Kad zakoračite u Cvjetnu galeriju RL u ulici kneza Ljudevita Posavskog, zaboravit ćete da se nalazite u centru Zagreba. Cijeli je prostor ispunjen profinjenim i atraktivnim svježim cvijećem koje će uskoro postati nečiji rođendanski poklon, vjenčani buket, ukras u domu…
Vlasnica Renata Lovrenčić cvjećarstvom se bavi dugi niz godina. Iako po struci pravnica, ni dana nije provela u toj branši jer ju je ljubav odvela prema cvijeću. Sve o umjetnosti slaganja cvijeća naučila je sama, a danas je najpoznatija po svojim jedinstvenim buketima. Cvjetne dekoracije koje izrađuje jednostavno su očaravajuće, a njezinu inovativnost i kvalitetu prepoznali su brojni vjerni kupci, ali i struka.
Iako ste završili Pravni fakultet nikad niste radili u struci. Kako vam se dogodilo cvjećarstvo?
Cvijeće je oduvijek bilo moj hobi, s tim da je moja prva ljubav bila suho cvijeće i na njemu sam “ispekla” zanat. U trenutku kad sam ostala trudna s prvim djetetom ujedno sam spremala i zadnji ispit na Pravnom fakultetu, a kako sam trebala malo usporiti, cvijeće mi je bilo anti-stres terapija. Poklopilo se da sam netom nakon diplome dobila priliku iznajmiti poslovni prostor u zagrebačkom Oktogonu, prolazu koji spaja Ilicu i Cvjetni trg. Tad sam odlučila da bih mogla svoj dotadašnji hobi pretvoriti u posao i tako je krenulo.
Je li vas bilo strah pokrenuti vlastiti biznis?
Bilo je komentara da sam izabrala izazovnu lokaciju te da sam preblizu konkurencije na Cvjetnom trgu i Splavnici, ali nije me bilo strah. Bila sam svjesna kako je moj stil drugačiji i da je ono što želim raditi nešto jedinstveno. U roku godine dana primijetila sam da su cvjećari na Cvjetnom trgu počeli raditi bukete slične mojima. Ljudima se jednostavno to sviđalo.
Koliko je bilo teško uz obiteljski život biti poduzetnica?
Imam sreću da dolazim iz obitelji u kojoj se nitko ne miješa u odluke koje donosimo, a uvijek su mi pružali podršku. Kako su svi znali da mene cvijeće jako veseli stav obitelji je bio – probaj pa ćeš vidjeti. Drago mi je da nisu bili opterećeni mojim izborima jer mene Pravni fakultet istinski nikada nije zanimao. Uvijek me nešto vuklo na drugu stranu iako jedno vrijeme toga nisam bila toliko svjesna. Na kraju se životu sve posložilo kako treba.
Jeste li imali kakvu formalnu edukaciju za bavljenje cvijećem?
U to vrijeme, a bila je to 1997. godina, edukacije nisu bile tako dostupne i nije bilo jednostavno naučiti kako baratati s cvijećem kao danas kad puno toga postoji na internetu. No, kako je cvijeće bilo oduvijek moja ljubav nekako sam intuitivno znala što trebam raditi. Potpuno sam samouka i sve sam sama naučila. Vjerojatno je pomoglo to što sam jako tvrdoglava.
Tko su vam bili prvi klijenti?
Oktogon je frekventna lokacija i tamo se uvijek nešto se dešavalo tako da su prvi klijenti bili prolaznici. Nakon njih su brzo krenuli i ozbiljni klijenti, a jedni od prvih koji su prepoznali moj rad i angažirali me bila je Vlada Republike Hrvatske.
Je li bilo teško biti žena poduzetnica?
Ne znam idealiziram li prošlost, no čini mi se da je tada ipak bilo jednostavnije nego danas. Nije bilo puno žena cvjećarki pa je bilo lakše istaknuti se. Meni je odmah krenulo odlično, a dobar dio toga uspjeha dugujem fenomenalnoj lokaciji.
Nakon Oktogona jedno vrijeme ste svoje cvjetne dekoracije radili u Papillonu u ulici Račkoga?
Da, bila sam dio tima poklon galerije Papillon, no vrlo brzo sam shvatila da puno bolje funkcioniram samostalno pa sam 2015. godine otvorila Cvjetnu galeriju RL u Ulici Ljudevita Posavskoga 25 gdje sam još uvijek.
Uz izradu buketa počeli ste se baviti organizacijom vjenčanja i evenata. Kako se to dogodilo? Koliko je to zahtjevan posao?
