Primjena novih koeficijenata za obračun plaća u državnim i javnim službama u ožujku 2024. dovela je do značajnog rasta plaća u javnom sektoru. Bio je to samo završni čin iznimno aktivne politike plaća u javnom sektoru u posljednje dvije godine. U predreformskom su se razdoblju učestalo povećavale osnovice za obračun plaća, podizali koeficijenti i dodjeljivali posebni dodaci za pojedine službe i djelatnosti, što je sve dovelo do značajnog rasta plaća u javnom sektoru i prije reforme koeficijenata, piše Danijel Nestić s Ekonomskog instituta, Zagreb.
Nestić je analizirao kretanje plaća u javnom i poslovnom sektoru u posljednje dvije godine kako bi obuhvatio i reformski i predreformski učinak poduzetih mjera. S obzirom na to da su nedavno objavljeni podaci o prosječnim plaćama u lipnju 2024. godine, usporedio je te podatke s prosječnim plaćama u lipnju 2022. godine, uz analizu rasta plaća u četiri mjeseca nakon primjene novih koeficijenata kako bi razmotrio je li došlo do prelijevanja rasta plaća iz javnog u poslovne sektore.
Plaće u javnom i poslovnom sektoru
Za potrebe analize službeni podaci o plaćama po djelatnostima grupirani su u prosječne plaće u dva glavna sektora: javnom i poslovnom sektoru.
“Bilo bi puno bolje kad bi se plaće koje se isplaćuju iz proračuna središnje i lokalne države mogle usporediti s plaćama koje se isplaćuju od strane privatnih poslodavaca. Nažalost, nemamo javno raspoložive statističke podatke kojima bi razdvojili poslodavce u privatnom vlasništvu od poslodavaca u državnom vlasništvu. Zato ćemo napraviti nešto slično. Možemo izračunati prosječne plaće u djelatnostima u kojima dominiraju poslodavci u državnom vlasništvu (javni sektor) i usporediti ih s plaćama u djelatnostima u kojima su poslodavci većinom, premda ne uvijek, u privatnom vlasništvu i najčešće posluju na tržišnim načelima. Taj ćemo drugi sektor radi preciznosti i korektnosti nazivati poslovnim sektorom, premda bi se u manje strogim razmatranjima moglo reći da se radi o procjeni kretanja prosječnih plaća u privatnom sektoru”, razlaže Nestić.
U 2015. je prosječna bruto plaća u javnom sektoru iznosila 1153 eura, što je bilo 23 posto više nego u poslovnom sektoru gdje je ona iznosila 939 eura. Ovakva razlika u plaćama u korist javnog sektora opažena je i u 2023. godini. U međuvremenu, od 2015. do 2023., bilo je određenih oscilacija omjera plaća u javnom i poslovnom sektoru, ali on se kretao oko prosjeka od 1,2, što znači da je prosječna bruto plaća u javnom sektoru bila 20-ak posto veća nego u poslovnom sektoru. Očekivano je da prosječna plaća u javnom sektoru bude nešto veća nego u poslovnom sektoru ponajprije zato što javni sektor zapošljava znatno obrazovaniju radnu snagu, tumači Nestić.
Aktivnija politika plaća u javnom sektoru započela je još 2022. godine. Tada je osnovica za obračun plaće povećana u dva navrata; za 4 posto u svibnju 2022. i za 6 posto u listopadu 2022. Osnovica je povećana i u travnju 2023., za 2 posto, te za 5 posto u listopadu 2023. Paralelno se događaju i korekcije koeficijenta. Najniži koeficijenti u državnim službama i policiji povećani su za 5 posto u prosincu 2022., a isto je učinjeno i u ostalim dijelovima javnog sektora u ožujku 2023. Povećanje plaća ostvareno je i posebnim dodacima, pa je tako u lipnju 2023. uveden privremeni dodatak na plaća s najnižim koeficijentima od 100, 80 ili 60 eura. U srpnju 2023. uveden je dodatak na plaću u pravosudnim tijelima, a u kolovozu 2023. dodatak na plaću za zaposlenike s nižim koeficijentima u državnim tijelima, da bi u prosincu 2023. bio uveden još i dodatak na plaću u Ministarstvu obrane i vojsci. Sve je to prethodilo velikoj reformi koeficijenta u ožujka 2024. Učinak same reforme koeficijenta u ožujku može se procijeniti na oko 17 posto. Naime, prosječna bruto plaća u javnom sektoru u ožujku 2024. bila je 16,7 posto veća nego u veljači 2024., pa se može zaključiti da je taj porast rezultat reforme koeficijenta.
Kumulativni učinak nedavnih promjena u regulativi plaća u javnom sektoru može se sažeti promatranjem porasta prosječne bruto plaća tijekom posljednje dvije godine. U prvoj godini, između lipnja 2022. i lipnja 2023. prosječna bruto plaća u javnom sektoru porasla je 17,2 posto, a između lipnja 2023. i 2024. za dodatnih 25,9 posto. Ukupno je u posljednje dvije godine, od lipnja 2022. do lipnja 2024., prosječna bruto plaća u javnom sektoru povećana za 47,5 posto. S druge strane, u poslovnom sektoru porast prosječne bruto plaće u prvoj godini bio je 12,3 posto, u drugoj 10,4 posto – ukupno u dvije godine 23,9 posto, što je značajno manje nego u javnom sektoru. Prosječna plaća u javnom sektoru bila je prije dvije godine, u lipnju 2022., 19,6 posto veća nego u poslovnom, da bi u lipnju 2024. ta prednost iznosila 42,5 posto.
