilike su nam vrlo ograničene. Pitanje je hoćemo li stoga ikad imati veću količinu posla u Hrvatskoj.
Veći nam problem predstavljaju nelogičnosti i neravnopravnosti u poreznom tretmanu različitih poslovnih modela u Hrvatskoj. Nažalost, država nije učinila ništa po pitanju povećanja broja zrelih i stabilnih tvrtki, i sve se oslanja na privatnu inicijativu i entuzijazam. Po broju zrelih tvrtki smo na samom začelju EU, porezno opterećenje rada je vrlo visoko, a razlika prema alternativnim poslovnim modelima ogromna. Time se destimulira rad, razvoj i istraživanje.
- Koliko imate zaposlenih? Kako je rastao broj zaposlenih tijekom godina, koji su bili ključni trenuci s aspekta zapošljavanja i vođenja tvrtke – prvi zaposlenik izvan kruga osnivača, deseti, pedeseti, stoti…
Trenutno imamo više od 100 stalno zaposlenih. Prvog zaposlenog izvan kruga osnivača dobivamo 2005., a prosječan broj od 20 zaposlenih smo dosegli tek 2016., a od tada rastemo brzinom od 10-20 ljudi na godinu. Radilo se, dakle, o konzervativnom i organskom rastu, jer na raspolaganju nismo imali niti sredstva niti ostale alate za ubrzan razvoj.
- Kakve ljude tražite, ne samo po struci nego po karakteru, vještinama?
Tražimo ljude koji ne moraju posjedovati formalno iskustvo na pozicijama na kojima ih zapošljavamo, no trebaju imati želju za osobni razvoj i učenje. Mono ima veliki broj iskusnih stručnjaka koji mentoriraju mlađe kolege i njeguje kulturu dijeljenja znanja. Izrazito cijenimo proaktivnost i inicijativu kod zaposlenika – u takvim je slučajevima lako nadograditi konkretna tehnička znanja i vještine koja su stekli kroz školovanja na nivo potreban za uspješan rad u praksi.
- Pokrenuli ste program stipendiranja. Kakvi su rezultati?
Rezultatima programa stipendiranja smo za sada zadovoljni, s obzirom na to da tek ove godine krećemo sa zapošljavanjem prvih generacija stipendista. Radi se o najsporijem načinu stjecanja budućih zaposlenika, kao i značajnom financijskom ulaganju, no usudio bih se reći da kroz njega dobivamo znatno veću kvalitetu i zamah za budući rast.
- Blisko surađujete s akademskog zajednicom, osobito lokalnom. Koliko ste zadovoljni ljudima koji dolaze s hrvatskih sveučilišta?
Kvaliteta kandidata koje dobivamo jako varira. Postoje fakulteti s kojih redovito dobivamo izvrsne kandidate, no postoje i velike varijacije među institucijama. Na nekima od njih se studijski programi presporo mijenjaju, a u nekim situacijama postoje potpuno nelogični otpori poboljšanju stanja unutar samog sustava, iako u akademskoj zajednici postoji i znanje i želja za to. Dobar dio lokalnih tvrtki je u sklopu projekta Osijek Software City angažiran na poboljšanju stanja po ovom pitanju. Mislim da se Osijek mora profilirati kao poželjno odredište za buduće studente, ne samo iz Hrvatske, nego iz cijelog svijeta, jer nam demografska kretanja ne rade u prilog.
- Zašto ste se odlučili na gradnju zgrade i kako ste to financirali?
Odluka o gradnji vlastite poslovne zgrade je rezultat izrazito nepovoljnog stanja na lokalnom tržištu nekretnina tipa koji bi nama odgovarao. Iako su se u zadnje vrijeme pojavili veći i opremljeniji poslovni prostori, njihovi su cijena i uvjeti korištenja takvi da bi nas dugoročno doveli u vrlo nepovoljnu situaciju i onemogućili daljnji stabilan rast. Kako nismo jedina tvrtka s takvim problemima, još 2015. smo pokrenuli razgovore s Gradom Osijekom oko formiranja kampusa u kojemu bi IT tvrtke mogle graditi vlastite objekte i tako oplemeniti dotad zapušteni prostor i pojačati prepoznatljivost grada kao središta IT industrije. Nakon cijelog niza problema, s gradnjom smo krenuli odmah po formiranju čestice i dobivanju dozvola, krajem 2019. godine, useliti bi trebali kroz idućih tridesetak dana.
Za sada smo još uvijek jedini stanar IT parka, no ove je godine pet tvrtki rezerviralo zemljišta pa se uskoro nadamo i prvim susjedima. Cjelokupna investicija je financirana iz dobiti akumulirane prethodnih godina, što je pokazatelj racionalnog poslovanja. Kako se radi o projektu vrijednom više od 2 milijuna eura, koristimo mehanizme Zakona o poticanju ulaganja, dok su nam bespovratna sredstva iz EU fondova nažalost ostala nedostupna zbog sporosti u pokretanju projekta IT parka.
- Razmišljate li o prodaji tvrtke – ima li ponuda – ili ulasku u neko strateško partnerstvo?
Ponuda ima, posebno tijekom zadnje dvije godine, no svakako ne planiramo prodati tvrtku i izaći iz nje. Previše smo truda i energije uložili u to da bismo nestali preko noći.
S druge strane, otvoreni smo za strateška partnerstva, jer smo svjesni koliko smo mali u širim okvirima.
- Planirate li otvaranje ureda izvan Osijeka i izvan Hrvatske?
Mono već ima stratešku suradnju s partnerima u više europskih zemalja, no urede uobičajenog tipa za sada ne planiramo otvarati.
- Kakvi s kratkoročni i dugoročni razvojni i poslovni planovi i ciljevi? Kako vidite Mono za pet godina?
Mono vidimo kao jednu od bitnijih tvrtki za razvoj softvera u nekoliko industrijskih vertikala. Bit ćemo smješteni u objekt – ili više njih – s vrhunskim uvjetima rada, i imat ćemo formirane vlastite programe edukacije i onboardinga zaposlenika. Već smo krenuli s razvojem sustava koji koriste suvremene tehnologije strojnog učenja, i planiramo intenzivirati razvojno-istraživačke aktivnosti na tom području.
- Neki savjet za nove poduzetnike?
Svatko ima svoj put i viziju, pa nemam nekakve spektakularne i univerzalne savjete za nove kolege. U svakom slučaju, vjerujem da se moraju osloniti na vlastitu intuiciju, strpljenje i upornost. Uspjeh rijetko dolazi preko noći, no ako se radi dovoljno dugo, marljivo i strpljivo, sigurno je da će doći.
