Hrvatski startup razvija ugradbeni panel koji upija stakleničke plinove

Prema teorijskim izračunima jedan četvorni metar panela upija godišnje 25 kilograma ugljičnog dioksida. Sada teorijske rezultate treba potvrditi kroz pilot projekt u realnim uvjetima. Za projekt su zainteresirani Ina, Ericsson Nikola Tesla i Hrvatska elektroprivreda

909
NuoTwo
NuoTwo: Marko Brkljačić i Iva Soža (izvor: ZICER)

Marko Brkljačić i Iva Soža, odnosno tim NuoTwo, pobjednici su posljednjeg izdanja Zagreb Connecta. Na natjecanju su predstavili svoj projekt inovativnog ugradbenog panela koji mikrobiološkim putem rješava problem prevelike emisije stakleničkih plinova, ugljičnog dioksida i metana. Uz novčanu potporu od 200.000 kuna dobili s i mogućnost da u prostorima Zagrebačkog inovacijskog centra provedu pilot projekt, odnosno da provjere kako njihova zamisao funkcionira u realnim uvjetima.

“Panel apsorbira stakleničke plinove, fiksira ih i uklanja iz atmosfere”, tumači Marko. Osim ekološkog učinka na emisiju štetnih plinova, proces doprinosi smanjenju potrošnje energenata za grijanje i hlađenje. Nusproizvod je biomasa koja se može koristiti za razne primjene: kao kompost ili gorivo, kao osnova za prehrambenu, kemijsku ili stočnu industriju…

Sve je počelo u ljeto 2018. godine, prisjeća se Marko, nakon što je odgledao dokumentarac o Velikom koraljnom grebenu koji odumire zbog previše ugljičnog dioksida u moru.

“Pomislio sam kako je velika površina Zemlje pokrivena objektima koje su izgradili ljudi. Razmišljao sam kako bi se te građevine mogle pretvoriti iz izvora stakleničkih plinova u apsorbere. Tako je nastala ideja o uređaju.”

Ivu, morskog biologa s diplomama Zagrebačkog sveučilišta i Max Planck instituta, upoznao je zahvaljujući zajedničkoj strasti za ronjenje (i ekologiju). Kontaktirao ju je i ona je potvrdila da je ideja ostvariva. Prijavili su se na neke natječaje i bili su odbijeni. “Nije još bilo vrijeme za klimatske promjene, a danas nas svi vuku za rukav”, kaže Marko.

Nakon tih odbijenica ideja neko vrijeme krčkala paralelno s Markovim redovnim poslom, dok u proljeće prošle godine nije održana edukativna radionica koju je vodio Vanja Andrić iz Omolaba. Vanja je nagovorio Marka da prijavi projekt na Startup Factory jer ima potencijala.

“Poslušali smo ga i prijavili projekt. I daljina je priča poznata. Primljeni smo na Startup Factory, a u međuvremenu smo dobili i potvrdu da će Hamag Bicro financirati naš projekt kroz program PoC 8. Šlag na tortu bio je osvajanje prve nagrade a Zagreb Connectu prošle godine”, priča Marko. “Sada je cilj postavljanje tvrtke na noge, traženje partnera u razvoju tvrtke i razvoju proizvoda, razvoj prototipa I rad u laboratorijskom okruženju.”

Jezgra tima su Marko i Iva. Povremeno im pomažu druge osobe. Jedna od njih je Markov prijatelj Gabrielle koji je UX arhitekt.

“On nam je mnogo pomogao oko pitcha, logotipa i sličnih stvari. Što se tiče prezentacija na Zagreb Connectu, najviše su nam pomogli Jan Jilek i Vanja Andrić. Bez Vanje se ne bismo ni prijavili na Zagreb Connect, a pitch koji nam je Jan pomogao pripremiti odnio je pobjedu. Tu su još bili Mario Mucalo iz Peekatora i Barbara Blečić iz Plavog ureda. Pomogla su nam gospoda iz Ine, Ericssona Nikole Tesla i Hrvatske elektroprivrede, tvrtki koje su se zainteresirale za naš projekt.”

