Nogomet se potvrdio kao najpopularniji sport na svijetu. Igra se u više od dvjesto zemalja, a niti jedan sport ne privlači toliko navijača širom svijeta. Početkom 20. stoljeća bilo je više međunarodnih nogometnih natjecanja, pa se ukazala potreba za jedinstvenom organizacijom koja bi nadgledala, organizirala i promovirala nogometna natjecanja. Kao rezultat takvih promišljanja osnovana je 1904. FIFA (Fédération Internationale de Football Association ili Međunarodna federacija nogometnih saveza) kako bi nadgledala međunarodno natjecanje nacionalnih nogometnih saveza Belgije, Danske, Francuske, Njemačke, Nizozemske, Španjolske, Švedske i Švicarske.
Danas FIFA, čije je sjedište u Zurichu u Švicarskoj, u šest konfederacija okuplja 211 članica, više od Ujedinjenih naroda (193) ili Olimpijskog pokreta (na posljednjim ljetnim Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru sudjelovalo je 206 zemalja). Ipak, pri usporedbi broja članica treba uzeti u obzir da su članice UN-a suverene države, dok FIFA okuplja i teritorije, poput Farskih otoka koji pripadaju Danskoj, Gibraltara koji pripada Ujedinjenom Kraljevstvu, a svoje ekipe imaju i neki drugi teritoriji i protektorati poput Arube, američkih Djevičanskih Otoka, Bermuda, Puerto Rica, Macoaa, Hong Konga. Škotska, Engleska, Wales i Sjeverna Irska zbog povijesnog značaja imaju poseban status u FIFA-i (kao pojedinačne članice) dok su u Ujedinjenim narodima zastupljeni kao jedinstvena država – Ujedinjeno Kraljevstvo.
FIFA kaže kako je njena misija razvijati i unaprjeđivati nogomet svugdje i za sve. Ona je neprofitna organizacija koja veći dio zarađenog ponovo ulaže u razvoj nogometa. Njeni prihodi dolaze od organiziranja međunarodnih natjecanja i popratnog marketinga. Najveće i najpopularnije natjecanje je Svjetski kup, u Hrvatskoj ga češće nazivamo Svjetskim prvenstvom, čija se završnica održava svake četiri godine. Tu je i Kup konfederacija, olimpijski nogometni turnir, svjetska prvenstva u mlađim kategorijama, futsalu i nogometu na pijesku.
U nogometu se danas okreće veliki novac, a novinarske istrage ukazivale su na korupciju, podmićivanje i kupnju glasova u FIFA-i prilikom izbora Seppa Blattera za predsjednika i dodjeljivanja domaćinstva za Svjetski kup 2018. Rusiji i 2022. Kataru. Afere su kulminirale podizanjem optužnice protiv devetero visokih dužnosnika i pet izvršnih menadžera organizacije za reketarenje, prevaru i pranje novca od strane američkog ministarstva pravosuđa.
Uz pomoć analitičara Investopedie pokušali smo zaviriti malo dublje u poslovanje najmoćnije svjetske sportske organizacije.
Ekonomija Svjetskog kupa
Svjetsko prvenstvo 2018. održava se u Rusiji i ogroman je događaj u svakom smislu za sve koji su u njega uključeni. No, FIFA je jedino tijelo zaduženo za organizaciju samog događaja: Ima pristup i nadzire sve prihode. Svi ostali koji uspiju uhvatiti barem dio od milijarde dolara prihoda koje Svjetski kup generira su sretni. Borba za domaćina Svjetskog kupa je žestoka i, kao što smo već spomenuli, ne biraju se sredstva. Za organizatora 23. izdanja Svjetskog jupa, koje će se održati 2026. godine, po prvi puta su izabrane tri zemlje: SAD, Meksiko i Kanada.
>>Zašto će grupe od tri sudionika naštetiti Svjetskom kupu
Organizacija takvog ogromnog i popularnog događaja zahtijeva puno ulaganja, posebno u izgradnju i unapređenje infrastrukture. Dakle, zemlja koja dobije organizaciju ima brojne investitore, što može dodatno potaknuti gospodarstvo. Zahvaljujući velikom interesu za domaćinstvo Svjetskog kupa, FIFA je kao pregovarač u povoljnoj poziciji i može diktirati uvjete. Sama FIFA ne ulaže ni u kakvu infrastrukturu – to pada na teret zemlje domaćina. Međutim, FIFA je vlasnik televizijskih i marketinških prava te licencija prava.
FIFA-i ide prihod od prodaje ulaznica. A njeni troškovi su minimalni: plaća lokalni organizacijski odbor, financira nagradni fond za reprezentacije koje sudjeluju u završnici, plaća troškove smještaja i putovanja sudionicama, te troškove dužnosnika i službenika koji sudjeluju u organizaciji i održavanju utakmica. Također, FIFA je utemeljila fond iz kojeg financira razvoj nogometa u zemlji koja je domaćin Svjetskog kupa.
Nagradni fond
Nagradni fond za reprezentacije koje sudjeluju u završnici Svjetskog kupa uveden je 1982. i iznosio je 20 milijuna dolara. Za ovogodišnje prvenstvo Fond je dosegnuo rekordnu razinu od 400 milijuna dolara. Svaki savez za nastup u grupnoj fazi dobio je osam milijuna dolara (ne računajući naknadu za troškove smještaja i putovanja). Za plasman u drugu fazu (osminu finala) nagrada je dodatna 4 milijuna dolara, kao i za nastup u četvrtini finala (ukupno 16 mil. dolara po timu). Četvrtoplasirani Englezi dobit će 22 milijuna dolara, a trećeplasirani Belgijanci 24 milijuna. Hrvatska, kao poraženi finalist, dobiva 28 milijuna, a svjetski prvak Franscuska 38 milijuna dolara.
