Pulska Bunarina ima prvu drive-in praonicu plovila na Jadranu

Riječ je o novoj tehnologiji koju je razvila švedska tvrtka Rentunder. Tehnologija drive-in-boatwash omogućava da se nečistoća s dna plovila odstrani ekološki, uz pomoć abrazivnih četki i bez upotrebe dizalice

120
Clean Blue

Saša Artuković inženjer je brodogradnje koji je dugo radio u Uljaniku kao voditelj projekata. Stjecaj okolnosti naveo ga je na promišljanje o novim poslovnim mogućnostima. S dvojicom kolega, Lukom Čovićem i Ognjenom Kuzmanovićem, pokrenuo je u Puli na Bunarini prvu drive-in praonicu brodova na Sredozemlju.

“Ideja je došla s društvenih mreža, a krenuli smo u priču zbog situacije u Uljaniku. Trojica smo suvlasnika, dva Uljanikovca i još jedan kolega. Uljanik je propadao, atmosfera je bila turobna, stalno su nam dolazili navodni spasioci – Kinezi, Končar pa ovi pa oni.. Shvatili smo da nema neke budućnosti dok ne uzmeš stvar u svoje ruke. Nešto moraš raditi u životu”, priča Saša.

Ideja se interneta

“Na Rentunder sam naletio na netu. Činilo mi se kao vrlo zanimljiva ideja. Istraživao sam o čemu je riječ, poslao mail. Ljudi su se javili, objasnili detalje, kolika bi bila investicija. Trajalo je par mjeseci dok nismo došli do toga da bi od te suradnje doista moglo biti nešto. Nisam to mogao sam realizirati pa sam pitao kolege jesu li zainteresirani. Ideja im se svidjela. Naši sadašnji partneri pozvali su nas u Švedsku da dođemo vidjeti taj sustav. Kupili smo kartu, sjeli u avion, vidjeli kako stvar radi, bili zadovoljni. Sklopili smo ugovor o održavanju, servisiranju, distribuciji, prodaji.”

Tvrtku Clean Blue osnovali su 2019. kako bi mogli potpisati ugovor. Potpisali su ga u listopadu i nakon toga su počeli rješavati papirologiju, financije, koncesiju, poziciju stroja… “A to u ovoj državi traje”, dodaje Saša.

I taman kada su sve trebali realizirati, došao je Covid. U ožujku 2020. dobili su kredit od HBOR-a. Pet dana kasnije zatvorene su granice. To je trajalo nekoliko mjeseci. Čim su se granice ponovo otvorile, uplatili su dio sredstva i početkom studenoga stroj je stigao.

Covid je dodatno zakomplicirao situaciju jer su Šveđani zbog epidemioloških ograničenja nisu mogli doći u Pulu. Pokušavali su mjesec i pol dana. Pravila su se stalno mijenjala: jednom su ih vratili s aerodroma, pa nisu mogli putovati preko Amsterdama jer je uvjet bio da budu testirani istog dana.

No, Saša, Luka i Ognjen su inženjeri pa su na kraju sami sklopili stroj. U međuvremenu su riješili koncesiju, poslovni prostor i ostalu papirologiju. Početkom godine konačno su počeli raditi.

“Malo je potrajalo s papirima kao što sve traje u ovoj zemlji. Ali bili smo uporni i isplatilo se”, kaže Saša. Dodaje kako sa švedskim partnerima imaju odličan odnos. “Oni su baš tražili nekoga tko bi ih zastupao na Jadranu tako da smo im došli kao naručeni.”

Pokušaja s drive-in praonicom plovila bilo je u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Malti, ali praonice nisu zaživjele. Na pitanje zašto, Saša odgovara da ne zna, ali da se sumnja na lobistički utjecaj marina koje znatno zarađuju na dizalicama i suhom vezu pa ovakve praonice vide prijetnju.

Ekološki proizvod

Rentunder nudi potpuno ekološki proizvod. Riječ je o novoj tehnologiji, staroj tek 5-6 godina. Tvrtka je osnovana 2009. a krajem 2014. su porinuli u more prvi stroj. U svijetu je tek tridesetak takvih sustava.

“Cijeli projekt je zamišljen kao redovno održavanje plovila. Ispod cijelog stroja postavljena je dosta debala cerade i sve što se skida s broda – ostaci boje toksičnih premaza, mikroplastika – pada na dno bazena i ništa ne izlazi iz ograđenog prostora. Na ulazu u stroj su hidraulična vrata koja se prilikom ulaska plovila spuste. Kada brod uđe u bazen, dignemo vrata i operemo brod. Ništa ne odlazi u more. Potpisali smo ugovor s tvrtkom koja zbrinjava opasan otpad i koja nakon što se bazen napuni, jednom do dva puta godišnje, ovisno o prometu, dođe, pokupi otpad i zbrine ga na ekološki prihvatljiv način”, tumači Saša.

“Znamo da ljudima treba vremena da prihvate nešto novo, da shvate kako to funkcionira. Zato smo u početku mjesec i pol prali besplatno. Oprali smo 60-70 plovila i sada su se ti korisnici počeli vraćati. Reakcije su vrlo pozitivne, stroj je funkcionalan i ljudi su zadovoljni. Uvjerili su se da četke odrade posao.”

Mehaničko odstranjivanje čestica

Riječ je o mehaničkom odstranjivanju čestica, prilikom pranja ne koriste se nikakve kemikalije. U početku su ljudi bili sumnjičavi, pitali su se hoće li im četke ošteti brod, hoće li ga dobro očistiti, kako će ga očistiti…

“U promotivnom tjednu smo nekoliko plovila koje smo očistili odmah digli s dizalicom tako da su se ljudi mogli uvjeriti da stroj radi dobro. Stroj je skinuo 95 posto nečistoća. Ostalo je nešto sitno.”

