Mladen Peharda iz Svetog Filipa i Jakova şudjelovao je kao klinac od 12-13 godina na regati na Krku gdje je zamijetio barbu s glass-boatom kako sjedi na rivi i ispija bevandu. Prišla mu je jedna obitelj, barba ih je ukrcao na brod i proveo đir. „Pomislio sam: “To je ludilo od posla’”, kaže Mladen.
Imao je poduzetničkog duha i zarana je počeo maštati i skicirati brodove. Kad je malo porastao počeo je raditi kao skiper. Prilikom jednog uplovljavanja na Kanarima susreli su se s podmornicom koja se vraćala u luku i Mladen je, kao i mnogi, bio impresioniran njenim moćnim izgledom. Odlučio je tada napraviti svoj radni brod i počeo je kombinirati izgled podmornice i glass-boata. Napravio je koncept polupodmornice, broda od 10 metara za 12 putnika za razgledavanje podmorja.
„Pomogao mi je prijatelj Samo Potokar s kojim sam jedrio, a koji radi radne gumenjake. Puno mi je pomogao i svu dokumentaciju izradio pokojni Mihovil Dekaris iz Trogira, a cura i ja smo, uz pomoć velikog broja prijatelja i rodbine, tri godine u dvorištu radili prvu polupodmornicu. Dva do tri mjesec sam bio skiper, a osam mjeseci sam radio podmornicu”, prisjeća se Mladen.
Puno energije uloženo u dizajn
Prvi prototip završen je 2005., a nekoliko godina kasnije osnovao je tvrtku Agena Marin te su krenuli s pripremom kalupa za proizvodnju, odobrenjima i na kraju 2012. – 2013. s proizvodnjom. Prvih par godina paralelno su vodili i turističku agenciju kroz koju su nudili kratke izlete polupodmornicom na području biogradske rivijere. Brod se pokazao fenomenalnim, postao je atrakcija i vrlo brzo su se pojavile kopije.
„Polupodmornice su postojala i prije nas. Kad sam napravio koncept broda, mislio sam da sam jedini koji je nacrtao proširenu kobilicu, da ljudi sjede ispod površine mora. Tek sam kasnije shvatio da su Australci projektirali takav tip broda još 70-tih godina. Ali ti brodovi nisu imali vizualni identitet, nisu izgledali kao podmornice. Oni su glass-boat i nemaju efekt kakav imamo mi. Mi smo puno energije utrošili na dizajn, da brod izgleda kao da je sad izronio i po tome smo jedinstveni u svijetu. Mnogi su nas kopirali, većina s malo uspjeha”, razlaže Mladen.
U početku su se financirali vlastitim i obiteljskim sredstvima: „Kao kapetan i skiper imao sam dobre prihode, nešto su mi posudili roditelji i tako. Tata mi je bio poduzetnik, ali za samu gradnju podmornice više nije imao toliko da mi pomogne. Pred sam kraj za opremanje broda i otvaranje agencije digao se kredit od 100.000 kuna, a u prvoj sezoni nam je i jedan telekom bio generalni sponzor. I prijatelj Branimir Baričić je dao svoj komad znanja i energije”.
Vrhunski proizvod s vrhunskim komponentama
Mladen ističe kako ga je od prvog dana zanimao izvoz. Plan je bio prodati 30 brodova u Hrvatskoj, kako bi se stvorila referentna lista, i onda krenuti u izvoz. Taj koncept se pokazao jako dobrim.
„Na vrijeme sam shvatio da u brod treba staviti samo top svjetske brendove, bez obzirna na njihovu cijenu. To je bila strateška odluka, da moramo biti top proizvod s vrhunskim komponentama: klima koju smatram najboljom, motor koji smatram najboljim… Spojili smo čak proizvođače motora i kopče koji nisu do tada radili zajedno da skupa ugrađuju sklop u naš brod.