Ukupna vrijednost projekta koji se financira kroz program PoC 8 je 600 tisuća kuna – 70 posto odnosno 480 tisuća kuna financira Hamag Bicro, dok 180 tisuća kuna moraju pribaviti sami. Na Zagreb Connectu dobili su potporu od 200 tisuća kuna, a sami moraju osigurati najmanje 10 posto tog iznosa, odnosno 20 tisuća kuna.

“Žicali smo malo ovdje, malo ondje. Najstarija priča financiranja startupova – ‘Friends, Family and Fools’. Izvlačili smo novac iz madraca. Ali prikupili smo sredstva, iako je riječ o velikom iznosu za malog čovjeka”, kaže Marko. “Vidjelo se da potencijal postoji.”

Drugo veliko ulaganje je vlastiti rad i vrijeme. “Kako to kvantificirati, vidjet ćemo.” Trenutno je Marko jedini zaposlen, a Iva je vanjski suradnik. Prostor su dobili u ZICER-u.

Za instaliranje panela u sklopu pilot projekta u ZICER-u već je nekoliko zainteresiranih: Croteh, Peekator, Omolab…

Dio dijelova za panel Marko ima osigurano kroz mrežu kooperanata iz prethodnog biznisa, a nakon pilot projekta kreću potragu za partnerom za izgradnju proizvodne hale ili suradnju oko proizvodnje kroz licencije.

“To su neke opcije. Nismo još razmatrali detalje dok ne završimo pilot projekt. O njegovu ishodu ovise daljnji koraci. Za sada imamo dvije tri moguće smjernice. I to je to”, tumači Marko.

“Za pilot projekt nam treba mjesec do dva testiranja kako bismo dobili pravu sliku o korištenja panela u realnim uvjetima. Pilot projekt ide uz podršku Hamag Bicroa, a ima puno varijabli pa se ne bih htio zalijetati. Projekt mora završiti do 1. listopada. Tada pišemo izvješća: što smo radili, kako smo potrošili novac, kakvi su rezultati…”

Prema njihovoj teorijskoj kalkulaciji Jedan četvorni metar panela upije 25 kilograma ugljičnog dioksida godišnje. Teorijski izračun kroz pilot projekt treba eksperimentalno potvrditi.

“To je nekakav najgori scenarij koji je još uvijek ekonomski isplativ. Granica isplativosti koju gađamo. To su propozicije prijavljene kod Hamag Bicroa.”

Ina, Ericsson Nikola Tesla i HEP pokazali su zanimanje za razvoj tvrtke i projekta odnosno kasnije proizvoda.

“Nakon Zagreb Connecta zahvalili smo im na podršci koja nam je također pomogla da osvojimo prvu nagradu. Zamolili smo ih da imaju razumijevanja što će naša komunikacija sada biti nešto manjeg intenziteta, ali da ćemo ih obavještavati o rezultatima testiranja i drugim novostima.

Oni su zainteresirani za suradnju i nude nam svu potrebnu podršku: pomoć u proizvodnji, mentoriranje, konzalting, pomoć u razvoju, stvaranje kontakata kroz njihovu mrežu… “To je sve otvoreno”, dodaje Marko. Nadamo se da ćemo surađivati sa svima, Ako postoje neka ograničenja, morat ćemo birati jer ne možemo sjediti na dvije stolice. Imamo premalo informacija i to je za sada sve predaleko. Ne vidimo razloge da ne bismo surađivali sa svima.”

“Moramo ići korak po korak. Ako budemo preskakali, lako bi se moglo desiti da obećamo više nego što možemo ostvariti. Ne želimo se zaletavati”, tumači Marko Brkljačić. “Vjerujem u svoj proizvod, ali treba odraditi laboratorijski dio da možemo reći koliko je projekt dobar I kakvi su rezultati. Nadamo se, ako sve bude kako treba, da za nekih pet godina proizvodnja krene punom parom, da krenemo na druge kontinente, ali to su više želje nego neki planirani ciljevi.”

Do tada je plan pretvoriti projekt u proizvodnju, pokrenuti proizvodnju u Hrvatskoj i instalacija panela po modelu ‘ključ u ruke’. Ključan datum je 30.rujna, kada završava projekt pod okriljem Hamag Bicroa. “Tada ćemo definitivno znati kako dalje”, zaključuje Marko.


Sadržaj omogućila Addiko banka