Je li došlo do prelijevanja rasta plaća iz javnog sektora u poslovni
Nestić je analizirao je li došlo do prelijevanja rasta plaća iz javnog sektora u poslovni sektor neposredno nakon posljednje epizode porasta plaća u ožujku 2024. godine: prosječna bruto plaća u lipnju u odnosu na ožujak 2024. porasla je za 2,2 posto u javnom sektoru, dok je u poslovnom sektoru pala za 1,2 posto.
Iako su manje oscilacije u mjesečnim prosjecima plaća uobičajene i samo na temelju njih ne treba izvoditi neke veće zaključke, u ovom slučaju radi se o tromjesečnom razdoblju, obrazlaže Nestić zašto se ipak odvažio iznijeti neke zaključke.
“Ponajprije, proizlazi da poslovni sektor nije krenuo s dodatnim rastom plaća kako bi konkurirao javnom sektoru. Njihove su plaće posljednja tri-četiri mjeseca ostale na približno istim razinama. Možda čekaju na reakciju svojih zaposlenika kako bi vidjeli hoće li biti odlazaka iz poduzeća ili značajnih pritisaka sindikata na rast plaća. A možda su poslodavci u poslovnom sektoru procijenili da naprosto ne mogu pratiti rast plaća u javnom sektoru. Jer rast plaća moraju kompenzirati ili većom proizvodnošću ili rastom cijena svojih proizvoda. Za rast proizvodnosti potrebno je vrijeme. A rast cijena proizvoda i usluga je rizičan poslovni potez.
Izvoznici posluju na međunarodnom tržištu; cijene su im zadane i moraju ih prihvatiti, nemaju prostora za njihovo povećanje. Oni koji posluju na domaćem tržištu mogu razmisliti o rastu svojih cijena. Dio njih će to vjerojatno napraviti ili su već napravili, ali ako se radi o proizvodima i uslugama na koje su potrošači cjenovno osjetljivi, onda rast cijena može dovesti do smanjenja prodaje, a time i do ugrožavanja poslovnih rezultata.
Naime, sada kad je stopa inflacija značajno smanjena, potrošači su sve manje skloni tolerirati rast cijena pojedinih proizvoda i tražit će alternative. Zato očekujemo da će poslodavci u poslovnom sektoru i dalje biti vrlo oprezni oko daljnjeg rasta plaća. Posebno ako procijene da njihovi zaposlenici nemaju mogućnost prelaska u javni sektor naprosto zbog toga što je broj mjesta u javnom sektoru ograničen i broj otvorenih ponuda za zapošljavanje će biti relativno mali”, obrazlaže Nestić
S druge strane, čini se kako se rast plaća u javnom sektoru nastavlja, premda u puno blažem obliku. Vjerojatno se radi o odgođenom prijenosu učinka rasta koeficijenata i plaća koji su se u prvom valu odnosili samo na razinu središnje države. Sada se taj rast postupno prenosi i na lokalne razine, te na državne institucije izvan sustava državne riznice. Naime, plaće službenika i namještenika na lokalnoj razini su negdje bile vezane uz kretanja na razini središnje države, a negdje nisu, tako da se rast plaća tamo odvija s malim vremenskim odmakom. A to bi se moglo nastaviti i u sljedećim mjesecima.
Treba napomenuti da u statističke podatke o plaćama u lipnju 2024. nije uključen rast plaća državnih dužnosnika kao posljedice primjene Odluke Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće državnih dužnosnika. Tom je odlukom osnovica povećana s 516,29 eura na 947,18 eura. Stara osnovica bila je u primjeni od siječnja 2015., a nova, uvećana za 83,5%, će se primijeniti kod izračuna plaća za srpanj 2024. koje se isplaćuje u kolovozu, pa u tom postotku treba očekivati i rast plaća državnih dužnosnika.
Inače, prosječna je bruto plaća na razini Hrvatske u lipnju 2024. bila 80,1 posto veća od prosječne plaće u 2015. godini, pri čemu je rast u javnom sektoru u tom razdoblju iznosio 101,6 posto, a u poslovnom sektoru 73,7 posto. Iako su plaće državnih dužnosnika povećane manje nego prosječne plaće zaposlenika javnih službi tijekom posljednjih devet godina, one su porasle više od prosječnih plaća u poslovnom sektoru. To znači da su državni dužnosnici s posljednjim povećanjem popravili svoj relativni položaj u odnosu na zaposlenike u poslovnom sektoru. Bilo bi poželjno razmotriti uvođenje pravila za povećanje plaća državnih dužnosnika koje bi vezivalo rast njihovih plaća s rastom plaća u poslovnom (privatnom) sektoru, poručuje Nestić.
Nisu u svim dijelovima javnog sektora plaće porasle jednako u zadnje dvije godine. Djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi najbolje je prošla s rastom prosječnih bruto plaća 54,9 posto u zadnje dvije godine. U javnoj administraciji i obrani plaće su porasle 47,7 posto, a u obrazovanju 42,2 post. U poslovnom sektoru rast je bio manji. Čak i u djelatnosti građevinarstva, u kojoj je prisutan značajan manjak radne snage i često se spominje kao djelatnosti s velikim rastom plaća, taj je rast iznosio manje od 30 posto u posljednje dvije godine.
Rad Danijela Nestića “O usporedbi plaća u javnom i poslovnom sektoru, te kako je moguće da su prosječne mirovine rasle brže od prosječnih plaća” nastao u sklopu projekta „Tržište rada i društveno blagostanje u uvjetima starenja stanovništva“ financiranog sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. – NextGenerationEU.