Pet godina smo radili jako dobar posao i bili smo jedina polupodmornica u Hrvatskoj. Čim je brod krenuo u prodaju, ljudi su ga htjeli. Jedan od razloga za osnivanje agencije bio je što sam htio da svaki novi proizvod bude predstavljen kroz nju, da ona preuzme proces dorade broda nakon godinu-dvije. Ali sezona je kratka i ne možete imati cijeli tim na plaći cijele godine, a okupljati novi tim svake godine, uz sve druge probleme s isporukama, je iscrpljujuće. Voditi dvije firme paralelno na zahtjevnom nivou jednostavno nije išlo i odlučili smo se maknuti od turizma. Tako smo prije pandemije donijeli odluku da ugasimo agenciju i prodamo svoje brodove. To se pokazalo dobrom odlukom.”
Rizične, ali – pokazalo se – uspješne odluke u pandemiji
A onda je stigla korona: “U koroni nas je najviše satralo što smo imali 4-5 brodova u fazi izrade, za njih su kupci trebali platiti sljedeću ratu, a svi su povukli ručnu. Nama se dogodilo da smo morali platiti dobavljače, a kupac je zaustavio plaćanje. Uzimanjem kapare ništa ne bismo dobili, kao niti neplaćanjem opreme i materijala. Svog kapitala nismo imali. Neposredno prije korone smo mijenjali krovište na proizvodnoj hali i sva dobit iz prethodne godine otišla je u krov. Nevjerojatno je da smo uspjeli preživjeti. Donijeli smo tada par odluka koje su bile ruski rulet, ali su se pokazale ispravnima. Korona nam je omogućila da i mi povučemo ručnu, riješimo neke probleme u organizaciji, da vidimo što možemo, a što ne. I da shvatimo da je manje više. To nas je oporavilo. Prije smo stalno grizli i imali velike ambicije. A onda smo shvatili da se i sporije može napredovati”.
Dobili su, kaže Mladen, potpore za očuvanje radnih mjesta, što im je održalo glavu iznad vode. A čim je korona malo popustila, prodaja polupodmornica je skočila. Većina brodova prodana je na temelju kontakata od prije tri do pet godina: „Ti su ljudi tada razmišljali o kupnji našeg broda, ali su kupnju odgodili. No, od rujna prošle godine počeli su se javljati i telefonski poziv bio je dovoljan da dogovorimo kupoprodaju. Već do kraja godine prodali smo 4 – 5 novogradnji”.
Ukupno je prodano više od 70 polupodmornica u 17 zemalja. Veći model, za 55 putnika, prodan je samo jedan, na Krku, kupcu koji već ima dvije manje podmornice. Model je, kaže Mladen, vrhunski, ali zbog veličine i zahtjeva Hrvatskog registra brodova i cijena je „žestoka”.
Solarni brod kao slavljenički projekt
Pred koronu je pokrenut i projekt solarnog broda, koji je predstavljen 2021. godine. Bio je to slavljenički projekt povodom desetogodišnjice tvrtke Agena Marin.
„Strašno volim razvoj i rekao sam: ‘Idemo iskoristiti jednu od ideja’. U to doba se poklopilo da je Park prirode Vransko jezero tražio brod sličan onome što sam imao u glavi i skicama pa sam rekao idemo se javiti na natječaj pa ćemo vidjeti što će biti. Od tada su napravljena dva broda, treći je u izradi. Solarni brod za sada nije zaživio na razini kakvu sam želio, prvenstveno zato što se njime nismo marketinški bavili.
Oporavak zahvaljujemo polupodmornicama, iako smo u razgovorima za prodaju dva solarna broda u Francusku. Hoće li doći do realizacije još ne znam. S obzirom na manji broj ljudi i ugovorene isporuke, gurali smo podmornicu i trenutno je guramo jer moramo od nečeg živjeti i plaćati kredite.
