Europska komisija u listopadu 2022. donijela je direktivu o odgovarajućim minimalnim plaćama u EU, kako bi osigurala da primanja radnika jamče pristojan životni standard. Prema Eurostatu, u 21 zemlji EU-a oko 13 milijuna radnika prima minimalnu plaću ili manje od tog iznosa, piše Euronews.
Budući da se koncept zarade u definiciji minimalne plaće i u anketi o zaradama razlikuje, Eurostat prilikom procjene koristi prag od 105 posto minimalne plaće (povećanje za pet posto) kako bi dobio što točnije podatke o broju i udjelu osoba koje za svoj rad primaju minimalnu plaću ili iznos oko minimalne plaće. U skladu s tim kriterijima, Eurostat procjenjuje da se 2022. godine udio zaposlenika koji zarađuju manje od 105 posto minimalne plaće kretao od 2,6 posto u Češkoj do 13 posto u Bugarskoj. Podaci odražavaju situaciju u 2022. godini, a objavljeni su tek krajem 2025. godine jer Eurostat objavljuje ove procjene svake četiri godine kako bi pratio dugoročne trendove i pružio jasniji pregled situacije.
U sedam zemalja EU barem jedan od deset radnika je na minimalcu
Eurostat procjenjuje da je u sedam zemalja Europske unije udio radnika koji primaju minimalnu plaću veći od 10 posto. Uz već spomenutu Bugarsku s 13 posto, to su Francuska (12,7%), Slovenija (12,6%), Rumunjska (10,5%), Grčka (10,2%), Poljska (10,1%) i Mađarska (10%). Odmah do Mađarske je Hrvatska s 9,7 posto radnika koji rade za minimalnu plaću.
Na drugom kraju ljestvice, s najnižim udjelima, su Češka (2,6%), Portugal (3,1%), Estonija (3,3%), Nizozemska (3,5%), Malta (3,5%) i Španjolska (3,6%) – sve su ispod 4 posto. Među vodećim europskim gospodarstvima, najveći udio onih koji primaju minimalnu plaću ima Francuska (12,7%). Njemačka je na 8 posto, Ujedinjeno Kraljevstvo na 6,5 posto, a Španjolska na 3,6 posto.
U Italiji, Austriji, Švedskoj, Danskoj ili Finskoj minimalna plaća nije regulirana zakonom.
OECD navodi kako kolektivno pregovaranje značajno utječe na podatke o minimalnoj plaći.
„Zemlje s jačim radnim institucijama i kolektivnim ugovorima obično imaju manji udio radnika koji primaju plaću ispod minimalne“, rekao je za Euronews Business dr. Stefano Filauro sa Sveučilišta Sapienza u Rimu. Dodao je da napredna gospodarstva s više visokokvalificiranih, visoko plaćenih sektora obično imaju manje radnika s niskim plaćama, dok slabe inspekcije rada i ograničene kazne za nepoštivanje propisa često dopuštaju da se praksa isplate nedovoljne plaće nastavlja.
U Turskoj je na minimalcu 43 posto radnika
Turska se ističe među europskim zemljama s vrlo visokim udjelom radnika koji primaju minimalnu plaću ili iznos ispod minimalne plaće. Konfederacija progresivnih sindikata Turske (DİSK) izvještava da je u 2022. godini 37,5 posto turskih radnika zarađivalo minimalnu plaću ili manje.
Podaci za Ujedinjeno Kraljevstvo i Tursku dolaze iz nacionalnih izvora, a ne iz Eurostata, tako da nisu izravno usporedivi s podacima EU. Sredinom 2010-ih godina Eurostat je procijenio da je oko 43 posto turskih radnika radilo za minimalac ili još niže iznose, a slične brojke prijavljene su i 2020. godine.
„U Turskoj je minimalna plaća odavno prestala biti donja granica i postala je prosječna plaća“, navodi DİSK u izjavi u listopadu 2025. „S obzirom na stalni pritisak na sindikalna prava, milijuni radnika prisiljeni su preživjeti s minimalnom plaćom ili iznosom oko nje.“
Točan broj osoba s minimalnom plaćom teško je utvrditi. OECD navodi da taj podatak često ovisi o izvoru. Eurostat daje vlastite procjene, ali iz toga su često isključene male tvrtke, što znači da je stvarni broj vjerojatno veći. Na temelju podataka iz 2022. godine, Eurostat procjenjuje da je 2024. najviše osoba s minimalnom plaćom imala Francuska – oko 3,5 milijuna, Slijedi Njemačka s 3,2 milijuna.
U 21 zemlji EU-a ukuno je bilo 12,8 milijuna ljudi na minimalcu, procjenuje Eurostat. Ujedinjeno Kraljevstvo imalo je oko 1,9 milijuna, a Turska 11,2 milijuna – samo 1,6 milijuna manje od ukupnog broja osoba koje su 2022. primale minimalnu plaću u 21 državi EU-a.
Minimalna plaća i nejednakost dohotka
U izvješću „Utjecaj minimalnih plaća na nejednakost dohotka u EU“ koje je objavio Zajednički istraživački centar Europske komisije ističe se da politike minimalnih plaća utječu na raspodjelu nacionalnog dohotka u zemljama EU-a i stoga mogu utjecati na raspodjelu dohotka među ukupnim stanovništvom EU-a.
Kupovna moć minimalne plaće uvelike varira diljem Europe. Pet zemalja s najvišim minimalnim plaćama prema kupovnoj moći (PPS) su Luksemburg (2.035), Njemačka (1.989), Nizozemska (1.937), Belgija (1.812) i Irska (1.653). Najniže brojke zabilježene su u Estoniji (886), Latviji (905), Bugarskoj (922), Češkoj (936) i Slovačkoj (963).
Hrvatska (1.272) je prema kupovnoj moći minimalne plaće negdje na sredini: uz bok Litvi (1.272). slabija od Poljske (1.500), Slovenije (1.417) i Rumunjske (1.279), a bolja od Grčke (1.194), Portugala (1.167), Cipra (1.078), Malte (1.049) i Mađarske (1.001).
Za jasniju sliku treba spomenuti da nekoliko zemalja kandidatkinja za Europsku uniju prema kupovnoj moći ima veće minimalne plaće od nekih članica EU: Sjeverna Makedonija (1.069), Turska (1.062) i Crna Gora (1.058).