Nekako spontano. Kad ste zaduženi za cvjetne dekoracije na vjenčanju ili nekom eventu automatski postajete i dio cjelokupne organizacije pa morate obratiti pažnju i na ostale detalje poput boje i jačine svjetla, glazbu… Kad sam krenula s tim u Zagrebu je jedino tadašnji hotel Opera, danas Westin, imao tim za organizaciju vjenčanja. Danas je to posao za sebe.
Taj posao je sve samo ne jednostavan. Imam osjećaj da ljudi koji se u posljednje vrijeme počinju njime baviti misle da je to nešto što može svatko raditi. No, često se dogodi da početnici posao ne odrade dobro i vrlo brzo takve firme nestanu s tržišta.
Radite s puno klijenata, no jeste li nekad nekoga odbili?
Zna se i to dogoditi. Najčešći razlog je razilaženje oko cijene usluge. Primijetila sam da ljudi nisu svjesni koliko jedan vrhunski cvjetni dizajn košta. Često su to upravo oni klijenti koji dođu sa stavom “Novac nije problem”. Obično baš tada odmah treba konkretizirati iznos budžeta. Iako ne volim pričati o novcu ta je tema na visokom mjestu kod dogovaranja posla jer se radi s kvalitetnim materijalima.
Koje su vještine najvažnije za bavljenje cvijećem?
Osnovno je imati oko – i za boju i za estetiku. To jednostavno moraš znati prepoznati. Sve ostalo može se pohvatati upornošću i vrijednim radom. Meni je estetika jako važna i još uvijek mi je lijepo – lijepo.
Gdje pronalazite nadahnuće? Postoji li u vašem poslu kreativna kriza?
Sam cvijet mi je najveća inspiracija i on je na prvom mjestu. Oko njega se onda gradi cijela priča. Svako godišnje doba ima svoje biljke i svoje zelenilo. Nakon toga treba uzeti u obzir i ostale faktore poput same prigode, situacije, godišta ljudi i naravno budžeta.
Vjerojatno se ona može dogoditi svima, no ja sam sretna da ju nikad nisam imala. Još uvijek imam jednaku volju i želju za radom kao na početku.
Što se promijenilo od 1997. do danas?
Najveća razlika koju primjećujem je da polako nestaje srednji građanski sloj koji su uvijek i svima bili najbolji kupci. Naime, naše usluge ne koriste ljudi koji nemaju novaca, niti su naša ciljana publika oni koji imaju puno novaca. Naravno uvijek postoje iznimke.
Je li vam neki projekt ostao u posebnom sjećanju?
Ne mogu nikoga posebno izdvojiti jer svaki projekt ima neku svoju specifičnost. Svakako je najbolje kad se između klijenta i mene dogodi “klik” i kad vlada međusobno povjerenje.
Na čemu trenutačno najviše radite?
Uz bukete i cvjetni dizajn već neko vrijeme sam u asortiman uvrstila paper mache tegle koje, iako izgledom i čvrstoćom podsjećaju na keramiku, izrađujem od recikliranog papira. Uz to, organiziram grupne i individualne cvjetne edukacije. Na jesen planiram dodatno proširiti ponudu, no o tome ću više moći reći tek u rujnu.
Kad pogledate unazad čini li vam se da ste nešto u karijeri trebali napraviti drugačije?
Ne bih ništa drugačije napravila, ali bih voljela da sam ja bila malo drugačija. Pripadam generaciji koja nije bila agresivna, pa sam neke stvari učila “u hodu”. To je nešto što vam nitko nije mogao reći i što morate sami uvidjeti. Primjećujem da današnje generacije drugačije funkcioniraju, što je u redu, jer svako vrijeme nosi svoje.
Specifični ste i po tome što sami stvarate sadržaj za društvene mreže na kojima imate velik broj pratitelja. I to je došlo intuitivno?
Rekla bih da sam dosta rano prepoznala da su društvene mreže odličan alat za promociju mojeg poslovanja tako da Instagram i Facebook koristim više od 10 godina. Obično dijelim slike svojih aranžmana, buketa i dekoracija. Mislim da je to sjajan način da dođem do većeg broja ljudi, ali i da produbim odnose s postojećim klijentima.
Imate li neki savjet za mlade poduzetnike?
Neka se ne boje ničega, neka jasno artikuliraju svoje vizije te neka, ako imaju afinitet za ovim poslom, probaju. Nas su učili da budemo samozatajni, a da je uspjeh nešto što dolazi s vremenom i napornim radom, a to nije uvijek najbolji put. Možeš biti najbolji na svijetu, ali ako nisi spreman izložiti se i pokazati se – neće te nitko primijetiti, zaključila je razgovor Renata Lovrenčić.
