U splitskoj bolnici u 51. godini preminuo je 6. studenoga dr. sc. Srdjan Podrug, dugogodišnji dekan splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. Krajem rujna na Facebooku je objavio da boluje od raka.
“Pretpostavljam da ste neki već nešto čuli da se sa mnom događa pa evo da ne kruže neke možda krive informacije par riječi. Da, imam neke tumore ali okružen sam znanjem i brigom vrhunskih stručnjaka, ljubavlju i dobrim vibracijama obitelji i prijatelja i započeli smo borbu u kojoj duboko vjerujem da ćemo pobijediti”, napisao je tada.
Prof. dr. Srdjan Podrug prvi put je izabran za dekana FESB-a 2011. godine, nakon što je prethodno bio prodekan za znanost, a potom odmah i drugi put. Treći put su ga birali na tu funkciju 2020. godine. Uz dužnost dekana bio je i voditelj Katedre za elemente strojeva na Zavodu za strojarstvo i brodogradnju FESB-a.
Srdjan Podrug rođen je 1971. godine u Splitu, gdje je pohađao i završio osnovnu, a nakon toga i MIOC, sadašnju III. gimnaziju. Diplomirao je 1994. na studiju strojarstva na FESB-u. Tijekom studija dobio je tri rektorove nagrade. Magistrirao je 2000. na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, a doktorirao 2004. na FESB-u u Splitu. Na FESB-u je zaposlen od 1995. godine u svim zvanjima, od asistenta do redovnog profesora.
Od omiljenog dekana, kolege i profesora oprostili su djelatnici i studenti splitskog FESB-a:
“Bez pretjerivanja možemo reći kako je naš dekan doista bio dobri duh ovog Fakulteta, kojem je bio neizmjerno posvećen i za kojeg je bio vezan kao rijetko tko, još od trenutka kad je kao brucoš prije 30 godina prvi put kročio u ovu zgradu. O njegovoj veličini, omiljenosti i ugledu kojeg je uživao među svojim kolegama dovoljno govori činjenica da je jedini u povijesti ovog Fakulteta kojemu je uspjelo, nakon dva odrađena mandata na mjestu dekana, ponovno biti izabran za čelnika ove ustanove. Svoj posljednji mandat, na žalost, neće imati priliku završiti …. Njegova osobnost, entuzijazam i predanost kojom je pristupao svakom poslu, ostaju trajni zalog i utabana staza za sve one koji će nastaviti kročiti njegovim putem.
Svi mi koji smo ga poznavali zahvalni smo mu za svo vrijeme i pažnju koje je bezrezervno poklanjao studentima, kolegama te svima ostalima koje je na svojem akademskom i životnom putu susretao. Naše misli i molitve u ovim teškim trenucima usmjerene su njegovoj obitelji – prvenstveno supruzi, sinovima i kćeri – koju je, malo je reći, obožavao. Dekane, počivajte u miru!”,