Solarni brod kao projekt je po meni izrazito uspio. Brod je prekrasan, gušt mi ga je voziti. Sjajno je biti na brodu na kojem nema zvuka osim zvuka mora kroz koje prolazi. Zadovoljstvo mi je razvijati novi brod, ali za to treba novaca. A u trenutnim okolnostima nismo bili spremni uložiti u njegovu promociju na sajmovima onoliko koliko smo uložili u promociju polupodmornice. Uz sve ono što se događalo, napraviti isti iskorak i aranžman, plus paralelno raditi sve drugo što radimo, nismo na to bili spremni pa sam i ja malo povukao ručnu. Manje je više”, ponavlja Mladen.
Solar Ferry namijenjen je za kratke panoramske izlete, izlete od 20 do 30 minuta u neposrednoj blizini mjesta ili grada na obali mora ili jezera. Mladen vožnju uspoređuje s vožnjom kočijom kroz neki park u centru grada. „Namjena nije bila prijevoz putnika iz točke A u točku B, nego panoramsko romantično razgledavanje okoline. Vjerujem da nam takvih panoramskih izleta brodom na Jadranu nedostaje.”
Uporaba prirodnih materijala
Mladen kaže kako u gradnji pokušavaju što je moguće više koristiti „materijale koji imaju smisao”. PET materijal od samljevenih PET boca koji su koristili za Solar Ferry, koristili su i za polupodmornicu. Iako je malo teži od običnog PVC-a, cijenom je prihvatljiviji i ima ekološku komponentu, ali glavni razlog zašto su se odlučili za njega je odlična dugoročna izdržljivost materijala.
Posebnost Solar Ferryja je i dizajn po uzoru na pilot cuttere, pilotine s kojima su kapetani izlazili na otvoreno more da dočekaju trgovačke škune i uvedu ih u luke. To su bile, tumači Mladen, jednostavne jedrilice fenomenalnih maritivnih sposobnosti. Slične forme – uske, oštre, okomite prove – bili su i svi prvi parobrodi.
“Jako vitka linija s ovim prethodno navedenim predispozicijama treba strašno malu energiju da bi se pokrenula. Jedan od razloga zašto su se prije radili brodovi takve forme je što nije bilo dizel motora snage kakve imamo danas. Dakle, forma borda je bila prilagođen snazi motora”, pojašnjava Mladen i dodaje kako mu je prilikom projektiranja stalno u glavi princip “Keep it simple stupid” po kojem su projektirani brodovi i avioni iz II. svjetskog rata: najjednostavniji mogući dizajn, a da uređaj (brod ili avion) ispunjavaju svoju funkciju.
Jedan od zadataka Solar Ferryja je bio napraviti bolji industrijski proizvod od polupodmornice, da se brže sastavlja, da je tehnologija proizvodnje jednostavnija, a drugi je bio ispraviti greške iz brendinga polupodmornice.
“Nije mi prodaja bila u prvom planu, nego dokazati da smo nešto naučili. S tog aspekta brod još nije ostvario cilj. No, na Solar Ferry ćemo se vratiti. Trenutno tražim neki impuls koji će pokrenuti mene i projekt. Ako se dogode ove dvije prodaje u Francuskoj, to bi mogao biti taj kotačić koji će sve skupa pokrenuti. Ali sve je ekonomski nestabilno. Imamo dobar novčani tok, ali ne možemo ga ugroziti nekim sajmom i potrošiti novac koji nam znači nekoliko mjeseci kredita i plaća. Osim moje obitelji, tu su ostali ljudi koji su sa mnom desetak godina i neku odgovornost prema njima moram imati. Ako to znači usporiti druge aktivnosti i proizvoditi podmornice da bismo plivali dalje, onda ćemo šutjeti i plivati dalje.”
Taxi Cat prodan u Italiju i Hong Kong
Između Solar Ferryja i polupodmornice nastao je Taxi Cat (katamaran). Prvi je zaplovio 2018. na Korčuli, jedan je prodan u Italiju i dva u Hong Kong. Na temelju njega je napravljen koncept 12 metarskog multifunkcionalnog broda koji je modularan, rastavlja se i ulazi u kontejner. No, kao i kada je riječ o Solar Ferryju, razvoj je privremeno obustavljen.