Fond iz kojeg se isplaćuju naknade klubovima čiji igrači nastupaju na Svjetskom prvenstvu iznosi 209 milijuna dolara. Dnevna naknada po igraču iznosi 8350 dolara, a naknada se počinje obračunavati za razdoblje od dva tjedna prije početka prvenstva.
Osim troškova vezanih uz sama natjecanja, glavni troškovi FIFA-e obuhvaćaju troškove razvoja, troškove osoblja i program financijske pomoći.
FIFA u brojevima
Kao dio dobre politike upravljanja FIFA je usvojila međunarodne standarde financijskog izvješćivanja (International Financial Reporting Standards, IFRS). Svoje prihode bilježi u četverogodišnjim ciklusima koji se poklapaju s održavanjem Svjetskog kupa. U 2017. FIFA je prihodovala 734 milijuna dolara, a u razdoblju između 2015. i 2018. ukupni prihodi premašili su 5,65 milijardi dolara,
Većina prihoda, 98 posto, potječe od ugovora, a ostali izvori prihoda uključuju prihode od licencija i ulaganja. Od prihoda vezanih uz događaje koji su uknjiženi u razdoblju između dva Svjetska kupa najznačajnije su 3 milijarde dolara pripisane prodaji televizijskih prava tijekom ciklusa 2015. – 2018.
U ratu za televizijska prava između ESPN-a i Twenty-First Century Foxa pobijedio je Fox: za televizijska prava za Svjetski kup 2022. isplatit će FIFA-i 400 milijuna dolara. Facebook, Twitter i Snap nude pak milijune dolara Foxu za prava na highlightse, najznačajnije događaje dana.
Sljedeći najveći izvor prihoda su marketinških prava čijom prodajom je u aktualnom ciklusu Svjetskog kupa prihodovano 1,45 milijardi dolara. Slijede prihodi od licencija (363 mil. dolara), prihodi od prava na ugostiteljske i smještajne usluge (575 mil. dolara) te ostali prihodi (268 mil. dolara)
Prihodi od prodaje ulaznica u potpunosti pripadaju FIFA-inoj podružnici. Tijekom Svjetskog kupa 2014. prihodi od prodaje ulaznica iznosili su 527 milijuna dolara. Podaci za ovogodišnje prvenstvo još nisu poznati, ali do kraja druge faze prodano je više od 4,9 milijuna ulaznica.
Zdrava i održiva bilanca
Osim toga, FIFA ima zdravu i održivu bilancu, 65 posto ukupne imovine je u novcu ili novčanim ekvivalentima.
FIFA-ini troškovi u razdoblju 2015. – 2018. iznosili su 5,56 milijardi dolara, a u grubo se mogu podijeliti na troškove organizacije događaja u iznosu od 2,747 milijardi dolara (49,4%), troškove razvojnih i obrazovnih projekata od 1,650 milijardi dolara (29,7%), te troškove upravljanja i administracije u iznosu od 891 milijuna dolara (16%).
Ostali značajniji rashodi od 2015. do 2018. uključuju pravne troškove, troškove informatizacije i troškove izgradnje – ukupno 136 milijuna dolara. Na kraju, FIFA je potrošila 132 milijuna dolara na marketing i TV emitiranje. Investicije su u 2017. iznosile 923 milijuna dolara što je 180 milijuna dolara (16%) manje od planiranog iznosa.
Poslovna strategija
Iz ove analize može se zaključiti da je organizacija Svjetskog kupa FIFA-i vrlo isplativa i niskorizična. Uz relativno jeftine ulazne troškove za igrače, osoblje i pripremljenu infrastrukturu (u koju je ulagala zemlja domaćin), FIFA ostvari prihod koji premašuje 5,6 milijardi dolara.
FIFA također stalno unapređuje svoju strategiju, kao što je to učinila sa sponzorskim modelom. Trenutačno postoje tri sponzorske razine Svjetskog kupa: FIFA partneri, FIFA Svjetski kupci i Nacionalni sponzori.
FIFA partneri pomažu razviti FIFA-in brand i sudjeluju u društveno korporativnoj odgovornosti. Sponzori FIFA Svjetskog kupa imaju pravo promovirati svoj brand i Svjetski kup. Nacionalni sponzori imaju sjedište u zemlji domaćinu i imaju pravo promovirati svoje robne marke u zemlji domaćinu. FIFA malo prilagođava model, zadržavajući prve dvije razine netaknute dok kategoriju nacionalnih sponzora mijenja u regionalni model s ido 20 tvrtki iz pet regija (Sjeverna Amerika, Afrika, Azija, Južna Amerika i Europa). Osim toga, za Svjetske kupove 2018. i 2022. FIFA je implementirala novu poslovnu strukturu koja omogućava kompanijama da kupe regionalne sponzorske pakete.
Zaključak
Generalno gledano, FIFA je financijski stabilna organizacija, ali opterećena je bremenom korupcije. Novo vodstvo pokušava napraviti otklon od koruptivne prakse i zlouporaba. U 114 godina dugoj povijesti organizacije na njenom čelu izmijenilo se tek devet osoba, što ukazuje na potrebu veće transparentnosti i bolje upravljačke politike. Bez obzira na probleme, FIFA svojom niskorizičnom poslovnom strategijom ostvaruje značajne prihode. Ne mora investirati niti preuzimati financijski rizik prilikom gradnje infrastrukture za natjecanja, a ostvaruje velike prihode, prvenstveno od televizijskih i marketinških prava.