Četke su plutajuće. Kad plovilo uđe u bazen, priveže ga se i kako se četke počnu kretati plovilo ih svojom težinom potiskuje prema dolje tako da one cijelo vrijeme prate formu broda i očiste sve odozdo.

Kako je forma broda na početku uska, četke su pri površini. Kako se plovilo širi prema sredini, četke se potapaju. Kako idu prema krmi, ponovo se dižu prema površini. Dakle, cijelo vrijeme prate formu broda. Dosta su abrazivne jer moraju skinuti tvrde premaze koji se stavljaju na plovila i tvrdokorne školjke i ostalo što se uhvati na trupu.

“Ako ste na nekom vezu koji nije tako protočan, u mjesec do mjesec i po dana mogu se uhvatiti tvrdokorne školjke koje nije tako lako skinuti”, pojašnjava Saša.

Duljina plovila ograničena je na 16 metara, ali postoje strojevi za manje duljine – za 12. 14 i 16 metara. Ne mogu se prati ni jedrilice s dvije kobilice jer zbog prohodnosti četki brod smije imati samo jednu kobilicu. Djelomično se mogu prati glisere s dva motora, također zbog prohodnosti četki. Sva druga plovila do 16 metara duljine, pet metara širine i s gazom do 2,3 metra mogu se prati. Gaz je ograničen zbog hidrauličnih vrata. Najveće plovilo od 16 metara opere se za 15 do 20 minuta, manja plovila i brže.

Ušteda vremena i goriva

Saša kaže kako je riječ o velikoj uštedi vremena i goriva. Za gorivo navodi primjer glisera s motorom od 150 konjskih snaga koji je nakon pranja povećao brzinu s 14 na 19 čvorova, uz uštedu goriva od 6 decilitara po milji.

Što se tiče vremena, za čišćenje broda morate potrošiti nekoliko dana. Osim toga, plaćate dizalicu, suhi vez, struju, vodu.

“Prve godine cijena je ista jer treba izvaditi brod na dizalicu, skinuti toksični koper i staviti epoksi premaz. No, nakon toga ne morate vaditi brod. Umjesto da svake godine izgubite sedam dana za struganje boje, dovoljno vam je 15 minuta svakih mjesec ili dva, ovisno o tome koliko plovite, da operete plovilo”, razlaže Saša te dodaje kako ušteda iznosi 50 posto u odnosu na konvencionalne metode.

“Naša je preporuka”, dodaje, “da se maže dvokomponentni epoksi premaz koji ne otpušta toksične tvari i štiti brod od osmoze i udaraca jer je dosta tvrd. Kad se to premaže, dovoljno je da svaka dva mjeseca dođete na četke i operete brod”. Dodaje kako se očekuje da koper do 2024. bude zabranjen jer je toksičan, bazira se na bakru i cinku.

Njihovi klijenti još nisu prešli na epoksi, ali Saša kaže da njihove četke mogu prati i tvrdi koper, iako nešto slabije od epoksija jer je tvrd.

U budućnosti Clean Blue namjerava zaposliti ronioca koji će obići brod nakon pranja kako bi provjerio propeler i provjerio je li četka sve dobro prošla. Ako bude trebalo, to će odraditi on. Tako će klijenti dobiti kompletnu uslugu.

Zastupnici za tri zemlje

Trenutno su u tvrtki zaposleni Saša i Luka, dok je Ognjen suvlasnik, ali zaposlen je u drugoj tvrtki. Saša kaže kako će zaposliti nekoga ako bude posla za dvije smjene. “U svakom slučaju planiramo širenje i zapošljavanje.”

Kada je riječ u širenju, u prvom planu je Istra: Pula, Rovinj, Poreč, Opatija… A ako netko hoće raditi takav posao u Splitu, Dubrovniku ili negdje drugdje u Hrvatskoj, može kupiti stroj od Clean Bluea. Sam stroj košta oko 400 tisuća eura.

Naime, oni su generalni zastupnici Rentundera za Hrvatsku Sloveniju i Crnu Goru,

“Svi koji namjeravaju nabaviti stroj u ove tri zemlje, mogu ga kupiti isključivo preko nas. Mi smo ekskluzivni distributeri tih strojeva. Potpisali smo ugovor za instaliranje i servisiranje. Ako bude potrebe za većom količinom strojeva, mi smo spremni preuzeti i dio, ili čak cijelu proizvodnju od naših švedskih partnera. Naime, nismo sigurni koliki su njihovi proizvodni kapaciteti. Ako bi se desilo da u kratkom razdoblju budu naručena tri stroja, nisam siguran da bi to oni mogli isporučiti. Mi smo u Puli već osigurali proizvodne pogodne i smještaj za strojeve. Stroj se izrađuje u sekcijama i za to nije potrebno puno prostora, sasvim je dovoljan hala od 200 – 300 četvornih metara. Ali za to trebamo zeleno svijetlo naših partnera”, objašnjava Saša.

Za strojeve je bilo upita iz Rijeke, Šibenika, Splita, Zadra, iz Crne Gore i Slovenije. Ali za sada su svi oprezni jer nisu sigurni što će biti sa sezonom, kaže Saša. “Ipak to nije mala investicija No, ovo nije namijenjeno samo turistima, nego svima. Vidjet ćemo, možda se netko ipak odluči na kupnju stroja.”