„Fali nam brzih brodova za kratki transport. Mali brodari nemaju dovoljno snažnu financijsku konstrukciju za takve brodove, a veće brodare zanimaju brodovi za 400 putnika i duže linije. Mene pak zanimaju sea busovi manjeg kapaciteta koji brzo mogu odraditi kraće linije (i skratiti vrijeme vožnje autobusom), poput linija Rijeka – Opatija, Split – Kaštela ili Zadar – Preko. Takvih nam sea busova nedostaje.”
Danas Agena Marin ima devet zaposlenih. Proizvodni pogon je u Poličniku kraj Zadra, a trenutni kapacitet je deset brodova godišnje. Mladen kaže kako bi trebao pet-šest novih ljudi kako bi smanjio pritisak, na svakoj poziciji jednu do dvije osobe – od administracije, brend menadžera, proizvodnje, laminacije… Nikad nije bilo vremena ni novaca da se firma vrhunski brendira, da se vrhunski postavi marketinški, dodaje.
„S ovim brojem ljudi imamo fenomenalnu produktivnost. Što se tiče administracije, trenutno sve to radim sam, pišem postove za Facebook, slikam… Puno energije odlazi na to. S druge strane, radim prodaju i nema troškova. Manje je više”, ponavlja krilaticu uz osmijeh.
Izrada isključivo tipskih brodova
Kao značajnu prednost ističe da su njihovi brodovi tipski. “Dobavljači su i u krizi znali da ćemo povući dio opreme danas ili sutra. Imamo dobar i fer odnos. Bilo je problema i kašnjenja, ali generalno znaju da plaćamo, da će brod biti isporučen i plaćen. Svjesni smo okruženja. Imamo tipski brod i možemo financijski podnijeti lager od dva tri komada opreme. Tako je puno lakše održavati proizvodnju”.
Što se tiče poslovnog modela, Mladen ističe kako prodaju rješenja, a ne proizvode. Na početku je jedna od ideja bila prodaja franšize, ali tada nisu bili dovoljno financijski snažni da podignu priču na potrebnu razinu, iako su kupcima nudili servisni plan, obuku posade, izradu internetskih stranica, čak i know-how kako pokrenuti posao – dakle, gotovo sve što nudi franšiza, ali nisu naplaćivali royalty.
“To nas je financijski i vremenski umaralo. No, imamo dovoljni znanja i iskustva da kupcu pomognemo složiti priču, čak i kupcima izvan Mediterana. Ako kupac ima realne zahtjeve, ako je već bio u poslu, onda je još lakše. Ako kupac želi razvijati u proizvod u drugom smjeru, ja mu to omogućim, ali mu objasnim zašto sumnjam u to. No, neki su sami razvili i napravili još bolju matematiku.”
Nova tržišta
Sada ponovo razmišljaju o franšizi zbog brendiranja tvrtke, valoriziranja stečenog znanja, dizajna i općenito podizanja vrijednosti. No, riječ je o specifičnom proizvodu i nije lako donijeti odluku.
Kaže kako u glavi i ladicama ima još tridesetak projekata koji si razrađeni do određene razine. „Nadam se da će svi zaplivati jednog dana, ali trenutno više razmišljam kako s djecom otići na produženi vikend nego kako prodati brod više.”
Što se tiče budućnosti, priznaje da mu je najveći egotrip “nova zastavica u nekoj zemlji”.
“Strašno želim isporučiti polupodmornicu na neku turbo egzotičnu lokaciju kao što su norveški fjordovi, Švedska ili Finska. Ili Kanada, Velika jezera, Australija… Tamo bi podmornica bila mrak”, zaključuje razgovor Mladen Peharda.
